S-25 Berkut / SA-1 Guild; S-50; S-100; V-400 Dalj

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Evo da i ja pokušam malo to nacrtati. Molim ne zamerite, nemam iskustva u tom crtanju i trudio sam se koliko sam bolje mogao....

Opet se vraćam na to da je 1 raketni puk S-25 Berkut samo deo celine od 56 raketnih pukova raspoređenih u 2 prstena: bliži sa 22 raketna puka i dalji sa 34 raketna puka raspoređenih kružno oko Moskve na određenim udaljenostima.
Svaki raketni puk pokriva samo malo parčence neba i sam po sebi ne predstavlja nikakvo odvraćanje jer se vrlo lako može zaobići. Tek u sistemu od, u ovom slučaju, 34 raketna puka u širem, odnosno 22 raketna puka u bližem pojasu, oni zajedno kao celina predstavljaju i više nego respektabilno sredstvo odvraćanja napadača.
U tom smislu svaki puk u tom širem pojasu brani cca 10-11 stepeni kruga odbrane oko Moskve i ništa više od toga jer su antene fiksirane i nema pomeranja. Kad se uklope svih 34 puka, dobijamo 360 stepeni zaštite...

Slika:



Što se tiče antena i preklapanja snopova...tu se radi o dve "radarske lopate" od koji antena azimuta piči snop širine 54 stepena i uskosti 1 stepen okrećući se u stranu, a antena mesnog ugla piči snop iste širine i uskosti ali okrećući se po visini. U zoni preklapanja 54x54 stepena vide sve što je u dometu radara po daljini i po visini.

Evo da i ja pošaljem sliku kako ja to vidim, uz napomenu da je ovo samo skica, ima tu još prostora da se to malo preciznije nacrta pre svega vezano za pozicije antena, ali rekoh samo skica iliti prikaz:

• 3Ovo se svidja korisnicima: Kubovac, voja64, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zbunili su me sa one dvije ravnine, H i E i ona dva dijagrama. Stalno sam si vrtio u glavi da je jedna ravnina po azimutu a druga po elevaciji, iako fino svuda pišu dvije identične lepeze.
Sad to ima smisla, kut snopa u ravnini E je 54deg pri čemu je p/po=0,5 na 42,5deg, a kut u ravnini H je 1deg pri kojem je p/po opet 0,5.

Par grafika o rasporedu koji je Kubovac spomenuo.





Sad kad smo to nekako uspjeli sažvakati, sad predstoji puno teže. Kako stanica izračuna te tri koordinate cilja na osnovu refleksije snopa? A refleksija, malo je ima pa je malo nema. Nema računala, samo neki kosinusi i neke sekunde.

• 2Ovo se svidja korisnicima: Kubovac, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ko kaže da su išta računali ??? Kod tih analognih sustava se ništa ne računa već se naponi ili frekvencije uspoređuju sa nekim etalonom , rezultati se dobijaju trenutno .. kontinuirano.

Da bi došli do bitka moramo biti vrlo temeljiti i uporni do potpunog razumijevanja pojedinih detalja iz elektromehanike, i sve što nije jasno treba odmah protabiriti.

Počnimo od antene elevacije, ona je dobijala pogon od istosmjernog motora koji je imao 1200 rpm , sa nekim reduktorom je to skidano na 50 rpm. Tako velike antene sa velikom inercijom se moraju zaletavati postupno .. desetak sekundi. U to vrijeme su postojale samo moto generator pogonske grupe, takozvane Leonard grupe. https://en.wikipedia.org/wiki/Ward_Leonard_control . Znači neki dizelaš je vrtio generator istosmjerne struje , a taj generator je davao napon na elektromotor. Na tadašnjem nivou elektronike bilo je moguće preko elektronskih lampi dobiti dovoljno struje za pobudu generatora tako da se sa stotinjak Wata snage moglo kontinuirano upravljati sa desetak kiloWata potrebnih za okretanje antene.

Da sada ne ulazim previše u te detalje obje antene su bili sinkronizirane po brzini vrtnje i položaju takozvani Master Slave control https://www.youtube.com/watch?v=o6kD2UjvLh4 .

Možemo ako treba to sve protabititi detaljnije i usporediti sa rješenjima koja su nam poznata sa tenka T 55 koji je na neki način vršnjak sa Berkutom.

Po mome su bila dva Magnetrona koji su pucali sinkrono i svaki je emitirao impuls na svojoj frekvenciji , to je bitno kako bi se kasnije na prijemniku moglo razdvojiti eho od elevacije i eho od azimuta. Iz dosada iznešenog vidimo da je jedan sektor od 60 ( 54 ) stupnja bio skeniran 500 puta... sa 500 šnita , i da je to ponavljano 5 puta u sekundi , kako su dvije antene to je tih 10 impulsa u sekundi koji se navode u nekoj literaturi.

Centralno " računalo " je pucalo impulse ka magnetronima sa frekvencijom 2500 Hz kod starih modela i 2000 Hz kod zadnjih dalekometnih modela.

Radi jednostavnosti moramo zamisliti da su antene zastale na trenutak na nekoj elevaciji i nekom azimutu. recimo da je azimut zaustavljen na glavnom pravcu puka , na nultoj liniji , cilj broj dva , zelena pačka na mojoj ranijoj skici. Magnetroni su opalili impulse koji traju 50 mikrosekundi .. dva snopa su krenula u prostor . Istovremeno se počinju puniti kondenzatori.. kako raste napon na kondenzatorima tako raste i visina vertikalnih crta na ekranima elevacije i azimuta... kad se vrati eho signal sa nekog cilja zaustavlja se punjenje kondenzatora i vertikalne crte ostaju zamrznute na ekranu , one se zapravo obnavljaju 5 puta u sekundi svaki bljesak magnetrona resetira, nulira, napon na kondenzatoru i svaki eho zaustavlja punjenje kondenzatora, Ako nema eha , nema ni aviona , nema ni vertikalne crte na daljinaru, nebo je čisto. Ako se pojavi stvarni cilj visina tih crta mora biti ista , bilo kakvo odstupanje u daljinaru je upozorenje da su u pitanju dva ili više aviona ili da su u pitanju elektronske protumjere.

Dva operatora svaki na svom ekranu prate situaciju i preko potenciometra dižu horizontalnu liniju i postavljaju tu liniju na vrh vertikalne crte, time su zamrznuli daljinu cilja i" računalo" zna da je cilj broj 2 udaljen 50 km ( hipotenuza cilja )

Već sam ranije rekao da se položaj antene prenosi preko resolvera na ekran i u centralno računalo.

Dva operatera okreću svaki svoj resolver i namještaju markere na vertikalne crte , namještanjem markera , poklapanjem položaja svojih resolvera sa resolverima sa antena , operateri su zamrznuli položaj cilja po elevaciji i azimutu.

Znači da su oni okretanjem tri kotačića računalu pokazali azimut , elevaciju i daljinu do cilja , oni su markirali taj cilj , i potpuno ga jasno definirali u polarnom koordinatnom sustavu. Osim toga su oni zamrznuli tu poziciju gumbeka , i više sa tim ciljem nemaju ništa . Prelaze na drugi cilj i na drugu grupu gumbeka i po istom postupku pokazuju računali što je drugi cilj.

Ako nema elektronskog ometanja računalo dalje samo prati te ciljeve , a ko postoji ometanje operateri preuzimaju te gumbeke i sami ih okreću.

Načelo rada analognih računala je u tome da ona nakon zamrzavanja položaja gumbeka uspoređuju zamrznuti položaj sa onim što vide kod slijedećeg skaniranja prostora.

Zamislimo da se cilj broj dva ( zelena paćka ) približio za 50 m između dva skeniranja znači da se elevacija povećala u odnosu na zamrznutu i da se hipotenuza smanjila, jer je daljina cilja manja.

Računalo radi po nul metodi , uspoređuje zamrznuti napon sa naponom kojeg dobija , i samo, preko malih motorića okreče gumbeke kako bi razliku napona dovelo u nulu.

To je osnovno načelo servo uređaja za praćenje cilja , znaći operater na ekranu vide svoje markere cilja broj 2 uvijek poklopljene sa vertikalnim linijama prema kojima su postavili markere.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 24 Jun 2018 14:42

Uf, mnogo je to komplicirano za razumjeti posebno kad se u sve uvedu neki naponi i neke frekvencije.
Ajd da probam ja nekim svojim rječnikom ako sam dobro razumio bit sistema, naravno neću to kroz napone već ću izmisliti neke svoje brojeve i nazive.
Znači antene sa svojim snopovima šamaraju taj prostor 54x54deg, to je jedan veliki volumen koji se može podjeliti na jako puno malih prostornih ćelija i nama je bitna stranica te ćelije koja je okrenuta prema anteni. Neka to bude nekih 30 kvadratnih metara koliko je prosječna površina nekog bombardera.

Daljina do cilja se odredi tako da se mjeri vrijeme, recimo antene pucaju po zraku i nema nigdje aviona pa nema ni povratnog signala i napon u aparaturi je sa nekom svojom melodijom. Neka bude 0-1-0-1-0-1...tup i onda dođe neki povrat između 0 i 1, recimo 0,8. Vrijeme između 0 i 1 je poznato, a s obzirom da je cijeli sistem etaloniran odmah se prepoznaje i ovih 0,8 odnosno koja je to udaljenost sa koje je eho stigao.
Isto tako taj povratni signal je vraćen na antene azimuta i elevacije koje su snop i opucale, ali povrat ne udara u isto mjesto zato što su se antene u međuvremenu zarotirale. Kako znamo obodnu brzinu antene, tako iz nekog algoritma koji je od ranije odrađen dobijemo kuteve azimuta i elevacije.
Sada kada imamo daljinu i oba kuta (operater nema te brojeve), ali sve mu se pokaže kao mala crtica na ekranima.
Vertikalne štrafte na ekranima (na oba ekrana su vertikalne) ja doživljavam kao neke polarizirane brisače na šajbi, a ekran i te male horizontalne crtice (1x3mm) kao proporcionalno umanjeni prostor ispred antena, jedna crtica vs 30 kvadrata aviona. Dok aviona i povratnih signala nema, i dok brisači mlate, cijeli ekran i svaka trenutno ''ugašena'' crtica je u nekakoj nuli.
Daljinu i kuteve koje je stanica primila aparatura postavi na ekran kao tu malu horizontalnu crticu, a postavi je na pravo mjesto opet iz razloga što svaka daljina i svaki kut i kombinacije svega imaju svoje unaprijed određeno mjesto na ekranima (ovo sad malo karikiram ali tako mi je jednostavnije za prihvatiti).
Kad se pojavi crtica to polje ispod nje dobije neku vrijednost (napon, novaca, kila svejedno) i neka to bude 20 nečega. Kako ''brisač'' pređe preko ekrana pobriše tu crticu i sa pojavom novog eha postavi je na novo mjesto.
E sad operater mora biti brz i oštog oka, i dali sa točkićima ili sa onim džojstikom, poklapa križić sa crticom cilja. Kad dovuče križić klikne na crticu i time je cilj zaključan.
Time tom označenom cilju dodaje još 20 nečega za daljinu i po 20 za svaki kut i sad taj zaključani cilj ima neku svoju vrijednost 80 nečega i dalje aparatura nastoji da dodjeljeni joj cilj stalno bude 80. Cilj se pomaknuo, ponovo crtica 20, aparatura pomiče križić na tih dvadeset da bude 80 i tako korak po korak.

Jel ima ova moja storija ikakve veze sa realnošću ili je u nadrealnosti i da ponovo čitam ? Vražji elektroni !

Dopuna: 24 Jun 2018 16:13

Usput još jedan pogled na televizor elevacije (kasnija modifikacija). Cilj uz elektronska ometanja, leti po konstantnoj visini, teško za odgonetnuti ali moglo bi biti 20km.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uff odlutao si... Ako već tražimo strojarski ekvivalent tim naponima kondenzatorima i ostalim kerefekama pređimo na vodu (može i gemišt lakše curi ).

Imaš u jednom redu sa lijeve strane 500 vertikalno poređanih staklenih cijevi dužine pola metra , do njih sa desne 500 isto takvih. To ti glumi 500 vertikalnih crta na onim ekranima .

Sa dva šlaufa možeš sipati vodu u te cijevi . Na početku su sve cijevi prazne .

Blesak magnetrona otvara ventil za punjenje , a eho zatvara taj ventil .

Zamislimo da na prvih deset pozicaija prvih deset šnita po elevaciji i prvih deset po azimutu nema ciljeva .

Magnetron bljesne ventil se otvara i voda puni cijevi, kako nema eha cijev će se napuniti do vrha do visine od 50 cm što je ekvivalent 50 km daljine.( na onom filmu što ga je postavio Gargantua i postavio slike iz njega nije bilo ciljeva i nije bilo eha zato su crte visoke preko cijelog ekrana .

Na jedanajstoj poziciji se pojavi eho i prestane puniti cijev sa vodom ... i tako redom dok prođeš svih 500 pozicija . Možeš pogledati koliko je vode ušlo u svaku cijev , visina vode u svakoj cijevi ti je daljina do cilja .

Ono što je bitno je da se usporede daljine po elevaciji i daljine po azimutu jer istim daljinama odgovaraju isti ciljevi s tim da po elevaciji nemožeš vidjeti da li imaš više aviona u liniji , a po azimutu ih lijepo vidiš na istoj daljini sve poređane

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ja bih pokušao sa pozicije " operatora " da malo dopunim ovo prethodno, ali uz znak pitanja, jer još razmišljam o ovome...
Elem...kada se vrati signal, eho od cilja i pokaže na ekranima Operatora navođenja, ti ciljevi moraju biti označeni da bi se koordinate mogle računati, mora se definisati šta je cilj i to neko mora označiti. Dakle, mislim da Operatori navođenja prate vremensku vertikalnu bazu odnosno "crtač" (a ne brisač) koji kako prolazi s leva na desno ocrtava pačke i kako prođe, te pačke slabe, ali se osvežavaju i malo pomeraju pri narednom prolasku. Kako ti "vertikalni crtači" prolaze brzo, ako sam dobro shvatio čak 5 puta u sekundi, pačka je faktički stalno vidljiva, eventualno malo bleđa...
Tada Operatori navođenja obeležavaju, markiraju cilj palicom za obeležavanje (džojstickom) i predaju ga Operatorima ručnog praćenja da ga "fino" nađu na svojim pokazivačima po obe ravni i da i tu cilj poklope sa svojim markerima, a to postižu okretanjem tih pomenutih točkića.
Verovatno negde u ovom početnom procesu, Operatori aktiviraju "prvi kanal" za praćenje ovog prvog cilja, osim ako to ne ide nekom polu-automatskom dodelom, po sistemu "ko pre".
Na taj način se raketa "postavlja" na mesto radara da bi se izjednačile koordinate stajnih tačaka odnosno paralax, odnosno da bi se pripremila "prva tačka" u narednoj fazi samovođenja, tačka susreta sa ciljem. Sada Operatori ručnog praćenja izveštavaju da prate cilj i tada se cilj "zaključava" i Operator navođenja br. 2 pritiska "pusk" i raketa poleće. Do tada je izračunata tačka susreta rakete sa ciljem. Tokom leta rakete u početnoj fazi, antene po azimutu i mesnom uglu zahvataju raketu poslatim signalima. Ti signali se vraćaju od odgovarača rakete kao odgovor "tu sam!" i primaju na pomoćnim antenama po azimutu i mesnom uglu, i na osnovu toga se određuje položaj rakete u prostoru i vrši upoređivanje podataka o položaju rakete ("druga tačka") sa podacima o tački susreta rakete sa ciljem ("prva tačka") i podaci šalju predajnim antenama širokog snopa na autopilot rakete . Autopilot je primio korekcije i u drugoj fazi leta rakete nakon prestanka UVP, koriguje putanju rakete prema tački susreta sa ciljem i dalje ona leti samovođenjem do zone uništenja....

Ovde će biti još dorade, verovatno i ispravki i ovo je samo dodatak pisanju raketaša i druga pukovnika, kao treći deo jedne celine...

• 3Ovo se svidja korisnicima: voja64, Kubovac, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ok, malo je jasnije sa tekućinama, inače sam pivoljubac, ali bolje nek ostane na nepjenušavim tekućinama jer ako i pjenu počnemo uzimati u račun onda smo nagulili do balčaka.
Da malo popravim dojam nakon onog toljanja sa svojim kilama i metrima, jebiga samo te mjere razumijem. Mjera daljina nije distanca po apscisi (kosinus) već hipotenuza, apsolutna prostorna udaljenost cilja od izvora snopa. Korjen iz sume kvadrata x,y,z.
Tako da avioni koji lete na istoj visini u liniji, jedan pored drugog, oni jesu na sa istim kutem elevacije, ali im je daljina (hipotenuza) različita i sa nekom razumnom distancom između aviona to bi se trebalo vidjeti i na ekranu elevacije kao jedna pored druge poredane crtice po krivulji visine.

• 3Ovo se svidja korisnicima: Kubovac, Gargantua, aleksmajstor
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sad sam i ja u dilemi.
Dali za kompleksnije praćenje materije veći značaj valja dati Gemištu ili ti Pivu???
Malo šale u ovu odličnu pisaniju , samo tako nastavite gušt vas je čitati uz sok i kiselu svakako.

• 3Ovo se svidja korisnicima: voja64, Gargantua, aleksmajstor
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

voja64 ::Sad sam i ja u dilemi.
Dali za kompleksnije praćenje materije veći značaj valja dati Gemištu ili ti Pivu???
Malo šale u ovu odličnu pisaniju , samo tako nastavite gušt vas je čitati uz sok i kiselu svakako.

Gemišt je bolji kada se nešto crta! Evo ja video od raketaša i nacrtao tamo nešto što verovatno bez "dopinga" ne bih znao!
A pivo je najbolje kada krenemo teoretisati "na suvo", pa stignemo do pogona "svemirskih raketa" ili do diskutovanja ima li S. Koreja Berkut....

• 1Ovo se svidja korisniku: Kubovac
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Koreja i Berkut… Podatak o isporuci S-25 se zaista može naći na nekoliko sajtova međutim analiza referenci na tim sajtovima nam kaže nešto drugačije. Tamo gde ih ima uvek se kao jedna od par njih pojavljuje Ruski sajt koji je linkovao Kubovac. Šira pretraga ne odlazi dalje, Berkut u Koreji se ne može, recimo, upariti sa postojećim dokumentima poznate agencije za mirisanje cveća, gubljenje vremena i mir u svetu. Sa Dvinom je drugačija situacija i tu se može naći svašta. Takođe većina sajtova koja se bavi PVO problematikom ima aero-foto/satelitske snimke položaja Berkuta samo oko Moskve dok niko nije pronašao identične položaje u Severnoj Koreji. Tako da po meni Berkut u Koreji se mora uzeti, za sada sa ogromnom rezervom, kao neproverena mogućnost a ne kao činjenica. Moguće slučajna ili možda namerna greška na tom Ruskom sajtu, ko zna. U krajnjoj liniji Dvina je 1958/59 stigla u Kinu i oktobra meseca 1959 ima prvo obaranje Tajvanske izviđačke Kanbere pred vratima Pekinga. Tako da meni nema previše logike proverenom prijatelju u 1961 isporučivati nešto što je ekskluziva a ne isporuka u tom momentu i na U2 primeru dokazanog sistema S-75 koji ima i ceo komšiluk. Možda me vreme ispravi ali po ovom pitanju sam do daljnjeg skeptik.