Vatrena podrška pešadije u modernim uslovima

17

Vatrena podrška pešadije u modernim uslovima

offline
  • Pridružio: 29 Avg 2011
  • Poruke: 5389

Vrabac mozes li da nam das neki primer teskog prateceg oruzja pesadije? Koristi li se danas neko moderno resenje u tom segmentu u nekoj armiji? Da li je mozda ruski Terminator sa svojim setom naoruzanja takvo oruzje, iako je on zvanicno po deklaraciji sistem za podrsku tenkovima.

Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Napisano: 27 Feb 2013 1:34

rat na Hemusu (Kateni Mundi) je pokazao stvarnost u problemima podršek pešadiji u relanim borbama.
Dugotrajan i haotičan, ma kako specifičan, taj građansko-verski rat koji je nakraju doveo do potpuog raspada države Jugoslavije je doneo mnogo relanih iskustava, u nekimdetaljim čak i više nego ratovi velikih sila ili snažnih armija.
Da ne idem u detaljisanje ali on je ISFORSIRAO VRAĆANJE NA BOJIŠNICU SVAKOG MOGUĆEG SREDSTVA ZA NEPOSREDNU PODRŠKU PEŠADIJI.
Dekonzervcija i masovno korišćenje bestrzajaca 75 i 82 mm, ZiS-ova, malih zaboravljenih brdskih topova 76 mm ali korišćenje haubice D-30 u neposrdoj vatri (i drugih art. oruđa takođe).
Formiranje malih grupa tenkova za podršku neposrednim gađanjem ali i svih mogućih sklepanih samohotki 76 i pre svega 90 mm takođe.
PA topovi su se samo još više afirmisali i to svih vrsta od jendocevca 20 pa sve do ZSU-57 kao verovatno najtežeg predstavnika istih, mada jenajveću slavu dostigla Praga.
SVE TO ZAJEDNO JE JASNO POKAZALO GORUĆU POTREBU PEŠADIJE ZA NEPOSREDNOM PODRŠKOM IZVAN SVOJIH UOBIČAJENIH MINOBACAČA, TEŠKIH BACAČA GRANATA I MITRALJEZA.
Jedan deo tog porblema rešavaju PA topovi kako mali vučeni tako i oni na BVP-ima ili Pragama (kojih vše nema) ALI PROBLEM TEŠKE PODRŠKE JE OSTAO. Njega su uglavnom stari tenkovi T-55 i samohotke M-36
relativno dobro rešavali ali njih više nema...a ni oni ga nisu rešavli u potpunosti.
Naime,mnogo puta su PT vođene rakete pre svega Maljutke upotrebljene za neposrednu podršku.
O upotrebi PT sredstava klase Ose i Zolja ne treba ni da govorim. Suštinski njihove čisto kumulativn glave nisu bile adekvatne većini slučajeva ali, nije bilo ali...

Ako pogledamo sadašnje stanje Srpske armije u tom pogledu ono je skoro katastrofalno.

Kao prvo, armija nije dovoljno popunjena ni sa teškim bacačima granata ni sa teškim mitraljezima 12,7.
To je de facto prvi zadatak za rešavanje i nije uopšte tehnički težak, tehnički, intelektualno on je odavno rešen, problem je opremanja.
Koa drugo,

Dopuna: 27 Feb 2013 1:47

Imao sam velike smetnje na liniji, malo sma ispao iz toka. Proko odgovor će biti pri kraju sadržan.

Dakle sadašnja vlas će u svom donkihotovskom situacionom modelu verovatnomorati da prvo reši taj problem teških bacača granta i teških mitraljeza ali složićemose da je on lako rešiv.
Drugi veći problem će biti dovođenje minobacača na visok nivo uptrebe.
ikao mnogo manjenego teđa artilejrija oni za efikasnu upotrebu potražuju pratkično istošto i teška samo umanjim paketima.
Prvi su na listi MB 120 mm.
Pre svega strukturno traže novu, brzu i pouzdanu vezu sa mogućnošću prenosa pdataka. To znači uvođenje lap topova integrisanihsa radiostanicama i mogućnošču prenosa podataka, odgovarajuči softver na njima za te radnje kao i onsnvne radnje izviđača, topografa i računača ali i ručne daljinomere sa makar magnetskim iglama i naravno GPS, kombinovan NAVSSTAR i GLONASS ali zašto ne i GALILEO ali i vezu sa ARGOS mrežom. Ostalo je na oficirskom koru, da rad na ruđima i u korišćenju ovih sredstava bude na visokom nivou.

Dopuna: 27 Feb 2013 1:57

Drugi problem je dovoljna proivodnja i opremanjejedinica s aminobacačima 60 i 82 mm. Dok su ovi prvi novina (mislim na novi model) još nisu dostigli dovljan broj a što se tiče ovihdrugih onisu uglavnom vremešni, ali nije problem štosu vremešni (mogu te mazge dugo da rade, viđao smaih iz II sv. rat smao tako)
već što su verovatno istrošeni.
Oba problema su samo do proizvodnje i uvođenja jer je novi model 82 odavno razvijen a 60 je potpuno završila sve probleme.
Međutima mak kako bili mali i oni potrašujuisto štoi MB 120. Međutim uopšte mise ne čini suludim da se formira podoficirsko oficirski kor koji bi ona spomenuta sredstva koristio bez obzira na kojimse MB nađe.
Naravno BPL mal klase JE NAZAMENLJIV U OVIM SLUČAJEVIMA kako ovi izraelskikoje već imamo u malom broju tako pre svega naš Vrabac.

No svakako to je propratno a ne galvno u ovom problemu.
Takođe propratno je JE PTREBNO PREPROJEKTOVATI TOP 20 MM JEDNOCEVAC u smislu uvođenja lafeta koji UOPŠTE NEMA PA ULOGU, isto važi i za teški mitraljez. naime verujte mi na reč, bez obzir ana mnoge odvde ubeđene likove BPL MALE KLASE SE EKSTREMNO TEŠKO POGAĐAJU POJEDINAČNOM PA ČAK I VATROM MANJE GRUPE TAKVIHORUĐA.
Treba olakšati postolje SAMO ZA PEŠADIJSKU PODRŠKU, kopozitima kao treba.

I tek sada dolazima opet na PRAVI PROBLEM a toje TEŠKA PODRŠKA pešadiji.

Dopuna: 27 Feb 2013 2:08

Pomoćnih tenkova T-55je zatu svrhu nestalo. Možda i nije to gubitak, gubitak je đto nisu pretvoreni u Acharite. Osamohotkama 90 mm da ne govorimo pa sa njima susada intimniji moji klinic na WOT-su iako sam ja bio intiman sa njima stvarno...Neki put me čudno pogledaju :-) u fazonu dinosa...
BVP je smo cev 20 mm dakle samo se bez veze izlaže ako već može mali top to da odradi a o onoj grdobini, blavoru, BOV-u sa trocevcem neću ni da razgovaram...onimatendenciju da pukne duž tzv. oklopa i na putu a o dimenzijama i izloženosti posade i njihovoj nikakvoj zaštiti i nikakvom maskiranju pri dejstvu da negovorim.
Jedino mu je vatrenamoć odogovarajuća. Praga nema, ZSU-57 isto, ostarilo se,ratovalo se, otišlo...
Ali sve su tojoš uvek LAKE GRANATE.

PROKA JE POSTAVIO PRAVO PITANJE, SUŠTINSKO.

Dopuna: 27 Feb 2013 2:25

Praktično jedina armija koja je ozbiljno prihvatila problem je Ruska. Međutim njeno rešenje je supersitemsko i ekstremno složeno po različitim nišama. Objasniću ali pre toga nešto što će vas zapanjiti.
NAJBLIŽA AD HOC REŠENJU JE BILA JNA KRAJEM 80-TIH SA PLANOM RESTRUKTURIANJA VOJNIH FORMACIJA I NOVE RASPODELE I ULOGA ARTILJERIJE. Jap.
A što se tiče prvih koji su problem rešili makar kako, to je nesumnjivo bio Wermaht.

Dopuna: 27 Feb 2013 2:46

Rusi su se problema prihvatilisa svihstrana i rešili ga bogami dosta dobro ali tipično ruski gargantuovski.
naime rešenja su im osebujna i brojna a problemrešavjau tek sva zajedno.
Prvo oni su dugo, čak i dan danas zadržali PT topove 100 mm ALI NE KAO PROTIVTENKOVSKE nego kao poljske, koji gomilu problema neposredne podršek pešadiji mogu da reše. Ali to je sasvimdaleko od dobrog a kamoli idealnog.
No sa druge strane uradilisu ono što smo već spominjali, ZSU-23 kače nasve živo od MB-LT preko BMD (varijanta bez kupole) do običnih kamiona i niejdno od tih rešenja nije ideal a i spadaju u LAKE GRANATE.
Kod lakih projekitla to su samo dopunuli velikim brojem Plamja i mitraljeza 12,7.
MB 120 ali i nove lakše modele su vratili u širu upotrebu ali je i to parcijalno.

Pravi pomak su napravili uvođenjem sledećih srdstava:
Termobaričnim lakim raketnim bacačem Šmelj, koji ima i tronožnu varijantu s adaljim+nomerom vrlo zanimljivu, a zatim masovnimuvođenjemtermobarinih glava na skorosve raketne ručne bacače od strog RPG-7 pa sve do Vampira.
Ni tu se nisu zaustavili, već su redom uveli takve glave na PT vođene rakete tipa Šturm, Konkurs, a sada i na Kornet i verovatno Metis.
Vrhunac je bi TOS-1 iako je onimao pobočanrazvoj ali to je to, potraga za rešenjem u istom pravcu.
No što je važno kao i sve nabrojano, uveli su 100 mm oruđe na BVP.
Sa svim tim su se približili rešenju jako dobro ali uviđate da jerešenje giganssko u svkaompogledu i u krajnjoj meri vrlo skupo u celini. I nikako univerzalno primenljivo, pogotovu za male armije. No kako onito rade već decenijama njihove cene tih vođenih raketa kojih imaju u viškovima za njih i nisu problem.
Kada uzememou obzir da se ruska klasičan artiljerija za podršku upravo poslednjih nekolikogodina vrlo brzo približav efikasnosti zapadnih ili još bolje izraelskih sistema rada to imsmao olakšava situaciju.
I povrh svega toga Rusija u većini ratova boljerečeno u svim osimu dva moguća ima obezbeđeno tučenje protivnika iz vazduha i avionima i helikopterima a uona dva u kojma nema bolje da ih i ne bude jer ćemo otići na onaj post sa grejevima i sivertima.
Pa čak i oni imaju primedbe i razmišljanja u istom ovom smeru u kojem vam sve do sada izlažem problematiku.

Dopuna: 27 Feb 2013 3:08

Pre više od 20 godina imao sam prilike čitati jedan vrlo mali članak, koji je (ako se dobro sećam) pisao naš najbolji vojni istoričar u oblasti katedre svremene istorije a koji je naš uvaženi član ovog foruma koga znate pod niknejmom ltcolonel, a koji je za nas, koji bar pratimo poroblematiku, praktično živa legenda.
Članak je bio o nemačkoj haubici 150 mm IgS 33. To naizgled anarhorno i za pojmove II sv. rata, oruđe sa jednokrakim lafetom je popunjavlao tzv. 13 četu svakog pešadijksog puka u kojoj je osim dve takve haubice, mada je ispravnije (za one kojis u škola prof. Kalezića) reći poljskog topa (nema GGU), dakle osim takva dva oruđa bilo je još 6 onih maih lakih čisto protivpešadijskih topova 75 mm.
Mnogo uspeha nemačke pešadije koji su pripisivani kvalitetu nemačkog pešaka (što je neosporno) duguje se između ostalog i vatri ovih oruđa. U tu svrhu su upotrebili i veći broj austrougarskih oruđa 149 mm vrlo slične konstrukcije i osobina, mada klasičnije projektovnih, naime oni su imali standardno teška zrna za taj kalibar kao i francuski Šnajderi 155 takođe vrlo slični i sporadično korišćeni od raznih zaraćenih strana.
33 je za razliku od njih imao lakši projektil. No svejdno, to je ta borbena niša. Nju su Nemci uredno popunjavali i samohodnim varijantama na šasijama čeških tenkova poznatim kao Grile (stariji je Bison a maloserijski su bili i na šasijama Pz.II pa i u kazamatnomrešenju Pz.IV) a kasnije kao Brumber.
I PAZITE TA LINIJA JE BILA POTPUNO ODVOJENA I NAMENSKI I FORMACIJSKI OD SAMOHODNE ATILJERIJE ZA PODRŠKU KLASIČNOG TIPA U VIDU VESPEA I HUMELA.
Rusi su problem rešili masom ZiS-eva i Su-76 ali i Su-122 (na T-34 sa haubicom) pa posle sa Su-152.
Kako su ovi poslednji uglavnom lovili teške tenkove, trupa se recimo mnogo žalila na prestanak proizvodnje Su-122 sa haubicom. Ipak i pored ZiS-a postojao je i mali pukovski top 76 mm sa tipičnomnamenom o kojoj govorimo. O broju ZiS-eva i Su-76 ne vredi ni pričati. Dakle salbije smišljeno ali brojčano i vatreno odogovarajuće rešenje. Međutim nemačko je bilo sistemski promišljenije i daje mnogo veću inspiraciju.

Dopuna: 27 Feb 2013 3:18

Kada sam već spomenu i da objasnim, JNA je 80-tih kada se palniralomasovno uvođenje NORE pa zatim i njenih moćnijih derivativa, ali i masovnaupotreba D-30 i 2S1 kao birgadne artiljerije elitnih brigada da kažemo prve linije i elitnih art.pukova dospela do tog ad ima značajan broj viška haubica raznih kalibara.
jedan deo tih haubica viškova, među njima je posebno zanimljiva američka 155 mm , je bio namenjen da ode u bataljonsku artiljeriju. Da, bataljonsku u malim baterijama, praktično kao poljski topovi. Takvi bataljoni sigurno ne bi imali problema sa neposrednom vatrenom podrškom teškim zrnima.
Da je reforma nastavljena u tom pravcu verovatno bi masa američkih i nemačkih haubica 105, ruskih 122, američkih 155 pa možda i ono malo ruskih 152 završilo u toj ulozi a verovatno i naše M 56...
Naravno to nisu idealnekonstrukcije za tu ulogu.
Prvo preteške su, oruše te namene može da bude bezmalo duplo lakše a kaliba 105 je praktično nedovoljan za tu ulogu dok je ruski 122 negde na granici dovoljnosti, zapravo nešto ispod nje.

Dopuna: 27 Feb 2013 3:24

Izvinjavam se što sam preskočio da kod Rusa spomenem i Vasiljeka za koga se pokazalo da ipak nije zaneposrdnu vatru a da je zaposrednu malo preslab, mad je to inspirativno oruđe za razne inteventen jedinice u svojim brzopokretnim oblicima. Mađari su ga radili na MB-LT ali čisto kao minobacač.Kao bilo kod Rusa Vsiljek nakrjau i niej prošao nešto ali je zato NONA a posebno njen samohodne verzije sa svojim 120 mm kalibrom i zlučenom cevi A POSEBNO SPOSOBNOŠĆU GAĐANJA NEPSREDNO takođe ZNAČAJNO doprinela toj šarolikoj slici ruskog rešenja neposredne podršeke ali opet kompromisno jer suto rasno ipak oruđa za klasičnu podršku gornjomgrupom uglova, praktično najmoćniji minobacači.

Dopuna: 27 Feb 2013 3:31

Usput zanimljivo je reći da su se najduže u kalsičnom smislu u totalno nekalsičnoj situaciji nosili ruski padobranci.
Naime kod njihje problem težine sredstva bio uvek krajnje ograničavajući.
Ali u okviru toga onisu dugo koristili top 85 mm samopokretan pa čak i samohotke tipa lovaca prvo sa 57 a onda s 85 mm.
Iako prvobitno namenjene za PT borbu, tu uloguje kod VD jedinca brzo na sebe uzela konstrukcija BRDM-2 sa 6 Maljutiki i nama dobro poznata ali Maljutke na BMD-ima i kod samih pešadinaca, dok su samopkretni topovi i samohotke ASU-85 služilie praktično za neposrednu vatru.
Međutim uvođenjem D-30 i Grada polako su ih se rešili, rekao bih na štetu jedinica. Dobro danas koriste Nonu koja to obavi i bolje.

Dopuna: 27 Feb 2013 3:57

nastavljamo sutra...

Da Proko ruski Terminator je PRATEĆE ORUĐE TENKOVA koji u svremenom ratu gde je pešadija zasićena od RPG-7 do Vampira da ne pričamo o vođenimraketam malog dometa tipa Eriks, Metis i drugih, zapravo traže konstantnu vatrenu podršku radi obezbeđenja dejstava svojim osnovnm oruđem.
To se rešava od pratećih sredstava upotrebom TOS-1 pred napad a onda recimo takvim Terminatorima koji zasipaju pešadiju lakim granatama a otporne tačke ili pretnje pešadije vođenim raketama s termobarikom ili čak RAZORNOM glavom.

Iskreno, ja bih lično zabranio mOdernom tenku napAd na dobro pripremljenu pešadiju i nju napao sa konstantnim gađanjem klasične artiljerije ALI I NEPOSREDNIM GAĐANJEM TEŠKIH PRATEĆIH ORUĐA, PO MOGUĆSTVU BAR DEO NJIH SAMOHODNIH.

Dakle posle plotuna VBR-a i brzihudara vatre Norama, uz eventualnu sitematsku vatru iz Gvozdiki u juriš bih najradije KRENUO SA PEŠADIJOM PODRŽANOM SA PAJ SAD, SU-152, KOJA BI IMALA OGROMU OKLOPNU ZAŠTITU protiv kumulativnih porjektila ALI SAMO SA ČELA I JEDANA uprošćen zavistan prost SUV.

Radije bih u taj napad krenuo sa Grileom i Brumberom nego sa T-90 ili Abramsom.
Baš zbog tog porblema Merkava ima onako netipično dopunsko oruđe ali pešake i TO JE uz ostaele manje važene činioce čini najboljim tenkom današnjice, u najmanjoj meri najuniverzalnijim.
Ne u pogledu tenk na tenk već baš u pogledu pomoćne vatre.
Što govori daje Izrael Tal video bolje i dalje od svih ostalih. I bio i ostao usamljen u tome.

offline
  • WS2 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 01 Okt 2012
  • Poruke: 4076

Hmm..moramo da budemo pragmaticni
SOVJETI u 1979 godine,nisu doradili posao kako treba,zato sh kolone tucene ko zecei u kafezu.
Naravno,dolazi i objasnjenje: sovjetska desantna vojska je usla u a-stan tako brzo i efikasno da nijedna nato "snaga" do dan danasnji nije ni mogla ni moze u bliskoj byducnisti da uradi samostalbo kavsto je crvena armada radila. Greska je u taktici posle.. sovjetska vatreba podrska brojala je veliki broj artiljeriske cevi..tu lezi zamka koja navodi na pogresnu analizu.ici cu u detalje.
Sovjeti nisu usli da porobe narod vec da pomognu pro demokratski rezim( ovo ja tako zovem i to srazlogom jer drzava se zvala demokr.rep.afgan,a kasnije je "demokratija tipa usa stvorila talibane..)
Sovetska vojska drzala je kote aerodrome kljucne tacke. Nikada sovdti nisu bili za konflikt ogranicenih razmera,to je bila i ostace prava ofanzivna nezausavljiva snaga. Drzeci baze,male i velike soveti nisu zamarali stanovnistvo svakodnovnog prisustva u formi patrole po nekoliko puta na dan..sistem podrske je uklucivao vatrene tacke koje su pokrivale okoline baze,u slucaju napada.. najcesce vbr tipa GRAD. Csk i u bitke kada su talibani ulazili sa veliki broj boraca,opravdano koriscenje baterije i divizionr art/rak.jedinica i njihovu vatrenu moc,odnosio je i zivote svojih jedinica,a i civila.onda su se sovjeti dosetili da za ubacene snage tipa VDV bolje da da podrzavaju Mi 24 sejtani nego artiljerija JER HELIKOPTERI MOGU DA DAJU VAT.PODRSKU,DA POKUPE RANJENIKR,DA DONESU MTS I MUNICIJU.
Mora nesto da nam bude jasno- americku armiju jedino marinci su ostali kao udarna pesnica koja ratuje kao klasicna pesadija.. sve je meh.pesadija.svi se oslanjaju na tomohawke i vazdusni udar.to je to.
nato u afgan trudi se da bude non stop prisutan na terenu, da ne bi se desili rusko scenarijo, kolone su pod zastitom jurisnih ili najmanje izvidjacki helikooteri tipa Oh-58 naprimer,da ne zaigra mecka na vrata kasno..

Zato mislim,da raznorazni elementi koji destabilizuju ceo balkan a ne samo Srbiju drugacije bi...bezali ispred sturm rakete i 12.7 mm Mi24-ke.ili,eto,mozda neki noviji model istog proizvodjaca..
ps.@zeka58
pisi na pp,pa objasni cu ti da nije sve joystick i video game.pogotovo u za ljude koji su imalu "cast" da traze podrsku od mi24 i ah64,u karijeri..

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2013
  • Poruke: 6178

Napisano: 27 Feb 2013 13:26

Vrabac@
Izvanredan prikaz,sto se tice mitraljeza 12,7mm,pretpostavljao sam da ih nema ne znam koliko...verujem i snajpera u tom kalibru.Ali sto se tice minobacaca od 60mm pa do 120,mislim da bi zanavljanje ovi orudja ,uz sve ono navedeno sto ih prati morao biti prioritet.Moram da priznam da mi kalibar 20mm,sa kompozitnim lafetom nije padao na pamet.Ingeniozna ideja.Top koji na BVP-u vise nema sta da trazi upotrebiti u PP-ulozi.Mozemo li znati kako i u kojoj formaciji.Da li bi to bilo jos jedno specijalno odelanje u okviru voda.Sto se tice teskih orudja podrske,fascinantno deluje zamisao komande JNA,o spustanja kalibra155mm,na bataljonski nivo.Znaci li to da bi u nasim uslovima(baratam sredstvima kojika raspolazemo),to bila haubica D30J,ili mozda cak i SORA,koja meni licno po tt-karakteristikama vise naginje bataljonskom,nego li brigadnom nivou.Sto se tice SUVA,i navigacionog sistema pretpostavljam ono sto se pominje za modularni VBR,univerzalno primenjivo za sva orudja.Kod sistema primene MB-orudja na nivou cete 82mm,i 120mm,upotreba bi isla kao i za teske mitraljeze-sistem UNAKRSNE vatre,sto smo ucili na desetarskom kursu.Prakticno se eliminise pojam MINIMALNOG DOMETA.tj.svodi se na precnik rasprskavanja mb-mie,...kako bi se izbegla PRIJATELJSKA VATRA.

Dopuna: 27 Feb 2013 13:48

Pretpostavljam da u osnovi mislimo na istu stvar,tehnolosmi zaostatak nadoknaditi prekomernom vatrenom moci.

offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Napisano: 27 Feb 2013 15:15

Na žalost, usled tehistorijskog razvoja prateća oruđa su decenijama polako nestajala i bila sve manje prisutna u jedinicama.
Nekako istu sudbinu su vremnom doživela i takozvana brdka oruđa koja u mnogim osobinam koincidraju sa osobinam oruđa za neposrdnu podršku , ali treba biti oprezan, na jedan vrlo jasna način se te dve grupe i razdvajaju u sasvim različite oblike.
Kako bilo danas se na prste mogu nabrojati oruđa za neposredno dejstvo.

Isitna u ratovima prtiv Iraka od strane Amerike, u OKM jedinicama praktično CELOKUPAN PARK SAMOHODNIH HAUBICA 155 MM je otišao na NEPOSREDNU PODRŠKU čelnih jedinica.
Bezbroj puta tako su upotrebljene i Gvozđike pa i Akacije.
Tako se slobodno može reći da bi u velikom broju budućih sukoba, samohodna artiljerija za posredno gađanje sa kuplonom ugradnjom i na guseničnoj osnovi, VEROVATNO u masi slučajeva preuzela na sebe neposrednu podršku pešadiji.
Međutim to je iznuđeno i često nerentabilno rešenje, sa još mnogo drugih borbenih mana, kao što je apsolutno nedovoljna zaštita za delovanje sa prve linije.
Zapravo, kod Rusa je zbog toga i razvijena navođena granata Santimetar, takozvna impulsno samonavođena na cilj, baš da bi njome haubice dale neposrednu podršku velike preciznosti a da se ne izlože prvoj liniji.
To jeste dobro, pa čak i odlično, ali nije generalno rešenje iz prostog razloga što takve haubice nikad neće biti integralna oruđa pešadijskog bataljona.
Pešadiji je i dalje potrebno jedno prosto, lako oruđe za neposrednu vatru velike vatrene moći.

Danas se oruđa koja manje ili više ispunjavaju uslov da se nazovu pratećim oruđima mogu na prste nabrojati.
Praktično jedino izvorno takvo oruđe je NONA u svojoj lafetnoj verziji. Njeni derivativi na točkove NONA-SVK i na gusenice NONA-SV su ijedina samohodna oruđa za tu ulogu. Pri tome se mora pirimetiti da čak ni NONA nije zadvoljavajuča po nekolko osnovnih kriterijuma.
Prvo premalog je kalibra, 120 mm jedostavno nije dovoljno i daje više od 100mmmna BMP ali daleko od dovoljnog. Isoto važi i za stare italijanske brdske jhaubice 105 mm. O engleskimpoljskimtopovima 105 i francuskom lakom topu 105 da negovorim, oni čak i ne deluju neposredno u znčajnijoj meri a urađeni su olakšano samo za potrebe transporta odnosno mobilnosti.

Čak iruske modifikacije vrlo olakšne D-30 su suštinski potekle od potrebe prevoza a ne neposredne vatre. Mešutim po dobijenim osobinama upravo taj prototip je i verovatn najbliži nekom idealu pratećeg artiljeriskog oruđa.
Zapravo prototip 152 mm na istoj bazi je VEROVATNO JEDINO oruđe danas koje isunjava uslove za prateće oruđe cevnog tipa na bataljonskom nivou. Ipak sam prototip je još uvek nedorađen da bi vrhuski bio pogodan za tu ulogu. Primena kompozita na delovima lafeta i titanijuma na pojedinim dleovima umesto čelika bi mogla da smanji njegovu inače za nijansu preveliku borbenu težinu. Mešuti titanijum bi jako poskupeo sredstvo pa se to verovatno ne isplati ali bi zato već sama upotreba kompozita rešila većinu problema.

Čak i ja, koji, samo lično, smatram da je potrebno vratiti ovakva oruđa u pešadiju sasvim sigurno sam ubeđen da to i nije njihvo najbolje izdanje.
Najbolje izdanje je u obliku smaohotke na gudenicama u originalu nalik na Brumber ili ISU-152. Sa tom razliko što bi bile postavljene na šasiju tennka, neku najdostupniju i najeftiniju i isti takav motor.
Okop bi bio spreda neprobojan za kumulativne projktile a sa bokova mnogo slabiji, ne bi smeo da se koristi dinamički oklop a što je najgore verovatno ni gasna kočnica.
Verovatno bi najpogodniji bio kalibar 155 mada je optimalan za izvršenje zadatka tek 203 mm.
Istina mogao bi se konstruisti i aktivno reaktivni projektil posebne namene.
Sve u svemu bojim se da pešadija neće videti ponovo ovakva oruđa kakva je masovno koristila u II sv. ratu.

Dopuna: 27 Feb 2013 15:24

Ono što će nas u Srbiji vrlo brzo zaboletije suočavnje da verovatni bliski protivnik raspolae sa značajnim brojem bestrzajnih topova u kalibru 73 mm sa kojima može da ostvari vrlo efektnu vatru do nekih 1500 metara.
Rešenje za taj problem je već postoječe ali ima, tehnloški i finansijskiproblem.
Za daljine do 1500 m treba ponovo pokrenuti proizvodnju bestrzajnog topa 82 mm na tronošcu ali sa mitskom razornom granatom ali i termobaričnom.
Za veće daljine trba napokon pustiti u seriju Maljutku sa termobaričom mglavom.
Ta dva oruđa na nivou čete i bataljona bi dala kakvu takvu neposrdnu podršku pešadiji.

offline
  • Pridružio: 23 Jun 2011
  • Poruke: 424
  • Gde živiš: Tamo daleko ....

Bravo kolega @vrabac!!

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2013
  • Poruke: 6178

Znaci termobaricne verzije maljutke jos nema u serijskoj proizvodnji,...a "zastareli" BST,prakticno osim nje nema drugu zamenu.Je li bas sve istopljeno?-ne pitam u kakvom su stanju...

offline
  • Pridružio: 29 Avg 2011
  • Poruke: 5389

Bolje je umesto bestrzajaca nabaviti od Rusa unapredjenu verziju Shmel-a, tj RPO PDM-A "Shmel-M"

http://world.guns.ru/grenade/rus/rpo-m-shmel-m-e.html

Maksimalan domet do 1700 m, ukupna tezina sistema sa sve projektilom 8.8 kg. Znaci dovoljno dobar domet, mnogo manja masa od bestrzajaca, nema demaskirajuci efekat.....






offline
  • vrabac 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 30 Dec 2010
  • Poruke: 4963

Nemoj da te SORA zavara svojim neatraktivnim izgledom. To je rasno brigadno oružje, namenjeno da deluje u baterijama u sklopu diviziona od 6x3 ili 8x3 sa sve pripadajučim elementima moderne artiljerije.
Kamionsko kačenje elimiše oruđe kao ono za neposrednu podršku.
Međutim D-30 za neposredno dejstvo je vrlo verovatno nešto što nas čeka u enkombliskom ratu.
Osim ponešto mana, to je skoro i najbolje oruđeza tu ulogu od svih koje imamo.
Uzgred, u ratu je kao takvo često korišćeno. Ponekad sa velikim uspehom.
Za BsT-ove ne znam. I meni n isu simpatični ali TRUE IS SINGULAR. Između termobarične recimo Ose i termobarič ne recimo Maljutke je veliki gap i to je za njih.

Miko ništa te nisam razumeo za gađanje MB 120, a vidi dosta sam sa njima gađao.

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2013
  • Poruke: 6178

Napisano: 27 Feb 2013 16:42

Proko,mislim da je kolega vrabac u nekoliko navrata to vec potencirao,..ali ne pitamo se mi.Mislim da bi i termobaricna maljutka bila puna kapa....i verovatno jedino realno sto mozemo ocekivati u ovoj klasi-mislim priblizno.Bilo bi interesantno videti neki materijal o tome,....ukoliko postoji.

Dopuna: 27 Feb 2013 16:45

VRABAC-asu,nije bitno,...ja sam ih samo gledao.prvi u vrsti nosio je ogromnu cev na ledjima...ne secam se imena,zvali smo ga zvezdas.SORA-slazem se.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 630 korisnika na forumu :: 9 registrovanih, 3 sakrivenih i 618 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Dorcolac, esx66, havoc995, milenko crazy north, minmatar34957, pacika, uruk, voja64, zziko