Ručni bestrzajni bacači

• 1Ovo se svidja korisniku: goxin
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Lanser od Morave je urađen savijanjem tankog inox lima , mislim da sam negdje vidio podatak da je to ispod milimetra debljine . Taj valoviti lim je premekan da bi podnio opterećenje koje nastaje zbog rotacije projektila . Jedino kad bi se rotacija dala nekim drugim načinom onda ta cijev može biti neka glatka ljuska od čelika ili neke Al legure izrađena rotacijskim izvlačenjem i pojačana kevlarom ili nekim drugim vlaknima.

Prije tridesetak godina su bile moderne takve ronilačke boce i ostale boce za plinove , a danas se uredno pojačavaju polestilenski rezervori za propan butan umjesto onih klasičnih čeličnih .

Lanser za Armbrust je na nekim mjestima ispod milimetra debljine , a i komora marševskog motora Strele je isto tu negdje , sve je to već osvojeno prije tridesetak godina , i mislim da je u takvim kompozicijama budućnost, a ne u pukom kopiranju rakete Osa koja je i kad je usvojena u naoružanje bila propala konstrukcija .

Sjećam se dana kad je došao u Pretis konstruktor Velja Jovanović, mislim da je bio tada pukovnik po činu , bila je to tada velika delagacija iz Beograda u firmi , i velika frka , trebalo se odlučiti što dalje, da li kilaviti još pet godina ili uvesti u naoružanje nedovršenu Osu. Zapravo je već sve bilo odlučeno u Beogradu Osa -2 ide u seriju , a Osa-1 se nastavlja kao razvojni zadatak .

Osa 2 je ono što poznate kao M -79 , a nastala je od dijelova kojih je bilo na zalihi par hiljada komada , mi smo tu varijantu imali u rukama već 1974-75 godine i mogli smo je glatko već tada proizvoditi.

Po mome je tada trebalo lansirati neku manju kilićinu dvije tri serije , a nastaviti užurbano rad na bestrzajcu na bazi istih dijelova i tehnologija .

Mislim da je presudno tada bilo što je to bila moda , što je to viđeno kod francuza , letilo je kako tako i pogađalo tenk na 300 m i bušilo 300 mm oklopa , a trebalo je na 700 m - 700 mm , Taj raketni institut odnosno raketni sektor pri VTI je tada bio prejak da bi prošao neki top i to još od plastike.

Tek je Paligorić i to uz podršku Bulla uspio razbiti taj raketaški monopol na svim razinama.

• 1Ovo se svidja korisniku: MB120mm
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

raketaš ::
Da li je bilo pokušaja izrade žljebova elektrokemijskim putem i ojačavanja cijevi namotavanjem kevlara ne znam , to možda ti iskopaš iz svojih fotki .

Citat:BsT-120 mm M-91 je konstrukciono sličan BsT M-60A kalibra 82 mm koji se danas nalazi u jedinicama VJ. Top je postavljen na podvozak izrađen od lakih materijala. Cev će u početku biti izrađena klasičnim postupcima od metala visoke čvrstoće, a kasnije će se ugrađivati cev od tankog metala ojačanog ugljeničnim vlaknima.
To je sve što sam našao. Pronjuškaću još.

• 2Ovo se svidja korisnicima: aramis s, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da ti pomognem u njuškanju , problematikom tih ciievi se bavio Milan Vasiljević, imam neke njegove znanstvene radove iz 1984 i 1987 godine gdje ozbiljno sa hrpom formula alalizira mehaniku loma cijevi od maraging čelika ojaćanog sa ugljićnim vlaknima i kevlarom , to je period i intenzivnih radova na Stršljenu, kao konkurentskog projekta.

Nisam to pratio bili smo tada do grla u govnima sa Orkanom , ali nešto imam u arhivi od tog novog Bst 82 i BsT 120 mm, možda uspijem to pronaći , znam samo da je projektil bio mali debeli , ono kratak ko dvolitrenka za vino.

U jednoj studiji koja mi je pri ruci , to je neka prethodna analiza iz 1987 , on navodi već konkretne rezultate proračuna odnosno ispitivanja tog novog topa, pa navodi , da to čudo leti sa 400m/s, masa projektila 3,4 kg, masa oruđa 8,6 kg, ugao uvijanja žljebova 2 stupnja , vrijeme kretanja projektila u cijevi 0,003 s,

Vasiljević barata sa radnim tlakom od 550 bara i pitiskom razletavanja cijevi od 800 bara , računa sa čelikom 35NCD16T i granicom razvlačenja od 1176 MPa kod žestoke vatre i zagrijavanja cijevi na 300 C , navodi i karakteristike perspektivnog maraging 300 materijala , te razmatra varijantu jednokratne cijevi od legure aluminija pojačane sa vlaknima.


Žljebovi su mu plitki samo 0,4 mm , tako da mu je rupa u cijevi 81,8 , a maksimalni promjer vodećeg prstena od bakra sa urezanim žljebovima mu je 82,6 mm, tako da iz toga izvlačim zaključak da je nešto od svega toga i letilo, mi nismo od toga ništa proizvodili iako je po dogovoru na nivou ZINVOJa to bio naš kalibar.

• 3Ovo se svidja korisnicima: voja64, MB120mm, victoria
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Inače ovo je tablica iz Nikinaca za M-79. Da se nastavilo sa razvojem, dobio bi se pandan Carl Gustafu. Ožlebljeni deo cevi je dug 1.200mm i bez tronošca je težak 21,5kg. Carl Gustaf M2 je sa ukupnom dužinom od 1.130mm težak 14,6kg.

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, kuntalo
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ali je CG resenje koje postoji jos od 1948... (M2 od 1959). Da smo bili pametni, jos tada bismo ga kupili i vremenom terali modernizaciju.

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, MB120mm
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ma ni sada nije kasno da se skrati i dotera M-79 upotrebom novih tehnologija, ali ostaje pitanje kompaktnijeg metka. Ne mora da bude u klasi CG M4 po masi, neka bude u klasi M3, ali dobiće se odlična osnova i solidno oružje.

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, MB120mm
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Gledano jako u grubo onda postoji sličnost između našeg BsT-82 M79 i Carl Gustafa neke ranije generacije , sličnog su principa rada , sličnog kalibra , i tu prestaje svaka sličnost.

Ono što mi nikada nismo uspjeli odgonetnuti je njegova kemija - njegov barut , odnosno oblik krivulje tlaka u cijevi dok barut gori , a projektil se kreće kroz cijev. Nemam pri ruci adekvatan dijagram , ali za prvu aproksimaciju može poslužiti jedan dijagram, tlaka MB 120 mm


Ovo je jedan normalni daijagram sa nekim normalnim barutom i vidimo da u trećoj milisekundi imamo tlak od 900 bara , znači svi oni dijelovi iza projektila su pod tim tlakom i moraju biti zato debeli jaki i teški.

Kad bi nekim čarobnim postupkom postigli da taj barut ispočetka gori sporije tada taj pritisak ne bi bio tako visok , recimo da bi se sveo na 500 bara , ali kako projektil odmiče trebao bi barut goriti sve brže kako bi popunio prazni prostor , i kako tlak ne bi pao na 100 bara . Bilo bi idealano da jedno 8 ms taj tlak bude 500 bara , a da onda pada i da na ustima cijevi bude ispod 100 bara .

Taj porast tlaka ovisi prije svega od količine baruta raspoloživog volumena i mase projektila. Danas nije problem u jednom danu izvarirati 1000 takvih slučajeva , i uvijek na kraju ispada da nemamo barut koji bi nam dao te karakteristike.

Sama činjenica da su Ameri kupili i licencu i oružje pokazuje da to nije mali zalogaj.

Car Gustaf je od onih prvih modela permanentno usavršavan , nije on na početku bio tako dobar , bio je u rangu naših bestrzajaca , ali je ta kemija odigrala ulogu,

Tu se ne radi samo o tome da se umjesto barutnih cjevčica , koje su dlago degresivne , koriste štapići sa 7 ili 19 rupica koji su progresivni , već se koriste baruti iz više slojeva koji gore različitim brzinama , i onda imamo slučaj da je cilindrić promjera 5 mm dugačak 20 mm sa 7 rupica od jednog baruta , a da se izvana nalazi sloj baruta koji sporo izgara . Takvi su baruti izuzetno progresivni i oni daju konstantni tlak u cijevi, ali su ti baruti i izuzetno opasni ako slojevi baruta nisu napravljeni kako treba , ili ako na nekim zrnima nema vanjskog sloja baruta inhibitora.








Nekoliko primjera oblika baruta koji se koriste u BO ili u topovima velikog dometa

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Može li se barut tih preformansi kupiti na slobodnom tržištu?

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Našto od toga se može nabaviti , ali je to više barut za puške , a kod artiljerijskih sustava se to obično prodaje u paketu sa municijom i topom.

Jedno od rješenja je vlastiti razvoj baruta odnosno modifikataora izgaranja koji stvaraju plato ili meza efekat kod izgaranja . naime svi normalni baruti kod povećanog tlaka izgaraju brže što dovodi do većeg porasta tlaka , i tako stvar nezaustavljivo raste , ali na sreću taj veći tlak i više gura granatu pa se povećava volumen u kom barut izgara , i sad neki kompromis tog porasta tlaka i porasta volumena se uspostavi kod parhiljada bara , i to su nam oni poznati dijagrami bilo kod puške ili kod topa.

Kod baruta sa plato efektom kod nekog tlaka njemu prestane rasti brzina izgaranja i dalje bude konstantna , pa to dovodio do nešto manjeg porasta tlaka u oruđu,

Kod meza efekta kod nekog tlaka brzina prestane rasti , a kod daljnjeg porasta brzina opada , kao da se barut gasi , što djeluje na to da se tlak stabilizira i traje par mili sekundi .


Ovdje vidimo jednu usporedbu dvaju baruta standardnog ( plava linija ) i baruta sa modifikatorima , vidimo da je površina dijagrama veća , znači duže vremena gura sa većim tlakom, i zbog toga nagura veću brzinu projektila. Na takvim se modufikatorima intenzivno radilo u VTI u ali mislim da nisu masovno korišteni jer se nije moglo iz labo nivoa doči do pilot postrojenja ili serijske proizvodnje.

Jedan barut iz snova, koji bi bio modificiran i koji bio napravljen na duplom extruderu imao bi ovakav dijagram tlaka . Na duplim - tandem extruderima se dosta intenzivno radi i vjerujem da je to stvar bliske budućnosti kad če se moći skinuti tlakovi u cijevi sa 3000 bara na 1000 bara sa istom brzinom projektila .


Tlak bi bio skoro konstantan dok barut gori , a onda bi plinovi ekspandirali do nekog nižeg tlaka , i projektil bi postizao veće brzine ili bi cijev mogla biti tanja.

Razvoj impulsnih reketnih motora kao na Osi , Zolji ili Vampirim a je zapravo kompromis između želje da konstantno ubrzanje traje neko vrijeme , recimo 5-8 ms , da tlak bude koliko toliko ravnomjeran , a da tehnologija baruta bude nekog nižeg i razumnog nivoa cijena.

Ali nažalost taj barut mora ubrzavati i masu baruta i masu raketnog motora i bojeve glave , dok kod Carl Gustafa barut ubrzava samo bojevu glavu , zato je lakša i kraća, a ta kraća bojeva glava je manje osjetljiva na bočni vjetar .

Nevjerojatno puno faktora utiče na to da se može tenk pogoditi na 300m

• 2Ovo se svidja korisnicima: raketaš, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Čekaj raketaš, ovde govorimo o pritisku od 550bara u oruđu M-79 pri početnoj brzini od 340m/s. Za C.Gustaf nemamo podatak o max pritisku u cevi, a brzina na ustima cevi varira od 210-250m/s. Tek raketnim motorom granata postiže brzine Krušikove granate, pri skoro kilogram razlike u masi.
Ne znam koliki bi pad brzine nastupio usled skraćenja dužine cevi kod M-79 i smanjenje dozvoljenog pritiska u cevi na 500bara koje si već pomenuo, ali kompaktnija granata po ugledu na onu koju koristi C.Gustaf ili Folgore bi to donekle i kompenzovala.