Nego beše nekad davno za J-20 Kraguj a takođe i za J21/22 postojao skupni nosač za male bombice RAB 16 koliko bi se uopšte isplatilo recimo razvoj skupnog nosača za CH 95 da nosi ove planirajuće mine pošto je veći od Pegaza a može više i da ponese???
Zanimljiv projekat indijskih remontnih zavoda oko "uposljavanja" zaliha sovjetskih raketa v- v R 73 i R 27ET. Od 1987 Indusi su pazarili 4,700 raketa R 73 i par stotina R 27 koje postaju neuslovne za dejstvo sa aviona. Namjena im je pronadjena u mogucnosti dejstva sa zemlje u vidu PVO sistema kratkog dometa.
Za R73E1 projektile razvijen je sistem SAMAR I u vidu dvostrukog lansera, elektroopticke stanice na kamionu Asok Lejland Stalion 4x4 konfiguracije. Dejstvo po daljini procjenjuje se na 10 - 12km bez navodjenja daljine dejstva po visini. Sistem je u potpunosti razvijen i nalazi se u pocetnoj fazi proizvodnje.
SAMAR II koristi rakete R 27E/ET sa IC samonavodjenjem, a negdje se pak pominju i poluaktivno radarski vodjene R-27 R1/ER-1 koje su reprogramirane za ovu ulogu. Kao platforma koristi se kamion Tatra 815 8x8 konfiguracije na kojem su pozicionirani dvostruki lanser, jedinica SUVa i generator. Deklarisani domet iznosi 20km. Planovi oko ovog sistema za sada su nepoznati.
Smatra se da Indusi ovim sistemima na veoma pogodan nacin resavaju pitanje starijih raketa v -v, vec razvijenih osmtracko - nisanskih komponenti uz montazu na mobilne lansere. U svojoj ulozi sistemi ce doprinijeti eseloniranju PVO narocito od prijetnji na malim daljinama, a negdje se navodi i da zamjenjuju sisteme poput Pechore i OSA jedinica.
Novi (stari) dron britanskog QinetiQ - Jackdaw/Cavka nastao iz porodice vazdusnih mamaca. Projektovan je kao visekratni, low - cost, potrosni bespilotni sistem visokih performansi.
Pokriva zadatke izvidjanja, elektronskog ratovanja, vazduhoplovnih mamaca te demonstraciju prijetnji. Ove zadatke obavlja u rojevima i zajdnickim autonomnim operacijama ukljucujuci posadne - besposadne timove.
Navodi se da ovakvi UASi smanjuju operativne rizike za skupe i dalje od ljudskog personala upravljajuce platforme uvecavajuci "borbenu masu" njihovim brzim rasporedjivanjem.
Kombinujici Cavke sa ostalim besposadnim i posadnim platformama uvecava se borbena moc grupe, smanjuje rizik po personal te znacajno smanjuje cijena izvodjenja borbene operacije.
Po rijecima Mika Andrea:
"Mick Andrae, Global Campaign Director, Robotics & Autonomous Systems, QinetiQ commented: “The Jackdaw concept leverages QinetiQ’s expertise in very low-cost high-performance aerial targets—such as the Banshee family—and is enhanced with autonomous mission management and human-machine teaming capabilities. Critically, Jackdaw’s autonomous goal-based mission management system is intended to integrate with NATO and allied open architectures, ensuring interoperability with existing and future crewed and uncrewed systems. This, combined with the very low-cost aerial target design philosophy, makes Jackdaw highly suitable for use as a disposable UAS in air, maritime and land domain applications.”
source https://www.defense-aerospace.com/qinetiq-launches.....VTdjAVlc5v
Ne navodi se "borbeni komplet" ovog drona, no kako se kaze u citatu filozofija ovog sredstva je drugacija. Uglavnom "centralni operacioni centri" dobijaju jos jednu platformu za "komplikovanje" situacije na bojnom polju, a moguca je upotreba drona i kao produzene ruke borbenog aviona. "Trenazne" karakteristike ovog drona takodje nisu za bacanje i u danasnje vrijeme imaju svoju apsolutnu vrijednost.
Navodi se da je dron skroz britanski, samozadovoljavajuci britanske potrebe i prosperitet + isto za saveznike.
Ja mislim da je ovo najbolje rešenje za podcevni bacač granata. Takoreći, skinuti ga sa puške i uraditi ovako nešto.
Mada ne bih koristio VOG granate, već NATO 40mm. Zato što ne stavljaš prste ili šaku, ispred cevi prilikom punjenja. Bio je video onog Ukrajinca Valgear. Koji je skoro pravio video vezan za GP25 i spomenuo to.
Ali ovaj koncept je meni mnogo bolji, nego da sve vreme na pušci nosiš bacač granata.
https://en.wikipedia.org/wiki/Heckler_%26_Koch_HK69A1
Napravio je Shvabo Grapija (Granatepistole) ako ste na to mislili. 2,6 kilograma, breech-loaded,single-shot, 40mm + nisanska aparatura. Ergonomican sa metalnim preklopnim kundakom i thumb safety.
Sad sta je bolje, odvojeni sistem ili potcjevni integrisan sa puskom, jednocjevni ili sestopuc, pitanje je sad. Ali kako kazu definitivno squad leader’s artillery razumne koncepcije.
Ohrabrujuci tekst o unaprijedjenoj varijanti Tedzasa pod oznakom Mk1A. Proslog mjeseca izasao je iz pogona HALa u Bengaluru uz izvodjenje leta u trajanju od 18 minuta.
Predvidja se isporuka 83 komada Mk1A do 2028 godine po cijeni od 46,898 indijskih krora sto bi trebalo da iznosi 43 miliona dolara po komadu.
Novi model nudi AESA radar u vidu izraelskog EL/M - 2052 sa svim u tekstu nabrojanim kvalitetima, dometom 200km, simultanim pracenjem veceg broja ciljeva i sveobuhvatan pregled bojnog polja.
Tu je i paket za elektronsko ratovanje, versatilne mogucnosti u izboru sredstava za napad na zemaljske i vazdusne ciljeve, poboljsani motor GE F404IN uz "paket" za fuziju senzora. navodi se i podatak da ce Mk1A biti prilagodjen za dejstvo BrahMos protivbrodske rakete za Induse sigurno veoma znacajna karakteristika.
I naravno cost - efektivnes. Autor teksta pravi poredjenja sa Gripenom E i Rafalom. Poenta je u cinjenici da se za 43 miliona dolara dobija indijski proizvod sa modernim motorom, AESA radarom, modernom avionikom, PED paketom, blokovima naoruzanja + BrahMos projektil i to sve za dvostruko ili trostruko manje novca nego "fajteri" iz aktuelne ponude.
E sad kako ce se papiroloska poredjenja pokazati u praksi ostaje da se vidi.
Photo Credit: Сергій Воронков / Wikimedia Commons CC BY 4.0
Snipex Alligator reinkarancija PTRS 41. Antimaterijalna puschetina kalibra 14.5×114mm. Dugacka 2 metra, teska 25 kilograma. Zatvarac, obrtno - cepni manuelni sa odvojivim okvirom kapaciteta 5 metaka. Ciijev plivajuca sa ogromnom gasnom kocnicom, "izolatorom trzaja" te viseslojnim elasticnim osloncem za rame uz optimizovanu i balansiranu tezinu suzbijaju trzaj na prihvatljiv nivo. Oslanja se na podkundacnu nozicu + bajpod naprijed uz podesivu obrazinu. Tu je i Pikantini sina za montazu razlicitog nisanskog asesoara.
Efikasni domet puske iznosi 2,000 metara, maksimalni 7,000m. Probija 10mm oklopne ploce na daljini od 1,500 metara, odnosno bocni oklop jednog tipicnog BTR 80 + standardna i sarenolika paleta ciljeva karakteristicna za ovo sredstvo.
U VSU nalazi se od 2021 godine u "specijalnim snagama", a valjda za ovakvo sredstvo i moraju biti specijalne. Vjerovatno ce se naci i kod frontovskih sastava.
E sad kolika je cijena ovog sredstva stvar je dileme, narocito prema mogucnostima poredjenja ali i odnosa domaceg proizvodjaca prema domacem kupcu. Tu je i dilema oko upotrebljivosti narocito kada bljesne prilikom opaljenja. No cost efektivnost se nalazi u gadjanju lakooklopljenih vozila cime bi se Dzavelini, NLAWi pa i SACLOS porodica ATGM sacuvala za ono za sta je i namijenjena. Rezultat ostaje da se vidi.
Argentina se modernizuje nabavkom DC 3 konvertovanih u BT 67. Sto bi Rusi rekli i kada se povlacimo idemo naprijed. Bilo je i ranije rijeci o Baslerovom mozda tipicno americkom kompanijskom projektu proizvodnje aviona i ne samo aviona ukrstanjem sirokodostupnih starih zmajeva letjelica sa lepezom kooperanata i njihovih novih komponenti.
Sam BT 67 procijenjen je na 8 do 13 miliona dolara po komadu. Zavisno od "kastomizacije". A zeljama narucioca izlazi se maksimalno u susret.
Koristi ga prilican broj ratnih vazduhoplovstava, narocito onih koji se bore protiv gerile i narko kartela kao i civilnih kompanija sa letovima ka negostoljubivim dijelovima planete.
Uglavnom, avion je prostran i pogodan za utovar - istovar, pouzdane konstrukcije i pouzdanih komponenti uparenih sa najpouzdanijim motorima na trzistu. Po kompanijskim ocima "stvar ce letjeti zauvijek".
Pogodan je za proizvodnju, zmajevi i komponente su na dohvat ruke. Velike je izdrzljivosti i velikog dometa sa mogucnoscu ostanka u vazduhu 10 - 11 sati. Sa dodatnim tankovima vrijeme misije procijenjuje se na 13 ipo sati i 2500 milja pri krstarecoj brzini od 210 cvorova.
Operativni troskovi takodje su znatno nizi u odnosu na avione pristupacne poredjenjima sto ga cini cost efektivnom solucijom. Vrijednost ugovora iznosi 143 miliona dolara.
