Ranije opisana metoda sa linoleumom je specifikum goriva na bazi PVC , i to je EDEPRO ostvario vidne rezultate . Goriva na bazi PVC su termoplastična , znači zagrijavanjem se razmljackaju i moguće ih je preoblikovati , nešto slično kao što se pčelinji vosak na temperaturi od oko 40 C otpusti moguće ga je oblikovati , modelirati figure i slično , a kad se ohladi na 20 C bude tvrd , a na 0 C je ko kamen.
Goriva na bazi tiokola odnosno poliuretana se termoreaktivna , znači zagrijavanjem se nepovratno ukrute ., najsličnije tomu se ponaša dvokomponentni autokit , masa je pastozna čak može curiti iz posude u posudu i sve dok se ne zamiješaju dvije komponente nema otvrdnjavanja , kvaka je u tome da se te dvije komponente moraju dobro izmiješati u vakuumu i onda u zagrijanom stanju u uvjetima visokog vakuuma naliti u kalup . Uslijed katalitičkog djelovanja jedne od komponenti stvar se zagrijava , i polimerizira otvrdnjava . Često puta se proces otvrdnjavanja kontrolira zagrijavanjem ili hlađenjem ukupne mase goriva . Jedno otvrdnuta masa je vječno tvrda.
Kod tih kompozitnih goriva sa Amonijevim perkloratom najčešće budu problemi kod polimerizacije kako je to sol jake kiseline to je i perklorat kiseo , ima kiselu reakciju , i ta kiselina zna remetiti plimerizaciju , zato se dodaju aditivi koji tu kiselost reduciraju , u konkretnom slučaju je primijenjen katapin .
Našao sam englesku riječ...surfactant
Wiki to opisuje kao tvar koja snižava površinsku napetost između dvije tekućine ili između tekućine i krute mase.
Kada se odlije takvo gorivo i kada dobijemo kruto tijelo, dali je moguća strojna obrada? Konačni oblik je dosta kompliciran, sa jednog čela je 6 proreza širine 8mm u duljini 200mm plus provrt po cijeloj dužini. Ili se sve to dobije u kalupu.
Dopuna: 10 Avg 2017 12:11
Još jedna zanimljivost, stijenka komore marševskog motora je samo 2mm.
Čelik je 12Х2НФА, to bi bio čelik sa 0,12% ugljika, legiran sa 2% nikla i sa volframom.
Moguća je strojna obrada , ali se izbjegava zbog opasnosti. Da se sve to automatizirati tako da čovjek ne strada u požaru ili eksploziji , ali je.eš tehnologiju ako svako malo moraš kompletan pogon krpati i mijenjati sve u njemu .
Kod tih postupaka livenja bude sve pod malim konusom , kalupi su tvrdo kromirani i polirani ,ili teflonizirani , tako da se svi ti metalni dijelovi mogu izvući. Prethodno se sve dobro opere i premaže sa više slojeva odjeljivaća , mase na bazi voska ili silikona .
Ovisno od namjene raketnog goriva ti površinski slojevi koji su bili u kontaktu sa metalom ili teflonom i svim tim silikonskim čudesima se moraju skinuti jer se ipak na samoj površini goriva nalazi jedan sloj bogat smolom i aditivima , pa se takav motor teško pali .
U konkretnom slučaju ovako velikog marš motora dinamika pripaljivanja nije tako bitna , jer pripaljivanje kreće još u fazi dok radi Buster , tako da se ostavlja sve kako je ispalo iz kalupa , a to onda dovodi do vidne razlike u tlakovima odnosno postisku pojedinih motora .
Ovi svi podatci koje sam do sada kačio su iz projektno-konstrukcijske dokumentacije i sa poligonskih testiranja.
Konačna verzija marševskog motora je sa barutom marke ПЭКА-18Д i za taj barut nemam puno nekih podataka.
Odnosno, ne baš da nemam, ali nije sve opisano tekstom već brojevima i dijagramima.
Malo je širi opseg vremena rada motora, i vrijednosti sile potiska u istom opsegu, ali i dalje je vjerovatno kompozit.
Meni je ova verzija logičnije rešenje sa samohodnim lanserom ..
Ili ona Kubanska verzija na šasiji od T-55.
Ispališ rakete i u naj kraćem roku TUTANJ a ove Beloruske poluprikolice dok dovezeš tegljač i zakačiš ih popio si ako nemaš apsolutnu premoć raketlu očas posla..
Ja sam bio skeptičan prema toj poljskoj modifikaciji (delovalo mi 4 rakete previše za T-55) ali očigledno radi i iskreno, deluje mnogo bolje od onih nakaradnih Volat kamiona. Možda bi lanser VS još bolje „čučnuo“ na T-72 pogotovo zbog unifikacije sa oklopnim jedinicama (T-72M i M-84, M-84A)?
У праву си, унификација би нам била практичнија. Али ето, никада није рађено на било којој варијанти самоходности. Права штета, с обзиром да Неву имамо у наоружању преко 30 година а и овладали смо одређеним степеном ремонта (посебан успех ЕДЕПРО-а око ракетног мотора за Неву), али у 2017. години причати о томе оставља горак укус у устима...
