Low cost solucije u sistemu Odbrane i benefitiranje tehnološkim razvojem u oružanim snagama

• 2Ovo se svidja korisnicima: Bane san, sekretar
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

DUX

Automati DUX Model 1953 & 1959 sa zanimljivom pričom o njihovom nastanku. Njemac Vili Daugs emigrirao je u Finsku 1937 godine. Tokom rata između Finske i SSSR 1939 - 40 isto je švercovao naoružanje iz Njemačke u Finsku, a kasnije tokom samog Drugog svjetskog rata pomogao je u finansiranju izrade automata Konepistooli m/44, finske skoro pa kopije čuvenog sovjetskog automata PPS-43. M/44 Tikkakoski nastao je kao jeftina alternativa izvanrednom ali preskupom Suomi automatu.

Konepistooli m/44 automat je blowback akcije sa isključivo automatskim režimom vatre. Gađa iz otvorenog zatvarača, sanduk i obloga cijevi izrađeni su od jednog komada čeličnog lima, izrezanog, savijenog i zavarenog u oblik. Obaračka jedinica je jednostavnog dizajna. Kućište okvira prilagođeno je svim okvirima i dobošima automata, a tokom kasnih pedesetih malo je i modifikovan radi korištenja visoko pouzdanih okvita švedskog automata Karl Gustav M45. Standardni nišani su otvorenog tipa sa daljinama od 100 i 200 metara, kundak metalni preklapajući.

Kalibar 9x19mm Luger / Parabellum, težina 2,9kg praznog, dužina 620/830 mm, kadenca 650 metaka, okviri kapaciteta 20,36 i doboši od 71 metka, efikasan dometa 150 - 200 metara. No kao što svi znamo ni reverzibilni inžinjering od Sovjeta, Fincima neće pomoći protiv Sovjeta.

Daugs je 1944 pobjegao u Švedsku gdje se prijavio kao apatrid. Švedske vlasti počele su sa istragom njegovih ranijih aktivnosti oko probijanja embarga te je Daugs ponovo morao da bježi ovog puta u Španiju noseći sa sobom crteže finskog automata Konepistooli m/44. U sunčanoj Španiji, Daugs je našao posao u Oviedo Arsenalu gdje je započeo rad na automatu pod nazivom Dux španskoj verziji finskog m/44 - klonu od polu - klona. Dux znači vladar na latinskom.

Daugs sam po sebi nije bio inžinjer. No 1949 sreo se sa njemačkim dizajnerom streljačkog oružja Ludvigom Vorgrimlerom. Vorgrimler je posle rata dizajnirao oružje za Francusku prije nego što se i sam preselio u Španiju. Dva Njemca su se brzo pogodili oko posla i inžinjer je na tragu nacrtima finskog automata m/44 kompletirao rad na automatu Dux 1951. Već 1952 nekoliko prototipova automata Dux pozajmljeni su zapadnonjemačoj Graničnoj službi gdje je pokazano dovoljno interesa za nabavku manjeg broja automata pod oznakom Dux 53. Odluka je pomogla Daugsu da Dux automat registruje u patentnoj kancelariji u Minhenu. Ubrzo posle toga, Daugs je otišao u Lihtenštajn gdje je oslobođen zapadnonjemačkih zakona reklamirao Dux.


Dux 53 je bio veoma sličan automatima iz WWII Konepistooli m/44 ili PPS-43. Radilo se o veoma jednostavnom i jeftinom full - auto, blowback - action oružju. Napravljen uglavnom od presovanog metala težio je prazan 3,5kg, dužine 615/825 mm, kadence 500 metaka, okviri kapaciteta 50 metaka. Automat koristi uobičajenu 9mm Parabellum municiju. Bio je kompatibilan i sa municionim dobošima švajcarskog dizajna. Nišani su bili markirani na 100 i 200 metara. Efikasan domet iznosio je oko 100 metara.

Dux 53 koristio se u količini od nekoliko stotina komada u zapadnonjemačkoj Graničnoj službi od 1952 do 1960 godine. Tokom pedesetih nastavljen je rad na rafinisanju modela. Dux 59 je olakšan na 3 kilograma, skraćen na 580/790mm sa istom dužinom cijevi, blago mu je povećana kadenca na 550 metaka, redizajniran, kundak na preklapanje uz redizajn pozicija kontrolnih poluga. Automat je bio kompatibilan isključivo sa Orviedovim banana okvirima kapaciteta 32 i 40 metaka. Takođe je bio u 9x19mm Luger/Parabellum.

Bundesver je kupio 25 automata Dux 59 proizvedenih po licenci u kompaniji Anschutz u Zapadnoj Njemačkoj. No u konkurenciji drugih automata 1960 Dux nije ostvario uspjeh.

Osim toga zapadnonjemačka Granična služna nije usvojila Dux 53 - ocijenjen kao zastareo, a Bundesverovim odbijanjem Dux - a 59 ni taj automat nije našao svoju primjenu u graničnoj službi. Takođe postojale su i pravne brige oko vlasništva nad patentnom Dux - a pošto se radilo o zapadnonjemačkoj verziji španske kopije od finske kopije sovjetskog originala iz WWII.

Konačno 1965 godina zapadnonjemačka Granična služba povući će sve automate dizajna iz vremena WWII koje će zamijeniti Heckler & Koch MP5.

izvor

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 1Ovo se svidja korisniku: sekretar
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zanimljiv projekat indijske आयुध निर्माणी मेदक iz Medaka. Samohodna haubica 105mm nastala sparivanjem tijela borbenog vozila pešadije Sarat (licencno proizvođenog BMP 2) sa vučenom lakom poljskom haubicom 105mm. Radi se o kupolnoj ugradnji osnovnog oruđa sa borbenim kompetom od 42 granate. Originalni nišani sa haubice su zadržani. Za potrebe navigacije instaliran je GPS. Kupola obezbjeđuje nivo 3 zaštite za posadu. Aktuelna je i opcija kompozitnog oklopljavanja kupole radi dizanja zaštite na nivo 12,7mm. Automatski punjač sa sistemom za upravljanjem vatrom takođe može biti obezbijeđen za postizanje Multiple Rounds Simultaneous Impact. TALIN 500 Inertial Navigation System takođe može biti instaliran za potrebe orjentacije u regionima gdje GPS nije dostupan zbog terena ili neprijateljskog ometanja. Borbeni komplet takođe može biti uvećan.

Domet oruđa iznosi 19km, kadenca 6 brzom/4 normalnom, težina 16 tona, elevacija -5 do 70 stepeni, traverza 360 stepeni, posada 5, vrijeme prestrojavanja 1 minut, municija HE, HEAT, HESH, APDS, dimne, obeležavajuće, brzina 65km/h, nišani 104A Indirekt, 106A Direkt.

izvori
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 5Ovo se svidja korisnicima: Bane san, voja64, Cranium, miodrag, Atomski čoban
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mani Induse i "jeftino", isto su tako resili da rade svoj "jeftini" tenk, pa su za ~100 komada koje su napravili mogli kupiti 500+ T-90...

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Borbeno vozilo pešadije BMP 23 (бойна машина на пехотата) uvedeno je u upotrebu ranih osamdesetih godina u Bugarskoj u količini od 50 do oko 100 komada. Zahvaljujući sovjetskoj licenci za proizvodnju haubica 2S1 Gvozdika, Bugari su uvidjeli mogućnost korištenja šasije i oklopnog korpusa artiljerijskog gusjeničnog tegljača MT - LB kao osnovu za razvoj sopstvenog borbenog vozila pešadije. "Male" zemlje poput Bugarske obično nisu u stanju da samostalno razvijaju i proizvode glavne borbene tenkove, no kreiranje borbenih vozila pešadije uz upotrebu postojećih platformi ipak je na dohvat ruke. To je baš ono što su Bugari namjeravali, proizvodeći vozilo kreirano za potrebe bugarske armije tada pod sovjetskom sferom uticaja kao članicom Varšavskog pakta. Glavni cilj je bio nabavka naprednijeg BVPea u odnosu na BMP 1 koji je tada bio u upotrebi. MT LB sa ojačanim oslanjanjem i jačim motorom pružao je mogućnost za ugradnju znatno čvršćeg oklopa u odnosu na BMP 1.

Vozilo je teško 15,2 tone, pogoni ga turbo punjivi dizel motor jamaz-238n sa 315 ks. sa radijusom do 600 kilometara i brzinom do 62 km/h. Vozilo je amfibija. Šasija je pozadi modifikovana da pruži prostor za desantni korpus za 6/7 strijelaca (znatno komotniji nego kod BMP 1), dvoje vrata i dva velika otvora na krovu. Na bokovima vozila odnosno desantnog korpusa postavljene su po tri puškarnice sa neprobojnim prizmama za otvaranje vatre iz streljačkog naoružanja. Varena čelična šasija ojačana je čeonim oklopom debljine 20 - 23mm postavljenim pod velikim uglom nagiba za koji se smatra da štiti od pancirne municije 23mm. Vozilo posjeduje ABH zaštitu. Kupola je glavni dodatak na vozilu. Naoružanje čine automatski top kalibra 23mm izrađen na bazi PVO topa ZU 23 (praktični domet 2,5km) sa kojim je sparen PKT mitraljez 7,62mm u dvočlanoj obrtnoj kupoli na kojoj se takođe nalazi POLK 9M14M Maljutka. Posada je opremljena sa njihovim ličnim AK 47, RPG 7V i RPG 22 naoružanjem + Strela 2M za PVO.
Posadu čine komandir, nišandžija, vozač i 7 vojnika desantnog odeljenja. Prednji periskop kod vozača moguće je zamijeniti priborom noćnog osmatranja pasivnog tipa. Dnevno - noćna oprema za osmatranje i nišanjenje sa reflektorima i IC reflektorom obezbjeđena je za nišandžiju i komadira kao i po dva periskopa sa svake strane za strijelce iz desantnog korpusa. Radiostanice su sovjetske licence.
Vozilo je takođe opremljeno ventilacionim sistemom, sistemom za grijanje desantnog prostora, PP aparaturom i ejektorom dima na izduvnoj grani.
Tokom proizvodnje vozilo je i modernizovano. Po boku kupole montirani su bacači dimnih kutija 902B Tuča, kao i POLK "Fagot" umjesto "Maljutki". Takvo vozilo dobilo je oznaku BMP 23A ili D.
Izrađeno je (devedesetih) nekoliko vozila pod oznakom BMP 30 sa kupolom vrlo sličnoj onoj na BMP 2 na kojoj je instaliran top 30mm 2A42 uz poboljšanja sa BMP 23A.
Bugari su BMP 23 koristili tokom svojih misija u Iraku zajedno sa točkaškim oklopnjakom M1117. BMP 23D još uvijek je na upotrebi kod Bugara. Vozilo predstavlja interesantan "reciklirajući" potencijal za sve one zemlje voljne da se ratosiljaju starih Gvozdika 122mm i da ih transformišu u kakav god BVP potentniji od BMP 1.
Na bazi BMP 23 razvijeno je i izviđačko borbeno oklopno vozilo sa dodatnim sredstvima osmatranja i posadom od 5 članova.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 3Ovo se svidja korisnicima: voja64, Bane san, RJ
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Rumuni su razmišljali o jednostavnom VBR na bazi rakete za RPG-22 73mm. Blokovi od 4 rakete pa spariš koliko treba. Konkretno su sparili 3 bloka.

• 1Ovo se svidja korisniku: Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Više mi se sviđa ona Jermenska budževina VBR na bszi RPG 7 bar ima vići izbor bojevi glava.

• 1Ovo se svidja korisniku: Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ovde u suštini treba imati TB i parčanu. RPG ima prednost da su sve b/g nadkalibarne.

• 1Ovo se svidja korisniku: Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Nego kakva je uopšte preciznost s obzirom da svi ti ručni bacači imaju relativno mali domet aj više uparenih pa kad se oprži salva neka će i da pogodi, opet je mana i vozilo nije baš toliko malo laka meta???

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Tu je disperzija neophodna a ne preciznost, da pokriješ što veće područje, a više je oruđe prepadnog dejstva. Sačekaj u zasedi, ožeži i beži.

• 1Ovo se svidja korisniku: goxin
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Kad smo već kod Rumuna evo još jednog višecjevca na njihovom, pa može se reći čuvenom terenskom vozilu - džipu ARO mislim da je ovo model 240.
APR Aurora je bio prototip mobilnog višecjevnog lansera raketa dizajniran i proizveden od strane rumunskog Aerostara iz Bakaua. Sistem se sastojao od lansera sa 12 cijevi kalibra 122mm položenih u dva reda montiran na tovarni prostor rumunskog ARO 4x4 džipa. Sistem nisu uspjeli nikome da uvale, ipak je bio kraj osamdesetih.
Korištena je M21-OF-S raketa kalibra 122mm dužina 1,97m koja je ispaljivana kroz cijev dužina 2 metra. Zbog tako kratke cijevi maksimalni domet iznosio je "samo" 13 kilometara (mada ta raketa i ima domet od 12,7km). Minimalni domet 1,5km. Omogućena je brza zamijena "kontejnera" sa ispražnjenim lansirnim cijevima sa punim. Kadenca 6 - 12 sekundi. Na zadnjem dijelu vozila nalazi se stabilizator radi obezbjeđivanja stabilne platforme za lansiranje.
Sistem za upravljanje vatrom montiran je u kabini i sličan je onom sa nazovimo to rumunskog "Grada" APRA 40 122mm. Sistem za zauzimanje elemenata takođe je sličan kao kod rumunskog "Grada". Opaljenje se može obaviti i daljinski preko kabla dužine 100 metara. U kabini je i radio stanica dometa 10 - 12km.
AROv džip oristi Pežoov turbo dizel motor od 95 konja sa brzinom od 80km/h po drumu i 25km/h cross country. Radijus 1.000km.

Na onoj čuvenoj izložbi u Bagdadu 1989 godine predstavljen je i sistem sa 18 cijevi u tri reda na prikolici koju vuče ARO prilagođenoj za lansiranje raketa.

Sistem je simpatičan, a praksa pokazala i potreban. Pri tome, sklopljen je od standardnih (i respektabilnih) projektila na za to prilagođenoj platformi opremljenoj sa svim potrebnim koja se nalazi na terenskom vozilu koje sigurno košta znatno manje od Tojote Lendkruzer, Lendrovera ili nečeg trećeg, a radi isti posao. Još kada se uzme u obzir cijena manuelnog rada u tadašnjoj Rumuniji za poslove sklapanja.