offline
- babaroga
- Legendarni građanin
- Pridružio: 04 Sep 2012
- Poruke: 10079
- Gde živiš: pecina stroga
|
- 13Ovo se svidja korisnicima: lord sir giga, pein, Vlad000, jalos, Revolucion, Gargantua, Solunac na steroidima, sremac983, dac, rovac, bankulen, Džordžino, Mlav
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
bug ::
E sad, mene interesuje kako tačno izlega tok komandi i procedura od trenutka kad izviđač osmotri metu, pa do ispaljenja granate. Šta se tačno dešava?
Kako mali Perica, odnosno ja, to zamišlja:
Izviđač osmotri metu i odredi koordinate, te ih šalje komandi
Komanda prosljeđuje koordinate Nori
Operater u Noru ubacuje koordinate i ostale parametre u sistem i gađa
Moja zamjerka je što se u ovakvom sistemu može desiti puno grešaka, npr. prilikom unošenja koordinata i parametara i što se realno gubi dosta vremena na gluposti.
Ja bih tu rado probao nešto da optimizujem, automatizujem, modernizujem, ali mi nedostaje početna tačka, da imam neku ideju šta i kako bi trebalo da se mijenja.
Ima li neko voljan i spreman da mi pomogne i objasni malo kako stvari funkcionišu, odnosno da podijeli znanje sa mnom?
Ja licno nisam prisao topu jos od osamdesetih, al mogu ti reci kako radi vojnicki pricip upotrebe artiljerije, pa mozda da od toga pocnes.
Artiljerija (kao i sva vojska uostalom) radi sa jedinicama, a ne sa pojedincima. Dakle, u artiljeriji je osnovna jedinica baterija, a nekad i vod. Vod je kod nas tri topa (haubice) a baterija sest. Visa jedinica je divizion, to su tri baterije, 18 orudja.
Ono sto moras da razumijes je da klasicna artiljerija dejstvuje vatrom, a ne pojedinacno. Znaci, nemoj da gledas na top kao na snajper, nego moras da gledas na jedinicu kao skup orudja koja isporucuju trazenu vatru po cilju.
Svako gadjanje treba da ima tri geografska elementa: cilj, vatreni polozaj orudja, i artiljerijska osmatracnica. Ako se radi o neposrednoj vatri (top tuce direktno a ne "preko brda") onda se osmatra sa vatrenog polozaja, ne mora osmatracnica, mada je opet dobro da je ima ako moze. I kad se tuce na cilj koji ne moze da se osmatra (iza brda i iza linije dodira) onda se tuce neosmatranom vatrom i pokusava se upravljati gadjanjem drugim sredstvima (zvukovnim izvidjanjem, radarom, bespilotnima i sta ko vec ima).
I cilj i haubica stoje na svom mjestu u prostoru, i poprilicno su udaljeni jedno od drugog, i ne dogledaju se. I obadvoje imaju tri koordinate, x, y i z. Zadatak nisanjenja artiljerijom je dovesti zrno sa koordinata vatrenog polozaja orudja (VP) na koordinate cilja. To se postize pomjeranjem cijevi (ili lansera) po pravcu i po visini - elevaciji dok ne nanisani na cilj (plus nekim drugim madjijama o kojima ne bi sad da ne duzim). E, sad, od golih koordinata nema mnogo vajde, jer su one relativne na Grinic, ekvator i na Sjeverni pol, tako da moraju koordinate da se preracunaju u nesto sto se zove "elementi za gadjanje" i izrazava se u hiljaditima. Hiljaditi su ista stvar sto i stepeni i minute i sekunde, sistem mjerenja uglova. Ali artiljerci ne rade sa stepenima i minutama, oni rade u hiljaditima.
Elem, NORA da bi gadjala i pogodila, ona krece od same sebe. Od tacke u Norinom sistemu oko koje se vrti cijev gore dolje lijevo desno. To je nula Norinog koordinatnog sistema. (Istu takvu, ali svoju nulu ima i instrument za osmatranje na osmatracnici ili na BPL). Cijev naravno nije nikad u nuli, jer je cijevcina dugacka par metara, i uvijek gleda negdje. Tako da u svakom ttrenutku cijev zauzima neke elemente za gadjanje. Fora je dati cijevi one elemente za gadjanje koji ce dovesti zrno na cilj.
Da bi se rjesila cijev koja uvijek gleda negdje uvedeno je nesto sto se u artiljeriji zove osnovni pravac. Naime, zada se linija na terenu, koja ide kroz Norinu nulu po pravcu i presjeca bojiste (tacnije zadatu zonu ciljeva za Noru) tacno na pola. I onda, kad Nora zauzima vatreni polozaj, cijev mora da zauzme osnovni pravac. Mora dakle da bude na toj liniji osnovnog pravca. Osnovni daljinar je takav da je cijevka negdje na pola elevacije, na sredinni moguceg puta, moze da ide i gore i dolje. Ali nula na daljinaru je horizontalna linija, znaci kad dovedes cijev u nulu, ona je potpuno horizontalna. Tu je neces drzati naravno osim ako ne ocekujes da ti se svabo namjesti bas na cijev preko livade.
Elem. Gad si doveo Noru u osnovni pravac, onda obiljezis taj pravac tako sto opticki osmotris iza oprudja ili pikete (stara metoda) ili nesto sto se zove kolimator, sto je opticki instrument na koji kasnije nisanis. (ovo sto pricam je sve manuaalni proces, ali dobro ga je imati u rezervi za slucaj da ti svabo ukine GPS i ostalu elektroniku).
Nebitno. Ono sto je bitno je da orudje kad gadja nisani pomjerajuci cijev lijevo ili desno od osnovnog pravca, i gore ili dolje od osnovne elevacije.
Ranije se cijev pomjerala kurblom, koju je vrtio nisandzija dok istovremeno gleda kroz panoramu (da bi nanisanio po pravcu na piket ili kolimator), i plus vrtio drugu kurblu za elevaciju dok provjerava libelu na daljinaru kad nisani po elevaciji.
To sad na ovoj NORI rade serva i neki drugi uredjaji, a kontrolise ih racunar i automatika. Ali, proces je isti. Orudju mora da se zadaju elementi za gadjanje (daljinar, uglomjer i mjesna sprava) i onda ili jaro nisandzija ili comp seta cijev lijevo desno i gore dolje dok je ne dovede na zadate elemente. Kad je cijev na zadatim elementima (znaci gleda u pravcu cilja i po elevaciji takvoj da kad zrno izleti dobacice tacno na cilj) onda je orudje gotovo i moze da gadja.
Elem, rijesili smo NORU, tj znamo sta njoj treba. Treba joj da zna gdje je, treba joj osnovni pravac, i trebaju joj elementi za gadjanje.
Posto u bateriji ima sest orudja, onda baterija kad gadja racuna elemente samo za jedno orudje (takozvano osnovno orudje), koje je kod nas po pravilu trece orudje u prvom vodu, a svim ostalima se onda racunaju popravke za snop da bi se i oni doveli u istu liniju sa osnovnim, ili da bi se sasredio snop, ili neka druga fora, u zavisnosti od vatre koja je naredjena i koja se koristi.
Sve te elemente ranije su radili racunaci (specijalna ekipa u svakoj bateriji) koji su prezvakavali koordinate da bi iz njih dobili elemente za gadjanje. Taj posao siguran sam danas radi comp jer je stvar vrlo prosta, i laka da se automatizuje. Naravno, comp bi trebalo da bude pod stalnim nadzorom obucenog racunaca inace moze svasta da bude. Jer artiljerija skoro uvijek tuce preko glava svojih, a ciljevi su cesto na par stotima metara opet od svojih.
Ostaju jos dvije lokacije. Cilj, i osmatracnica (ili danas bolje da ga nazovemo samo osmatranje, jer moze da se radi i sa neba - BPL, ili radarom, elektronski). Moze i jos nekim drugim metodama, ali to su detalji sad, nema veze.
Elem. CIlj. CIlj moze da bude osmotren, ako se radi o "iznenadnim ciljevima" koji se pojavljuju kao rezultat razvoja borbe (sto je izuzetno rijetko, cak i u borbi) ili moze da bude "skinut sa karte", stajaznam tuci zonu tu i tu, ili raskrsnicu seoskih puteva tu i tu itd, kad artiljerija dejstvuje u sklopu plana vatre.
Nebitno. Poenta je da artiljerija cesto ne tuce samo osmotrene ciljeve (kao snajper) nego tuce povrsinu (zonu rovova, saobracajnicu, zonu okupljanja protivnika, svasta nesto).
Da se vratimo na nisanjenje. Znaci imamo NORU na vatrenom polozaju, koja je dovedena u osnovni pravac. I onda imamo komandu koja trazi vatru po cilju tom i tom. Kakav god da je cilj (osmotren, ili samo planirana vatra) taj cilj ima svoje tri koordinate. I predstavlja tacku u prostoru na koju ocemo da Norino zrno padne.
Nisanjenje se svodi u dovodjenje Norine cijevi u poziciju (pravac i elevaciju) iz koje zrno ide u cilj. Sto je jelte jedna prilicno prosta operacija. Dusu dala za comp. Tako da je to rjeseno ubacivanjem koordinata cilja u NORIN SUV (Sistem upravljanja vatrom) i on ce onda da sracuna sve i da izbaci komandu automatici koja ce da dovede cijev gdje treba.
Nakon opaljenja, zrno ce da padne negdje. Moze da padne bas na cilj, ali ce najcesce da padne pored cilja, osim ako nije Krasnopolj. Tu onda ulecu izvidjaci na osmatracnici. I javljaju (ranije) lijevo dvjesta, dalje pedeset. Sad ce izvidjac (ili bespilotna) da osmotri mjesto pogotka, pritisne dugme da ga snimi i izmjeri daljinu, i onda ce komp da sracuna koordinate pada prvog zrna.
Posto je ideja da zrno ne seta na putanji samo od sebe nego je fulalo zbog greske u elemetima gadjanja, racunaju se popravke. Posto NORA ne razumije metre i stepene, ide poravka u hiljaditima, ili plus minus od elemenata sa kojih je prvo opaljenoi, ili jednostavnio novi elementi za gadjanje, ako Nora ne nisani na kolimator nego je zakacena na GPS.
I onda ide drugo zrno, koje po svim pravilima mora da ide u cilj ili jako blizu cilja, ako sve fercera.
I to je to, pojednostavljeno. To je proces. Kako to automatizovati, ne vidim ja tu neki veliki problem.
Ima jos jedan element tu o kome mora da se vodi racuna. A to je komanda. Orudje nikad nece da dejstvuje samo, ono ce da dejstvuje po komandi lika koji se zove rukovalac gadjanja. To je po pravilu komadir baterije (ili komandant diviziona, ili brigade). I on po pravilu treba da je na osmatracnici (ili tamo gdje se osmatraju pogotci), dok je na vatrenom polozaju njegov zamjenik.
E on ce (rukovalac gadjanj) da donosi odluke kad se otvara vatra, koja vrsta vatre, sa koliko orudja se dejstvuje, sa kojim zrnima, koji upaljac ide, i sve te strucne stvari. Ovo su odluke koje se obavezno donose prije otvaranja vatre, i potvrdjuju ili korigiraju na osnovu osmotrenog dejstva (efekta) na cilju. On je taj koji ce i da donosi odluku da se vatra prenese na neki drugi cilj, ili da se sasredi na jednu zonu cilja, ili da se promjeni vrsta vatre. I svasta nesto jos on mora da odluci.
Rukovalac gadjanja naravno nece da nadgleda svaku korekturu, niti ce da sam daje popravke. To radi ekipa, a on odobrava ucinak, itd.
Znaci, rukovalac gadjanja mora nekako da se dovede u loop, ali na visem, komandnom nivou jedinice, a ne na nizem operativnom nivou jednohg orudja.
I to bi bilo to vise manje. Nema tu neke velike filozofije, sve su to tehnologije poznate vec decenijama, samo je bitno sto ti kazes kako da se napravi dobar interfejs da se smanje greske, i da se do maksimuma usavrsi proces od osmotrenja do popravke. Sto ameri kazu kill chain.
|
