LASTA - 95

113

LASTA - 95

offline
  • Pridružio: 16 Jan 2011
  • Poruke: 9

Izgleda da ste veoma skromni, jer na osnovu dosadašnjih pitanja, a bogami i pravih odgovora na neka od njih, pravi ste sagovornik za ovu temu. Da slažem se, "prašinari" ne mogu ni na koji način da učestvuju u vazduhoplovnim projektima jer prosto nisu kompetentni. Ne bih da ocenjujem sadašnje rukovodstvo, ne znam ljude, nemam, niti želim da imam uvid u to šta rade. Ali da je integracija instituta 1992 bila jedan od osnovnih razloga, uz ostale na koje nismo mogli da utičemo, svih onih loših stvari koje su se dešavale u zadnjih skoro 20-tak godina, jeste. Otišli su ljudu i to je najveća šteta. Danas na zapadu, u poznatim vazduhoplovnim kompanijama, imate naše ljude u ogromnom broju, tim aerodinamike recimo igra protiv tima strukture aviona a svi su bivši pripadnici VTI-a. Pa VTI je pre 1992 godine mogao gotovo sam, uz malu tehnološku podrčku sa strane, da projektuje višenamski borbeni avion nadzvučnih brzina leta. Gde smo sada?, pravo je pitanje da li smo svesni naše pozicije. To kada shvatimo, možda bi mogli da krenemo u lagani oporavak. Ja sam optimista, ako smo mogli ranije, možemo i sada, naravno sa kompetentnim ljudima na svim nivoima, od izvršilaca pa do rukovodilaca projekata, instituta, nekih važnih službi koje donose odluke, itd. U vazduhoplovnom delu Instituta još uvek ima sjajnih stručnjaka, to znam sigurno, radio sam sa njima i kao izvršilac i kao direktor, i ponešto i uradio. Uz mlade snage koje bi došle gde bi na nam bio kraj. A o povratku "otpisanih", tu sam skeptičan. Pa znate li da je dugogodišnjem
direktoru Instituta, doktoru nauka, projektantu aviona, akademskom slikaru, čoveku i stvaraocu, čije vizije i rad su doprinele da vazduhoplovstvo dostigne nivo koje je imalo tih godina, bio zabranjen ulazak na Institut. U pitanju je Dr. Branislav- Brana Jovanović, naš čika Brana, koji više nije među živima, laka mu zemlja i neka počiva u miru. On je zvanično, zbog toga, u znak protesta, vratio nadležnima sva svoja odlikovanja, priznanja, povelje itd., a bilo ih je baš mnogo. Evo koristim ovu priliku da se ja, u ime svih onih koji su cenili njegov rad i doprinos vazduhoplovstvu, zahvalim našem čika- Brani, mi ga sigurno nećemo zaboraviti. Jedna od zadnjih stvari koje je uradio, a radio je bukvalno do zadnjeg dana, je kjniga, izdata u 100 primeraka pod nazivom "Ko, kako i zašto je uništio Vazduhoplovno - tehnički istitut". A evo šta se dešavalo.
U integraciji instituta učestvovao sam i ja, ne svojom voljom, već naredbom pretpostavljenih. Prvo su doneli naredbu o integracij Instituta, a onda su oformili komisiju od sedam članova, sastavljenu od vazduhoplovaca, pripadnika KOV-a i mornara , "koja je trebala da ispita valjanost te odluke i predloži odgovarajuće zaključke". Zbog redosleda poteza u odlučivanju, a posebno zbog načina rada u komisiji, bilo je jasno da nadležni očekuju od komisije da predloži zaključke u skladu sa već donetom odlukom. I komisija je, većinski, donela takve zaključke, trebalo je napredovati, dobiti po neki stančić itd. Ja sam izdvojio mišljenje, argumentovano sam obrazložio zašto to nije dobro, a nažalost, vreme i događaji koji su sledeli, pokazali su da sam bio u pravu. Procenio sam da sam u manjini, kada je u pitanju spremnost i žrtvovanje u odbrani instituta i na sopstveni zahtev, nerado, napustio vojsku, kasnije se ispostavilo i zemlju, jer ovde nisam mogao da nađem posao a od nečega se moralo živeti. Ne bih ovo pisao da niste pomenuli tu temu, iskreno, teško mi je kada se prisećam tih vremena. U duši i dalje sam vojnik i jedan od onih sretnika kome je vazduhoplovstvo i posao i ljubav i hobi. Nisam otišao tek tako, a da nisam ništa pokušao. Krajem 1991 predložio sam tadašnjem najužem rukovodstvu Vazduhoplovno-tehničkog instita, uviđajući da stvari idu u lošem smeru, postepenu transformaciju instituta od budzetske u dohodovnu ustanovu i stvaranje jedne šire, na zajedničkim interesima zasnovane vazduhoplovne korporacije, u koju bi bili ukljueni: VTI, SDPR, tadašnji Vojni Servis-banka, sve vazduhoplovne fabrike, vazduhoplovni remontni zavodi, VOC, JAT, Mašinski Fakultet-Vazduhoplovni smer i........drugi koji bi imali interes da pristupe. Ta prezentacija, tada urađena na folijama, postoji i danas, i znate šta je interesantno, još je aktuelna kao neka osnova za početak. I opet da ne bude da sam ja popio svu pamet ovoga sveta, sličnu organizaciju video sam u jednoj evropskoj državi, koja ima veoma razvijenu i efikasnu vazduhplovnu industriju, i praktično razvoj zemlje baziran je, većim delom na ovoj industriju, izvozno orijentisanoj. Nisam sam radio na ovom predlogu, učestvovao je još jedan kolega, vazduhoplovac, a imena mislim da nisu važna. Znate šta su mi odgovorili na moj predlog vazduhoplovci, najuže rukovodstvo VTI-a, "Daj molim te šta pričaš, pa ti si vojno lice". Znali su oni sasvim dobro, da je dohodovni institut veliki izazov, koji podrazumeva i odgovarajuće menadžere, sposobne da odgovore tim izazovima, a ne direktore i ostale, postavljene na "naš" način i pretpostavljam da u toj novoj organizaciji nisu videli sebe, kako inače drugačije objasniti takvu reakciju.Tada je Vazduhoplo-tehnički institut još uvek postojao, i moglo je da bude drugačije a desilo se to što se desilo! Jedan od njih, posle nekoliko godina, rekao mi je da sam, što se tiče predloga, bio u pravu - ups! Eto, toliko o nekim događajima oko VTI-a.
Da se vratimo ponovo na Lastu, mislim da je potrebno ukratko da ponovim neke stvari oko razvoja ovog klipno-elisnog aviona za početnu obuku vojnih pilota. Uz unapred izvinjenje, da mažda neki datumi neće biti sasvim precizni, jer pišem na osnovu sećanja, ali neće ova manjkavost, ako je bude, da promeni suštinu. Početak projekta Laste bio je davne 1980-81 godine. Važan parametar TTZ-a je masa aviona, ovo ističem jer ću u kasnijim objašnjenjima često pominjati ovu činjenicu da bih jednostavno objasnio neke, možda komplikovane stvari za forumaše. TTZ-om je bila definisana takozvana masa praznog opremljenog aviona-1100 kg. Kroz projektovanje i realizaciju projekta narasla ja na oko 1260 kg, i to odmah znači da su mu performanse bile lošije za otprilike 15%, a ispitivanjima u VOC-u, pokazano i neprihvatljive za korisnika-naručioca. Osnovne primedbe-neprihvatljive za korisnika bile su velika brzina sletanja i kada pravi petlju, u najvišoj tački petlje dolazi do svaljivanja aviona a kasnije i kovita, ukoliko pilot ne uđe u petlju sa veoma preciznim elementima leta, pre svega odgovarajućom max. brzinom i na odgovaralućoj visini. Ovakve osobine aviona, prema mišljenju VOC-a, koji je bio kompetentan za to, nisu bile prihvatljive za početnu obuku vojnih pilota. Sve se ovo dešavalo prilikom ispitivanja prototipa aviona 1987 god.
Nadležni su doneli odluku da se avion reprojektuje, a moja malenkost je dobila tu tešku ulogu da, uz učešće sjajnih ljudi-strušnjaka iz VTI-a to uradi. Da bi realizovali ovaj projekat oformili smo Biro Laste, izabrali 15-tak sistem inženjera da rade non stop u njemu, a da se relizacija projekta, na osnovu naših rešenja, radi po stručnim sektorima. Da ne bi izgledalo da se hvalim, znam da to nije potrbno ni bivšim pripadnicima Biroa, ovde stajem sa tim. Osim da smo sve zacrtane zadatke uradili na vreme i kvalitetno, ovo je ocena nadležnih, i tako je nastala Lasta 2, a ona prva, koja je reprojektovana, nazvana je Lasta 1 i većina slika koja se pojavljivala ranije, pripadale su ovom avionu, jer osim dva prototipa, realizovana su i pet aviona nulte serije, od koji su četiri nažalost uništena u NATO bombardovanju. Koliko ja znam, postoji još jedan avion nulte serije, jer su i dva prototipa uništena tokom letnih ispitivanja. Realizacija dva prototipa aviona Lasta 2 prekinuta je 1991 godine. Ako ste pažljivo čitali prethodni tekst, ja sam 1992 godine otišao iz VTI-a, Vojske, a onda i zemlje. Od 1995 ponovo sam u Srbiji i radim na poslovima koji nemaju direktnu vezu sa vazduhoplovstvom, ne mojom voljom. O Lasti 95 znam samo ono što je objavljeno na ovim stranicama ili iz novina, mada moram da priznam da nisam nešto pažljivo, zbog nedostatka vremena, ni pratio sve to.

I opet o TTZ-u. Koliko znam TTZ za avion Lasta 95 definisan je 95 ili ranije
(pretpostavljam). Osnovne izmene su bile: (nemam o ovome mnogo informacija) min. brzina 95 km/h i avion nije naoružan (a služi za početnu obuku vojnih pilota), postojale su i druge izmene, ali one nisu toliko bitne za ovu diskusiju. Zašto min. brzina 95 km/h kada svi ostali avioni imaju oko 115 km/h ili nešto više. Pa Utva 75 ima 100 km/h a avion je niže kategorije od Laste 95, i čak i on ima naoružanje. Ovaj zahtev za ovakvom min. brzinom ima za posledicu veću površinu krila, veću masu aviona, i lošije druge performanse pa i one koje znače "pokretljivost" (agility) aviona. Kada slećete sa min. brzinom od 95 km/h u okviru početne obuke pa onda pređete na avion G-4 sa mnogo većom brzinom sletanja, koji je onda avion pogodniji za početnu obuku? Naravno treba biti oprezan jer ni mnogo velika brzina sletanja na avionima tipa Lasta nije dobra jer je u pitanju pilot-početnik koji greši i avion treba da prašta neke greške ali ne i sve, jer onda ne bi mogla da se vrši i selekcija pilota u ovoj fazi obuke, što je takođe i jedan od ciljeva obuke. Što se u kasnijoj fazi otkrije da neko nije sposoban da bude vojni pilot cena loše procene je veća. Dakle projektovati jedan avion ovog nivoa nije ni jednostavno ni lako, to je složen proces u kome učestvuju i usaglašavaju svoja stručna mišljenja stručnjaci različitih profila. Na primer u projektu Laste 2 sve vreme bili su uključeni, na moje insistiranje strčnjaci iz VOC-a (Vazduhoplovnog opitnog centra) kao aktivni ušesnici u razvoju aviona. Naprimer, primedbe i sugestije pilota-korisnika bile su od velike važnosti za tok projekta i odluke nas projektanata. Šta u ovom smislu pogodnosti aviona za obuku vojnih pilota reći o činjenici da avion Lasta 95 nije imao naoružanje, koliko sam shvatio naša verzija ga neće ni imati, već samo varijanta za stranog kupca. Vojni pilot će prvi put shvatiti (kasno), da osim upravljanja avionom ima obavezu i da se bori protiv neprijatelja ili da bombarduje ciljeve na zemlji, tek kad uđe u G-4. Šta ako se tak tada utvrdi da nije sposoban da bude vojni pilot, a leteo je uspešno već nekih 100-ak sati na nenaoružanom avionu Lasta 95? Toliko o pogodnosti jedne i druge varijante, Lasta 2 i Lasta 95 za početnu obuku. Inače, masa praznog opremljenog avion Lasta 2 je 881kg. Epsilon (opet ja) ima 932 kg. I ovo nije stvar godine projektovanja aviona već kvaliteta projekta tokom niza godina upotrebe. Što je duže u upotrebi, avion je kvalitetniji, ovo je jednostavan kriterijum. Po njemu naš najuspešniji avion za sada je
G-2, leti skoro 50 godina, nadam se da će G-4 da ga nadmaši.
Naravno ova naknadna ugradnja naoružanja u avion Lasta 95, po mojoj proceni doneće dodatne glavobolje konstruktorima i ja im želim da ih uspešno reše, siguran sam u to. To će naravno doprineti povećanju mase
praznog opremljenog aviona, a masa je ključno važna za letno-tehničke karakteristike aviona. Lasta 2, sada da se realizuje, imala bi izuzetno dobru tržišnu poziciju, jer bi bila jeftinija u poređenju sa svetskim avionima iste kategorije a uporedivih performansi (jeftinija radna snaga)
a sa Lastom 95 ne može da se poredi, jer nenaoružana varijanta Laste 95 i Lasta 2 nisu iste kategorije. Kao što sam već ranije rekao u postojeću trukturu Laste 2 može da se integriše, bez većih problema i izmena strukture aviona, turboelisni motor MB 339, koji je trebao po licenci da proizvodi DMB (21 Maj). Turbo Lasta i Turbo Pilatus mogu jedino da se porede. Pilatus 9, pobedio je inače na tenderu za američki školsko- borbeni avion (JPATS), raspisan daleke 1987 god. na kome smo i mi učestvovali sa avionom G-4 (bilo je potrebno prilagoditi avion američkim zahtevima, to je trebalo da radi mešoviti YU i USA tim). Ceo posao vredeo je oko 6 milijardi dolara (nisam pogrešio cifru). Dok je trajao konkurs bili smo od 30-tak ušesnika na trećem mestu. A onda je pre završetka konkursa došlo do rata na našim prostorima. Ugradnja turbo-elisnog motora bi možda imala neki doprinos u smislu koji pominjete, ali to se konačno utvrđuje ispitivanjima u tunelu aviona sa pogonskom grupom.
Uvođenje kompozita na bazi ugljeničnih vlakana na ovim avionima bilo bi skupo i necelishodno, to su skupe tehnologije, posebno proizvodnja. Drugi kompoziti možda. Kada je Utva 75 u pitanju,ona je svoje postojanje opravdala, bez obzira šta ko mislio o njoj. Sve pohvale proizvođaču i konstruktorima.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • zixo  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 27 Sep 2006
  • Poruke: 23450
  • Gde živiš: Beograd

Mislim da ce Lasta-95 za V i PVO ipak biti naoruzana.

Koji je to turboelisni motor MB 339?



offline
  • Pridružio: 16 Jan 2011
  • Poruke: 9

MB 339 je greška , ovo je oznaka za Aermacchi-ev skolsko-borbeni avion.
Prava oznaka bi možda trebala da bude MB 319, nisam siguran, motor je bio aktuelan pre 15-ak godina, proizvođač je Turbomeca, a tih godina meni su ga u Institutu nudili predstavnici 21 Maja, kao potencijalni proizvođači po licenci ovog motora. Inače, tada je 21 Maj iz Rakovice proizvodio po licenci turbovratilne motore motore iste firme ASTAZOU 3B i ASTAZOU IX H za helikoptere Gazella, SA-341 i SA-342.

offline
  • Pridružio: 25 Dec 2007
  • Poruke: 1160

Generalno si u pravu što se tiče organizacije VTI-a, on nažalost ni dan danas nije organizovan da dohodovnom principu. Inače on je institucija koja može da zaradi najviše para u odnosu na mnoge druge koji još uvek postoje kao instituti. U pravu si takođe i u pogledu organizovanja celokupne naše avioindustrije u celinu, kakvu takvu (to bi se dalo urediti i dogovoriti) koja bi imala prepoznatljivo ime i globalni nastup. Ali, u vreme Zorana Stojanovića kao ministra odbrane, on je pričao kako zapadne birokrate (koje za to primaju platu da rade to što rade) vrše pritisak na njega da ne razvija stvari koje može da ne bi bio njima konkurencija. Šutanovci to danas ne priča mada sam siguran da tih pritisaka ima i dalje, a sve što je uradio Šutanovci do sada je samo izvoz tehnologija i proizvoda iz vremena SFRJ, ništa novo nije urađeno i napravljeno. Oni i njegovi trabanti za sada nisu pokazali mogućnost da projekte koji postoje doteraju do kraja i serijski proizvode. Bumbar je proizvod koji pitanja kome treba a razvijan je gotovo 20 godina.
No da se vratimo Lasti. Poželjno je da se napravi grupa za Lastu i stalno se bavi njom ali i projektima koji postoje a koji su tehnički slični, tako se to radi u svetu. Npr. projekti onih aviona za aerozaprašivanje, koji pretpostavljam da su i danas aktuelni (i da ih tržište može da apsorbuje). Verovatno bi bili zanimljivi i neki projekti koje je do sada trebala da realizuje Utva a nije.
Izneo si mnogo podataka o Lasti a da smo malo stvari razjasnili.
Zašto je min brzina bitna, čemu služi taj parametar i šta pokazuje? Da li min brzina od 95km/h znači bolje prilagođenje za početnu obuku? Mnogo kritikuješ to što je min brzina Laste 95km/h a da zapravo nismo razjasnili koliko je to bitno. Tekst o Lasti iz Odbrane: »Mala masa aviona i novo krilo čine da Lasta--95 ima male brzine svaljivanja, prilaza i vertikalne brzine propadanja, jasan predznak prevučenog leta, dobroćudno ponašanje u širokom dijapazonu velikih napadnih uglova (sa malim gradijentom promene poprečnog momenta) i jednostavno izvođenje kosih i vertikalnih manevara. Velike brzine penjanja i plafon leta određene su taktičko-tehničkim zahtevom.» Ovde treba da ponovim pitanje o Utvi-75, ako je ona predviđena za početnu obuku uz Lastu, onda se stvari menjaju jer onda Lasta može da se bolje optimizuje za osnovnu obuku i ima bolje performanse. U suštini nisi odgovorio da li se sa min brzinom od 95km/h Lasta bolje optimizuje za početnu obuku ili ne??
Pre gorecitiranog dela je konstatovano (kako ovo objašnjavaš?): «Minimizacija mase strukture postignuta je korišćenjem savremenih metoda proračuna čvrstoče na bazi numeričke simulacije, uz zadovoljenje zahteva čvrstoće i krutosti. Eksperimentalno je verifikovana čvrstoća strukture trupa aviona, čime je potvrđen takav koncept i pristup koji se bazira na poddimenzionisanju strukture.» Šta je poddimenziosanje strukture?
Koliko se promenila mogućnost tehnološke modernizacije Late 95 u odnosu na vreme Laste 2? npr. Navedeno je u tekstu iz Odbrane o Lasti da je masa hidraulične instalacije smanjena na Lasti 95 za oko dva puta u odnosu na Lastu 1, a šta je sa ostalim delovima, koliko tu ima mogućnosti? Tu onda dolaze u obzir i kompoziti, jer smanjuju masu, troškove održavanja, eliminišu uvoz skupog durala (koji mi ne proizvodimo) što bi samo po sebi povećalo profit. Ne bih rekao da su baš svi kompoziti skuplji u odnosu na metal, ne bi se onda svuda u avijaciji na njih prelazilo.
Nisam postavio pitanje o poređenju bilo koje Laste sa ostalim avionima direkno (pa ni sa Pilatus 9) već, već koje je mesto danas Laste na tržištu, kada se konkurencija promenila u odnosu na vreme Laste 2. Zato je i bitno da oceniš i kažeš bez uvijanja da li min brzina od 95km/h znači bolju optimizaciju za početnu obuku. Tako, ako se uzme u obzira da postoji Pilatus PC-21, onda je potrebno imati avion koji će pre njega biti korišćen SAMO za početnu obuku (onda je dovoljan Utva-75 i treba «obnoviti proizvodnju»), što je sasvim drugi nivo problema i druga strategija. Ti pričaš o avionu kome se maksimiziraju performanse da bude što bolji ne samo u početnoj nego i što većem delu osnovne, pokrivajući se pri tome sa TTZ – TaktičkoTehničkim Zahtevima koje je «neko» već odredio. Ove dve stvari su dosta različite, rekoh bukvalno se radi o različitim strategijama i projektovanja i nastupa na tržištu.
Koliko je u svetu normalno da se u početnoj obuci piloti obučavaju u korišćenju naoružanja aviona (bombardovanje i mitraljiranje)? Zar to nije ostavljeno za osnovnu obuku?
Nezavisno razmišljanje: zar manja minimalna brzina kod ove kategorije aviona ne znači bolju finesu (kretanje aviona i posle npr. otkaza motora) i mogućnost da avion leti čak iako učenik izvede pogrešni manevar koji će smanjiti brzinu aviona? Zar avion time nije otporniji na greške pilota? Počeo si da upoređuješ ovaj parametar sa Epsilonom, zar nije bolje da se uporedi sa avionima koji su pravljeni samo za početnu obuku? Zar ne treba da se napravi kratka analiza te vrste aviona i uporede sa Lastom 95?

offline
  • Pridružio: 16 Jan 2011
  • Poruke: 9

Generalno ili ne, to je moje viđenje. Dalju diskusiju o Lastama prekidam, ne čitate pažljivo i do kraja moje prethodno objavljene tekstove i objašnjenja.
Pozdrav,

offline
  • Pridružio: 25 Dec 2007
  • Poruke: 1160

Zaboravio si da tvoji tekstovi i objašnjenja ne kazuju meni (ili ljudima sa foruma) ono što ti misliš već ono što napišeš: razlika u stručnosti je isuviše velika da bi jednim objašnjenjem mogao da mi sve objasniš ili da bar ono što hoćeš. Otuda i masa pitanja, konkretno u ovom slučaju za min brzinu.
Da dodam npr. još i ovo (najpre citat):
I opet o TTZ-u. Koliko znam TTZ za avion Lasta 95 definisan je 95 ili ranije
(pretpostavljam). Osnovne izmene su bile: (nemam o ovome mnogo informacija) min. brzina 95 km/h i avion nije naoružan (a služi za početnu obuku vojnih pilota), postojale su i druge izmene, ali one nisu toliko bitne za ovu diskusiju. Zašto min. brzina 95 km/h kada svi ostali avioni imaju oko 115 km/h ili nešto više. Pa Utva 75 ima 100 km/h a avion je niže kategorije od Laste 95, i čak i on ima naoružanje. Ovaj zahtev za ovakvom min. brzinom ima za posledicu veću površinu krila, veću masu aviona, i lošije druge performanse pa i one koje znače "pokretljivost" (agility) aviona. Kada slećete sa min. brzinom od 95 km/h u okviru početne obuke pa onda pređete na avion G-4 sa mnogo većom brzinom sletanja, koji je onda avion pogodniji za početnu obuku? Naravno treba biti oprezan jer ni mnogo velika brzina sletanja na avionima tipa Lasta nije dobra jer je u pitanju pilot-početnik koji greši i avion treba da prašta neke greške ali ne i sve, jer onda ne bi mogla da se vrši i selekcija pilota u ovoj fazi obuke, što je takođe i jedan od ciljeva obuke. Što se u kasnijoj fazi otkrije da neko nije sposoban da bude vojni pilot cena loše procene je veća. Dakle projektovati jedan avion ovog nivoa nije ni jednostavno ni lako, to je složen proces u kome učestvuju i usaglašavaju svoja stručna mišljenja stručnjaci različitih profila. Na primer u projektu Laste 2 sve vreme bili su uključeni, na moje insistiranje strčnjaci iz VOC-a (Vazduhoplovnog opitnog centra) kao aktivni ušesnici u razvoju aviona. Naprimer, primedbe i sugestije pilota-korisnika bile su od velike važnosti za tok projekta i odluke nas projektanata. Šta u ovom smislu pogodnosti aviona za obuku vojnih pilota reći o činjenici da avion Lasta 95 nije imao naoružanje, koliko sam shvatio naša verzija ga neće ni imati, već samo varijanta za stranog kupca. Vojni pilot će prvi put shvatiti (kasno), da osim upravljanja avionom ima obavezu i da se bori protiv neprijatelja ili da bombarduje ciljeve na zemlji, tek kad uđe u G-4. Šta ako se tak tada utvrdi da nije sposoban da bude vojni pilot, a leteo je uspešno već nekih 100-ak sati na nenaoružanom avionu Lasta 95? Toliko o pogodnosti jedne i druge varijante, Lasta 2 i Lasta 95 za početnu obuku.

Razmisli da li neko ko je laik može da razume sve aspekte upotrebe dve inačice aviona u početnoj obuci samo na osvnovu tvog citiranog objašnjenja. Ja sam lepo rekao da ću postavljati svakakva pitanja, jer znam koliko znam i da se bavim nečim što apsolutno nema nikakve veza sa avijacijom. Npr. vrlo dobro znam da mi ni sam početna obuka ni tehnički zahtevi za nju nisu sasvim jasni, da ne pričamo o ostalim stvarima.
A posebno je pitanje kada se pređe na teren tržišta i konkurencije i ocene gde su tu ostali a gde smo mi.

offline
  • Pridružio: 05 Apr 2009
  • Poruke: 3701
  • Gde živiš: JAGODINA

Mislim da ovde osnovno nerazumevanje (neslaganje) nastaje iz činjenice da TTZ nisu prezentovani... Lasta-1 nije skroz zadovolajila TTZ, a Lasta-2 jeste. Stom razlikom što je projekat prekinut pre konačne verifikacije i realizacije.

Kada je projekat pokrenut ponovo 1995. sami TTZ su promenjeni.
Za Lastu-1 i Lastu-2 koja je nastala iz nje bilo je predviđeno da se nađu između Utve-75 (koja ima mitraljeze u kontejnerima) i Super Galeba G-4.

Lasta-95 i kasnije Lasta-95N treba da zamene Utvu-75.

E sada da li sa Laste-95(N) može direktno da se pređe na G-4?
Moje mišljenje po tom pitanju je negativno (mada naši ljudi zaduženi za opremanje RV i razvoj novih letelica misle suprotno)!
Trebao bi nama tu još jedan avion... Nešto poput Pc-9.

Ako uzmemo da Lasta-95 "radi" početnu obuku pilota onda bi Lasta-2 uz malo reprojektovanja, novih materijala i sa jačim motorom radila osnovnu obuku pilota. A Super Galeb G-4 bi vršio naprednu i borbenu obuku. Posle ovoga ide samo preobuka za određeni (novi) borbeni avion u jedinicama RV.

Brzine od 95Km/h više pogoduje početnoj obuci pilota, dok veće brzine (115Km/h ili više) bolje odgovaraju osnovnoj obuci koja ima za cilj da pored toga što nauči pilota svemu potrebnom izvrši i delimičnu pripremu za prelaz na mlazni avion ili "pravu" mašinu.

Ovo je samo moje mišljenje, kao ljubitelja avijacije a ne nekoga ko je stručno osposobljen za projektovanje i školovanje vojnih pilota.

Pozdrav! Ziveli

offline
  • zixo  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 27 Sep 2006
  • Poruke: 23450
  • Gde živiš: Beograd

Pa ako se sa Utve-75 prelazilo direktno na G-4 zasto ne bi moglo i sa Laste-95?

Lasta-95 je daleko bolji i sposobniji avion od Utve-75. Njime ce se znatno unaprediti obuka.

offline
  • Pridružio: 02 Avg 2008
  • Poruke: 6916

@CHARLIE JA.

95km/h je minimalna brzina Laste 95, maksimalna je oko 300 i Lasta 95 jeste predvidjena da odradi deo osnovne obuke. Danas se sa Utve 75 prelazi direktno na G-4, o Lasti 95 mozemo da se slazemo ili ne ali je svakako prilicno veliki pomak u obuci.


@Jethro

Molim te da kod duzih tekstova izmedju pasusa napravis razmak sa ponekim ENTER jer je duze tekstove naporno pratiti.

@milanmilojevic

Za motor od Turbomecca sa oznakom 319 sam nasao: Turbomeca Arrius TP319 turboprop sa:

Citat:Arrius 1A2 Powered Socata TB 31 Oméga (conversion of Epsilon, see below), full rating 313 kW (420 shp), derated to 268 kW (360 shp) and fitted with Hartzell propeller turning at 2,377 rpm. First flight 30 April 1989, not put into production.

Izvor:
http://www.janes.com/articles/Janes-Aero-Engines/T.....rance.html

Koriscen je na varijanti Epsilona koja nikada nije usla u proizvodnju.
http://en.wikipedia.org/wiki/Socata_TB_31_Omega

offline
  • Pridružio: 05 Apr 2009
  • Poruke: 3701
  • Gde živiš: JAGODINA

Sa Utve-75 prelazilo se silom prilika i sticajem nesretnih okolnosti na G-4.
Do NATO intervencije između Utve i Super Galeba "stojao" je Galeb G-2...
Lasta2 je upravo trebala da zameni Galeba G-2.
A sadašnja Lasta-95N da zameni Utvu-75 i delom G-2. Čovek (Milan) uporno pokušava da nam objasni kako to nije skroz moguće, pa sam projekat "trpi" zbog suviše velikih kompromisa.

Dopuna: 19 Jan 2011 0:02

Mada u svetu je sve moguće... Evo u Indiji ljudi došli na ideju da se direktno da klipnih aviona prelazi na lovačke avione prve linije! Dobro imali su svakog dana po neki udes, i rešili da ipak kupe engleske Hawk-ove, ali to tek pre 10-ak godina!

Dopuna: 19 Jan 2011 0:04

Maksimalna brzina za Lastu-95N je oko 300Km/h, a za G-4 oko 900Km/h...
Skok sa jednog na drugi avion je prilično veliki!
Turbo Lasta sa brzinom od oko 550km/h je nešto što bi svakako trebalo da imamo.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1237 korisnika na forumu :: 43 registrovanih, 4 sakrivenih i 1190 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Apok, BORUTUS, Buzdovan, cavatina, comi_pfc, Dannyboy, Dorcolac, dule10savic, Futurama, Georgius, goxin, hooraay, ILGromovnik, Istman, Ivan Campo, JimmyNapoli, Još malo pa deda, Kaplar2, Karla, kolle.the.kid, Krusarac, Krvava Devetka, Lazarus, ljuba, Mercury, Metanoja, mgolub, mikrimaus, miodrag, mrav pesadinac, Oscar, Rakenica, raketaš, Regrut Boskica, Shinobi, Srki94, stankolich, Tvrtko I, vladas87, Wrangler, zeo, Žrnov