Vanjskobalistički proračun (program) leta rakete

13

Vanjskobalistički proračun (program) leta rakete

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 4388

Što je raketa zaguljenija i divljija to mi je privlačnija Smile



Ovo je Vimplel dao za tu raketu, dobro dođe za provjeriti kako stvari stoje do sada i gdje se nalazim sa parametrima (geometrijom i koeficijentima uzgona po pojedinačnim izoliranim elementima rakete)
Taj dijagram pokazuje zavisnost maksimalnog balansirajućeg napadnog kuta i dva bezjedinična parametra konfiguracije rakete, S2dest' i Mdest'. Hoće reći, za konfiguraciju kakva već jeste, koliki je maksimalni napadni kut, a da raketa bude stabilna i to u svim dijapazonima brzine. Pri tome ako se tako koristi dijagram onda se svakako raketa mora ''zamrznuti'' u trenutku tog maksimalnog napadnog kuta sa rulima u neutralnom položaju. Zašto, zato što je tada zapravo najveća sila na rulima, sila koja raketu tera u nestabilnost. Tada je Cy rula onaj pri delta=0, onaj puni sumarni Cy.

S2dest' je odnos površine dvije konzole destabilizatora prema referentnoj površini...0,055m^2/0,0415m^2=1,325
Mdest' je destabilizirajući moment, umnožak S2dest' i Ldest' pri čemu je Ldest' odnos udaljenosti centra fokusa na destabilizatoru do centra mase i dužine rakete...Ldest'=1510/4080=0,37 -> Mdest'=1,325*0,37=0,49
U dijagramu su dva raspona, od momenta 0,24 do momenta 0,7 , ovaj moj je negdje u sredini i dijagram kaže da je maksimalni napadni kut 40. Naravno ovo je samo teorija i čisto balansiranje da raketa, ne uzimajući u obzir konstrukcijska ograničenja, bude stabilna.

I stvarno, vjerujte bez ikakvog naštimavanja, padne mi fokus pri brzini 1M na točku centra mase, znači granica stabilnosti.



Veće brzine nisu problem, a ima razloga naravno zašto je baš 1M kritičan.



Ruli koji su u ovakvom položaju ''na strani'' nestabilnosti imaju kod ove rakete znatno veći koeficijent izduženosti nego što imaju krila, više od četiri puta, a što je lambda veća tako i koeficijent uzgona na okolozvučnim brzinama rapidno raste pa će u tom području ruli iako površinom znatno manji dobrano ''napadati'' krila.

Šta kažete, jel bi moglo ovo piti vode? Meni se čini dosta uredno za sada. Sad sa ovim novim spoznajama drugačije promatram recimo Maljutku, one novije varijante koje su dobile nekakve destabilizatore, ili pak ono dugačko čudovište od Maljutke koje je dobilo čitavu krunu na nosu, ogromnu, pa su se s vremenom pojavljivale slike gdje se broj i forma konzola krune mjenjao itd.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 4413

Ovo je jako zanimljivo, ovaj zadnji dijagram sa Lambda 4 i mene navodi na razmišljanje, još kad vidimo kako su ruli široki ko lopate daleko od tijela rakete u zdravoj zračnoj struji, pitam se koji to avion može izmanevrirati , na koji način ??

Ovo sa krunom na maljutkama sam tako nekako i doživljavao, kao pomoć mlaznicama da digne nos i dobije dodatni uzgon, samo je onda profil krune trebao biti ko ovi tvoji ruli, uzak u korijenu , a širok ko lopata u zdravoj struji.



offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 4388

Taj dijagram je baš dobar, jednostavan i lako primjenjiv. Istina on je za slučaj konzola pravokutne konfiguracije, ali uzimajući u obzir koja je jebada samo jedno krilo obraditi i kolika zapravo realno može biti razlika, ovo mi je svakako prihvatljivije.
To sam na internetu iskopao, u dvije je opcije zavisno iz koje je lakše očitati



Vjerovatno je izvor od Rejdelja i Sokolovskog sa MAI-a koji su to pak tko zna odakle izvukli. U Lebedevu i Černobrovhinu ga nema.

Rusi ove lopate inače nazivaju babočkom, leptirom, i stvarno jesu specifične forme. Svašta sad navode kao razlog, uglavnom da su ruli takvi da mogu odraditi i po trećem kanalu, po kontroli valjanja. Ipak i Torovi ruli rade po tri kanala, a nisu takvi, ali istina i krila im nisu krilčuge i još su na lageru.
Kaže priča da se vodila žestoka borba koja forma rakete će da bude, jedni su forsirali normalnu šemu, ali Vimpel se nije dao i izgurali su svoju viziju. Osnovna ideja i želja je bila modularnost modela R, T, ER i ET i to se postiglo na ovaj način.
A kafanska priča kaže i da je isto kumovalo Migu-29 da ostane na samo dvije jer se leptir baš razmahao.

offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 4413

Ne znam dovoljno o tom , uvijek je netko drugi bio zadužen za to područje, još nekako mogu shvatiti te mrdalice u repu pa se zna tko koga je.e i kako . Potpuno je jasna kontrola valjanja kad su mrdalice u repu , struja zraka koja se zarotira iza mrdalica je ostala iza rakete . Ove lopate ispred težišta možda djeluju tako da kod kontrole valjanja poremete, zavrte struju zraka u vanjskim slojevima zračne struje , dok je njihov uticaj na zadnje relativno dugačke stabilizatora , male vitkosti, mal. Sad razmišljam naglas možda pogrešno ???

offline
  • Pridružio: 20 Maj 2017
  • Poruke: 2387

Upravo se čini tačno, vorteks bi trebao da se odvoji na samim krajevima; ovaj oblik krila prosto gura formiranje vorteksa na kraj takvoga krila i onda će on promašiti repne delove. ?????? Praštajte ako grešimo.

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 4388

Mora da je to u pitanju, nema šta drugo biti, a da je imalo razumno.



Dalo bi se to možda nekako izračunati, ali kako je odabran apsolutni raritet (jedina serijska raketa odnosno leteći objekt koja ima krila koja se ne sužuvaju već proširuju, theta<1) nema se podloga koji bi pratili račun, jer sve u knjigama je za ''normalna'' krila



Kad smo kod računanja...ako već nisam daleko od odustajanja, ovaj prikaz će biti poticaj za trenutno i permanentno odustajanje o vođenih Mr. Green


offline
  • Pridružio: 07 Nov 2013
  • Poruke: 4413

pukovniče daj nastavak upravo u zadnjoj rečenici govori o odnosnim promjerima trupa i zadnjih krila

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 4388









Treba sve skupno pa ide i ovo













offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 4388

U nastavku nešto, što bi oni lingvisti rekli, od fundamentalne i krucijalne važnosti Mr. Green
Nekidan sam nacrtao raketu sa napadnim kutem od 40 stupnjeva i kako Vimpel kaže, ona je u svim dijapazonima brzine u takvom položaju statički stabilna. To stoji u teoriji, međutim to nije tako u svim dijapazonima dinamičkog pritiska iz razloga što mehanizam rula ima svoja ograničenja. Otpali bi ruli kao suvi list.

Ovom čudovištu je svaki rul nezavisan od drugih i njima se navodno daje maksimalni šarnirni moment od 17 kg*m. To je moment sile uzgona iz svog centra fokusa oko osi vrtnje rula.



Znači to je ovako neko izolirano krilo koje ima svoju geometriju, svoju površinu, dao sam joj os vrtnje na 60mm od donje prednje napadne ivice. Može se u grubo odrediti centar fokusa i dobije se nekakav krak od 28mm. Računsko-geometrijskom metodom je lako pa se iz ovoga jednostavno kaže da je šarnirni moment Mš=Y1R*h ili da je maksimalna sila po jednom rulu 5965 N.
Nije ispravno, ali za nivo možemo tako reći, ukupna sila po rulima je onda u ''+'' projekciji 11930 N ili u ''X'' projekciji 16870 N.

Ta ukupna sila na rulima u ''X'' projekciji kad je raketa na 5 kilometara sa brzinom 1M i pod 40 stupnjeva napadnog kuta je nekih 45000 N. Znači nema šanse da se tako postavi.



Ovo je pojednostavljeni (ali baš pojednostavljeni i brzinski) prikaz kako povezati šarnirni moment i napadni kut rakete za ovaj slučaj 5km i 1M. Treba odrediti koeficijent uzgona individualne konzole, prekantat ga u omjer referentne površine (poprečni presjek rakete) i to dođe na 0,1...koeficijent uzgona jednog rula po stupnju napadnog kuta rakete.
Prema formulama koeficijenta šarnirnog momenta i samog šarnirnog momenta u kontra smjeru se dođe do toga da je maksimalni napadni kut rakete u ovom promatranom slučaju 16,8 stupnjeva.

offline
  • Pridružio: 31 Dec 2011
  • Poruke: 4388

Oluj je bacio bubu, kako bi ova raketa mogla biti iskorištena u konfiguraciji zemlja-zrak. Sa R-27E se nešto i radi, ona ima mišića za to, ova je nešto kilava za tako šta. Ali pričati se može, to ne košta ništa.

Ideja kreiranja nečega kao za nevođene balističke, u obliku programa, nije moguće provesti u unificiranom obliku. To je nakon ovih nekoliko strana jasno ko dan, svaka raketa je slučaj za sebe. Evo uhvatio sam se ove R-27R pa ću s njom i nastaviti.

Nakon ovih zadnjih trabunjanja ono što bi se recimo moglo napraviti bi bila jedna gruba kartografija zona, sad govorim o zemlja-zrak konfiguraciji da ne bude zabune, kojom bi se raketi dale vrijednosti maksimalnih preopterećenja odnosno kao inicijalno, vrijednosti maksimalnih napadnih kuteva.
Ovo je zapravo puno teži zadatak nego raketu ukalupiti u zrak-zrak konfiguraciju horizontalnog pravolinijskog leta. Horizontalni let je prost slučaj, u računu trajektorije u dijelu integrala kuta theta se doda uzgon koji je proporcionalan težini rakete, korigiraš sukladno napadnom kutu koeficijent otpora i stvar je gotova.
Isto to slično se može napraviti i u zemlja-zrak konfiguraciji, kut theta (epsilon) se uperi u točku vstreč ili u šta već drugo i integral se priredi da raketa klizi do točke po pravcu. Međutim rakete tako ne lete.



Ovo mene zanima, ovo bi volio imati u konačnoj formi. Tako te rakete i lete, koliko sam upratio, uvijek se ganja idealna trajektorija, to je ona polinomska funkcija koju sam negdje već opisao, putanja po kojoj će raketa u točki vstreč imati maksimalno moguću brzinu, rasterećena od kinematičkog preopterećenja što hoće reći putanja po kojoj će raketa u završnu fazu ući balističkom trajektorijom. To je recimo u nekom imaginarnom slučaju ova plava putanja. Crvena je pak imaginarna balistička trajektorija rakete, nulti napadni kut, let bez preopterećenja, ali u konačnici požderane brzine i energije i plus sa nepovoljnim konačnim položajem prema cilju.
Ideja i cilj je raketu uvesti u optimalnu putanju, to uvođenje je let sa pravim kinematičkim preopterećenjem. E to je jebada od koje boli glava. Tu više nema linija i eventualno razmatrani integral qurcu više ne vrijedi.

Imam nekih ideja i vizija, sad koliko je to na staklenim nogama ostaje da se vidi.
Polinom ima svoje, u ovoj totalno prvoj iteraciji, svoj radijus. Ako je nulti epsilon optimalne putanje i rakete isti ili blizak, može se reći i dati zadatak raketi da prati radijus.



Radijus zaokreta je preko brzine spojiv sa iznosom potrebnog preopterećenja i njega se treba izvući van.



Sad bi trebalo iz potrebnog kinematičkog preoptrerećenja izvući koji je to napadni kut u pitanju. Ostali parametri iz gornje formule su poznati, ali su svi osim površine i gravitacije promjenjivi, zapravo u teoriji ni gravitacija, a masa tek u pasivnoj fazi leta.



Ako raketa leti sa napadnim kutem, a leti, onda joj treba izračunati i dio induktivnog tangencijalnog koeficijenta otpora…super.



Induktivni dio treba pridodati onom bez uzgona da bi se dobio puni koeficijent otpora. Formula induktivnog je osakaćena jer sam izostavio članove koji su jebada, a prave realno gledajući vrlo malu uvećavajuću razliku.

I sad je jasno kakva to integralčina treba biti da ovu petlju raspetlja. A cilj je nemanevrirajući, pravolinijski ili konstantno-krivo-putujući Mr. Green …zna se točka vstreč ili točka uvoda u finalnih par sekundi.
S tim što se i bez ikakvog većeg napora može reći da R-27R jednostavno nije za to. Nema kila za to, goriva u njoj nema ni frtalj ukupne startne mase, ali svakako možemo je razmotriti ako ništa drugo kao nekakav primjer. Od kila ima dobru glavuču pa tako da nije baš sve jalovo.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 399 korisnika na forumu :: 3 registrovanih, 2 sakrivenih i 394 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 2918 - dana 22 Nov 2019 07:48

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: dragon986, ivan979, srecko81