Vazdušna bombardovanja na teritoriji Jugoslavije u WWII

2

Vazdušna bombardovanja na teritoriji Jugoslavije u WWII

offline
  • Pridružio: 08 Sep 2005
  • Poruke: 5674

SailorCG ::Činjenice neumoljivo govore da su srpski gradovi bombradovani žešće i upornije od drugih a ti to nazovi kako hoćeš.

1. Gradovi u Hrvatskoj nisu se nalazili na glavnim čvorištima i komunikacijama.
2. Glavne mete bombardovanja su bili ciljevi u :
- Savskoj
- Dunavskoj
- Moravskoj
- Vardarskoj dolini

kao najvažnijoj komunikaciji za 3. Rajh.

3. Primarne mete bombardovanja na Balkanu bile su:

- Rafinerija nafte i naftna polja u Ploeštiju
- Gore pomenute komunikacije
- Bugarske komunikacije Solun-Sofija-Niš

4. Sekundarni ciljevi bili su
- Neprijateljski garnozoni u gradovima pored pomenutih komunikacija koji su smatrani vojnim logorima od strane saveznika i koji su stoga bili legitimni cilj.
- Komunikacije na prilazimatim gradovima.

RAZLOZI BOMBARDOVANJA:
- Dva su osnovna razloga:

1. Ometanje proizvodnje i dopremanja nafte iz Ploeštija u Rajh. Stoga je bombardovan Poloešti i komunikacije do Nemačke

2. Ometanje slanja materijala i zaliha Romolovim snagama u Severnoj Africi- 1942-44 uz ometanje komunikacija neprijatelja prilikom invazije Sicilije i Italije kako bi se vezalo što više neprijateljskih jedinica na balkanu da ne bi bile upotrebljene u Italiji.

3. Uznemiravanje neprijatelja kako bi pomisliod da će se iskracavanje saveznika obaviti na Balkanu.

Bombardovanje primorskih gradova, simbolično i gotovo proizvoljno kako bi Italijani a kasniej nemci pomislili da će iskrcvanje biti u Dalmaciji.

Ako se uzmu bombardovanja 1943-1944 ona se preslikavaju s anajžešćim borbama u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji zaraćenih strana na Balkanu, Bombardovanje okolnoh Gradova u cilju da se enmci vežu za Balkan i pomisle da će biti invazije.

Poslednja operacija je bila Desant na Drvar gde je Tito sa saavezničkom misijom za nemce izgledao kao da se sprema da dočeka savezničko iskrcavanja u Dalmaciji. Pogotovo komandoski napad na Vis ih je u to ubedio.


Otprilike ovo bi bilo to....



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 09 Jan 2009
  • Poruke: 676

Marica Karakaš Obradov
Anglo- američka bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu
Saveznički zračni napadi na NezavisnuDržavu Hrvatsku 1943. - 1945.

1. Područje: povijest
2. ISBN: 978-953-6324-66-8
3. Izdavač: Hrvatski institut za povijest
4. Godina: 2008

Ne postoji grad u Hrvatskoj koji nije bio izvrgnut anglo-američkom bombardiranju od jeseni 1943. do proljeća 1945., izjavila je Hini povjesničarka Marica Karakaš Obradov, koja je upravo objavila knjigu "Anglo-američka bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu" u kojoj se prvi put cjelovito obrađuje ta problematika.

Po podatcima do kojih je došla autorica, u 640 savezničkih zračnih napada na hrvatske gradove i mjesta na kopnu i otocima poginulo je 5246 osoba, a ranjeno je 3514, od kojih je poginulo 768 vojnika, odnosno ranjena su 294. Najteža razaranja pretrpjeli su Slavonski i Bosanski Brod, Zadar, Šibenik, Split i Vinkovci.

Split s okolicom napadnut je 71 put, zatim slijede Slavonski i Bosanski Brod s okolicom i Zagreb koji su pretrpjeli po 61 napad, Zadar s okolicom 54 napada, Rijeka s okolicom 44, Šibenik s okolicom 37 te ostala mjesta s manje od 30 napada.

Najviše smrtno stradalih bilo je u Slavonskom i Bosanskom Brodu i okolici - 973, Splitu i okolici - 741, Zagrebu i okolici - 576, Zadru i okolici - 405, Kninu - 402 i td.

Zapadni saveznici, kako navodi autorica u knjizi, dobivali su zahtjeve za bombardiranjem ciljeva na jugoslavenskom području od dvaju izvora - isprva samo od izbjegličke vlade, a zatim od partizana, kasnije od obje strane. Četnički vođa Draža Mihailović uputio je čak 37 brzojava vladi u London u kojima traži bombardiranje ciljeva u Jugoslaviji, Madžarskoj i Bugarskoj.

Šef savezničke vojne misije pri Vrhovnom štabu Fitzroy Maclean u jednom je izvješću zapisao kako su saveznički zračni napadi na ciljeve u Jugoslaviji jednako važni "sa strateškog stajališta i sa stajališta morala".

U knjizi koja donosi dokumente i slike o posljedicama bombardiranja, prikazani su Slavonski Brod i Zadar koji su sinonim na hrvatskom području za saveznička bombardiranja, budući da su poslije rata, kako navodi autorica, izgledali poput "holivudskih kulisa za filmove katastrofe".

"Današnjim pravnim rječnikom to se slobodno može nazvati prekomjerno i neselektivno bombardiranje", izjavila je autorica knjige u kojoj su doneseni i podatci o uništavanju sakralnih i kulturnih spomenika u mnogim hrvatskim gradovima, napose u Splitu i Zagrebu.

U jednom od zračnih napada na Trogir, koji je danas pod zaštitom UNESCO-a, srušena je crkva sv. Mihovila, od koje je ostao samo zvonik iz 1595. U Kaštel Sućurcu u anglo-američkom bombardiranju 5. prosinca 1943. poginulo je 97 mještana, od kojih najviše, njih 65, u crkvi za vrijeme misnoga slavlja, kada je stradao i svećenik, a za koje je na spomen-ploči od 1968. do 1993. stajalo da su "žrtve fašističkog terora". Veći dio žrtava savezničkog bombardiranja na Kaštel Sućurac, kako navodi, njih poimenice 79, uvršteno je na popise žrtava Jasenovac Research Instituta u New Yorku. Za bombardiranja Sinja u rujnu 1944. poginulo je 20 osoba, pogođena je i crkva Gospe Sinjske, te manje oštećena slika čudotvorne Gospe.

Žrtve Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji popisivane su tri puta 1947., 1950., i 1964., a pritom se broj civilnih žrtava savezničkog bombardiranja od popisa do popisa znatno mijenjao. Po prvom popisu u bombardiranju su poginule 4134 osobe, po drugome 3719 osobe te prema trećem samo 665 osoba.

"Poslijeratni jugoslavenski sustav i društvo pokazili su krajnje ideološku i političku pristranost dijeleći žrtve na 'podobne' i 'nepodobne', ili u slučaju žrtava savezničkog bombardiranja, na 'poželjne' i 'nepoželjne'", tvrdi autorica u knjizi, dodajući kako su te žrtve tretirane kao "žrtve fašističkog terora", jer Jugoslavija od saveznika "nije mogla tražiti odštetu".

Kako objašnjava, premda je u obrascima za prijavu šteta kao počinitelj navođeno i anglo-američko zrakoplovstvo, u konačnim rekapitulacijama jedini parametar za štetu bio je za vrijeme čije je okupacije napravljena.

"Žrtve savezničkih bombardiranja tako do danas nisu stekle pravo na sjećanje, elementarno pravo da se imenuju te da se postave spomen-obilježja", napominje Marica Karakaš Obradov.

Recenzent knjige, u kojoj je najviše prostora posvećeno savezničkom bombardiranju i zračnim napadima na pojedine gradove i njihovu okolicu, povjesničar Tvrtko Jakovina smatra kako je takav tekst hrvatskoj historiografiji dugo trebao.

"Odradila je posao koji se jednostavno morao napraviti, ako želimo lakše i točnije shvatiti kako je zapravo Drugi svjetski rat izgledao", napominje Jakovina, dodajući kako je autorica otvorila sasvim jasno pitanje - tko je odgovoran za "kolateralne" nevine žrtve?

Marica Karakaš Obradov (1970.) radila je kao srednjoškolski profesor, kustos u Javnoj ustanovi Spomen područje Jasenovac, a od 2002. radi u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Objavljena knjiga (364 str.) podnaslovljena "Saveznički zračni napadi na Nezavisnu Državu Hrvatsku 1943.-1945." prva je njezina knjiga nastala na tragu istoimenoga magistarskog rada.

http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/2302



offline
  • Pridružio: 22 Okt 2009
  • Poruke: 452
  • Gde živiš: Boka kotorska

Prof. dr Branislav Kovačević:
SAVEZNIČKO BOMBARDOVANjE CRNE GORE 1943. I 1944. GODINE.

5.maj.1944.

Njemačke snage bile su stacionirane u okolini grada, u velikoj pećini u podnožju Ljubovića, u kamenolomu u podnožju Gorice, na Zmijani u blizini Dajbabske gore, na Kakarickoj gori, kod Vezirova mosta i nešto malo u gradu kod Banje, u Mektebu i na Drpama Mandića. U gradu ih nije nikada bilo mnogo. Svu vlast su prepustili četnicima, a oni su obavljali kontrolu.

Njemačka služba vazdušnog osmatranja i javljanja je svaku pojavu savezničkih aviona oglašavala zlokobnim zvucima sirene, koja je nagovještavala opštu opasnost, od koje se ledila krv u žilama. Na njen znak prestrašeni ljudi, žene i djeca panično su napuštali svoje domove i jurili u skloništa. Većina građana nije reagovala na znak uzbune, jer su bili oguglali na ratna stradanja- hapšenja, internaciju, mobilizaciju i smrt.
Dana 5. maja 1944. nad podgoričkim nebom pojavila se grupa aviona sa južne strane grada, preletjela grad i puštala iza sebe bijeli trag, napravila krug iznad samog jezgra u koji su uskoro uletjeli bombarderi - sijući smrt i rušeći imovinu.

Prve bombe počele su da padaju iz pravca Dajbabske gore, gdje su se nalazile dobro učvršćene njemačke snage, i dalje prema centru grada. Praveći krugove, saveznički avioni su u tri naleta bacili smrtonosni tovar na nebranjeni grad i njegove nedužne stanovnike.

NACIONALNO UPORIŠTE GRAD NIKŠIĆ U RUŠEVINAMA

Bombardovali su ga engleski avijatiriči bombama najvećeg kalibra na Veliki Petak i Veliku Subotu, kada su „pobožni” Englezi u svojim hramovima u pobožnim mislima žalili stradanja raspetoga Hrista!... Poginulo je 152, ranjeno 209 ljudi, žena i djece, a srušeno 52 kuće.

I Albanija protestuje protiv anglosaskog varvarstva TRAGEDIJA NIKŠIĆA

Na dane 7 i 8 aprila, kada su pripadnici Anglikanske crkve u Londonu i ostalim mjestima Engleske, praznovali Veliki Petak i Subotu i u pobožnim mislima žalili raspetoga Hrista, u ta dva praznična dana srušena je jedna lijepa i čista srpska palanka: nestalo je Nikšića u ruševinama, dimu i krvi nevinog stanovništva. Pitaćete: pa šta se do desilo sa jednom malom varoši koja nije nikakvo utvrđenje, u kojoj nema nikakvog garnizona, nikakvog arsenala i nikakvih fabrika? Da nije zemljotres koji prati molitve pobožnih Engleza ili erupcija vulkana, koji stvara novu Pompeju na jedan strašan način i koji pretvara grad u prah i pepeo? Šta se to desilo da se jauk ljudi i žena, sa piskom njihove djece, do neba čuje? Da to nijesu varvarske horde Huna, koji kopitama svojih konja raznose utrobe ovih jadnih ljudi?! Vi koji pitate i očekujete sa nestrpljenjem odgovor, vi koji saosjećate i u patnji pratite nevolje srpskog naroda za posljednje tri godine, može biti da se nećete iznenaditi kad Vam kažemo da Nikšićka tragedija nije došla od prirodnih sila. To su braća onih pobožnih Engleza, koji žale raspetoga Hrista, došla u dane svojih najvećih praznika da pozdrave drugove svojih otaca sa Solunskoga fronta i njihovu djecu, i to ne sa pozdravima Hrišćanske ljubavi već sa bombama najvećeg kalibra i kišom mitraljeskih zrna. Došli su da na Krst raspetome srpskome narodu zabodu još koji udar i zadadu još veći bol u teškim mukama, koje grče njegovo tijelo i njegovu dušu. Prvoga dana bombardovanja lijepo proljećno vrijeme izmamilo je, poslije teške i duge zime, stanovnike Nikšića na ulice, ako ni radi čega drugoga a ono da se dobro ogriju poslije ljute hladnoće i porazgovore o teškoćama današnjice. To su mogli učiniti utoliko prije što je toga dana bio i pravoslavni praznik Blagovijesti, kada su se i djeca razmiljela po krajevima ulica da se sastanu i na suncu osjete izvjesne radosti života. Nažalost to su mnogima bili posljednji razgovori i posljednja razonoda. Nad njihovim glavama počeli su iznenada kružiti „Saveznički” avioni i dok su se mogli ljudi zagledati i pogledom pitati jedan drugoga o pravcu njihova kretanja - oni su otpočeli mitraljesku vatru i bacanje bombi, čiji su glavni i jedini objekti bili - goloruki narod: potišteni ljudi, zabrinute žene i nevina djeca, kojima je patnja, i bez toga, bila pravi izraz njihovog fizičkog i duševnog stanja. Za čas je svijet počeo padati kao pokošeno snoplje, a kuće s treskom rušiti, podižući dim i prašinu, koji su obavili varoš i njegove stanovnike neprovidnom tamom, u kojoj se teško moglo disati, i još teže vidjeti užas oko sebe. Jedino se mogla čuti strahovita detonacija bombi od po 2.000 kilograma i bljuvanje mitraljeske kiše, kroz koje su se provlačili očajni jauci ranjenika. Tek pošto su avioni završili svoj zadatak i vazduh nešto razbistrio mogao se vidjeti donekle obim udarca i svireposti, koji su izvršili oni, koji propovijedaju Hrišćansku ljubav.


Saveznički avioni su nekoliko puta u povratku sa borbenog zadatka bacali bombe na razoreni Nikšić i njegovu okolinu, a 24. avgusta su ponovo bombardovali gradsko jezgro. Prema istraživanjima Zorana M. Zečevića, („Avijatičar plus”, br. 2, Nikšić 2000) na osnovu avio-snimka napravljenog sa jednog od savezničkih bombardera, 24. avgusta 1944. godine u 10,12 časova, sa apsolutne visine od tri hiljade metara u pravcu leta od zapada prema istoku, zabilježen je trenutak bombardovanja Nikšića iz vazduha.

Devet bombardera tipa „baltimor” iz 13. (grčkog) eskadrona BAF-a (balkanskih vazdušnih snaga anglo-američkog vazduhoplovstva) izručilo je „dvanaest bomba u području cilja...”

Poslije savezničkog razaranja Nikšića i pogibije velikog broja građana, strah stanovnika u ostalim mjestima u Crnoj Gori, koja su se nalazila pod vlašću okupatora, bio je sve veći. Građani Podgorice, Danilovgrada, Cetinja, Ulcinja i drugih mjesta sklanjali su se tokom dana na periferiju, boravili u skrovitim mjestima, a uveče se vraćali svojim domovima. Bilo je i onih koji su napustili grad i preselili se u okolna sela kod rodbine i prijatelja.

Bombardovanje Nikšića, u četničkoj interpretaciji, izvršeno je na Titov zahtjev, kako je javio Radio-London, s ciljem da se uništi „nacionalno uporište”, „tvrđava crnogorskog nacionalizma”, „bedem čiste rodiljubive misli”, izvrši „hajka na Srbe” i „istrebljenje Srpstva”. Bombardovanje je tretirano i kao predznak akcije Angolosaksonaca da se iskrcaju na Balkan kako bi prije stigli od Rusa (Izvještaj majora Mirka Lalatovića Draži Mihailoviću od 20. aprial 1944).

Bombardovanje je izazvalo veliko ogorčenje Nikšićana. Strah od novog bombardovanja zahvatio je sve građane, pa su pobjegli u okolna sela - Gornje Polje, Glibavac, Brezovik, Dragovu Luku, Rubeža, Ozriniće, Kličevo, Straševinu, Studenac, Grebice, Kočane i dr. Grad je opustio. Oni koji nijesu imali rodbinu na selu obično su dan provodili na periferiji, u nekom selu, a noću se vraćali u grad. Okupatorske snage nalazile su se i dalje dobro utvrđene i kamuflirane na obodima grada.

Od ranog proljeća 1944. saveznički avioni su skoro svakog lijepog dana prelijetali prostor Crne Gore. Brojne eskadrile i po nekoliko stotina aviona letjele su od juga Italije prema sjeveru, gdje su bombardovale petrolejske izvore u Rumuniji.
Građani su ih radoznalo posmatrali u odlasku i povratku, oprezni, sa zebnjom i nevjericom, a većina s uvjerenjem da su to saveznički avioni koji neće ubijati nedužno i nemoćno stanovništvo i uništavati njihovu imovinu...prevarili su se.

Ruševine u Podgorici

Duž ulice Slobode bili su krateri u prečniku od oko 10 metara i dubine 2-3 metra. Svi su bili iste veličine. Tako je bilo i u ostalim djelovima grada, preorane ulice, mnogo više u Novoj varoši. Veličina kratera upućuje na zaključak da su bombe bile iste veličine.
Prema američkim izvorima, 5. maja 1944. godine bombarderi 15. američke vazdušne armije bombardovali su „koncentraciju trupa u Podgorici”. U akciji je učestvovalo 116 bombardera „B-24”, koji su „bacili na grad 270 tona bombi”. Ako se toga dana u gradu nalazilo 15 000 ljudi, to znači da je po glavi stanovnika palo 18 kilograma bombi. U tri naleta saveznički avioni su pretvorili Podgoricu u ruševine, s brojnim ljudskim žrtvama.

Osam mrtvih Njemaca

Njemci u svojim izvještajima navode da je razoreno 60% zgrada, da su u sopstvenim redovima imali osam mrtvih, među njima jedan oficir, i 25 ranjenih. Poginuo je četnički komandant za Crnu Goru major Đorđe Lašić sa oko stotinu četnika - vojnika i oficira.
Od bombardovanja je stradala i Stara i Nova varoš. U Staroj varoši najviše je rušenja bilo u ulicama: Drač, Cvjetin brijeg, Glavica, Brijeg Ćukovića, Kišmahala, Plavnica, Tećija i Tabahama, a u Novoj: Marka Miljanova, Balšićeva, Kralja Nikole, Trg Vojvode Mirka, Njegoševa, Hercegovačka, Bokeška, Kolašinska, Cetinjska, Prizrenska, Vučedolska, Novaka Miloševa, Božidara Vukovića i Nemanjina riva.
Pored srušenih i oštećenih kuća, stradali su i sakralni objekti - Katolička crkva, Glavatovića dzamija, pravoslavno groblje, kao i tri vodenice na Ribnici. Od velikog razaranja uništeni su električni vodovi i veliki broj bunara (Podgorica nije imala vodovodnu mrežu).
Prijetila je pojava zaraznih bolesti, jer su danima ostala zatrpana pojedina lica u ruševinama i pored napora koji su činjeni da se svi poginuli pronađu i sahrane.

Na stotine poginulih građana

Među više stotina poginulih stanovnika naročito su stradale porodice: Đoka Čejovića, Andrije Đuraševića, Mila Begovića, Radonje Prelevića, Velja Radovića, Velike Orlandić, Dušana Dragićevića, Jeftimije Ačkovića, Krsta Mugoše, Rada Jovanovića, Ilije Strugara, Velike P. Mandić, Đorđija Bogićevića, Zorke Prelević, Bogića Čejovića, Lazara Raičkovića, Ludviga Doležala, Radoja Božovića, Petra Mitrovića, Mitra Miševića i dr.
Među poginulima su i oficiri: kapetan Labud Ivanović, poručnici: Branko Stojaković, Branislav Ivanović, Vule Dragićević, Vladan Boričić i Đoko Lašić, kapetan Nikola Drakulović, medicinar Vladimir Milošević, Sadik Đurbuzović i drugi.

U telegramu Komandi 2. oklopne armije - njemačka 131. pješadijska divizija izvještava da je 5. maja od 12,45 do 13,30 časova tri puta teško bombardovana Podgorica sa oko 120-130 bombardera. Naročito je stradao unutrašnji dio grada, a gađani su mostovi na Morači i Ribnici i radio-stanica. Uništena je jedna laka poljska haubica i dvoje kola za vuču, a oštećena je jedna laka poljska haubica. Isteklo je 800 litara pogonskog goriva. Zarobljena su četiri engleska i dva italijanska pilota, koji su iskočili padobranom (bez obaranja aviona).

Iz navedenog se može lako zaključiti da u Podgorici nijesu postojali vojni već samo politički ciljevi, koji su gađani bombama bezobzirno ubijajući nevine građane.

offline
  • zidam zgrade i fasade ........... i armiram-betoniram, utovaram-istovaram i nikad se ne odmaram
  • Pridružio: 14 Dec 2005
  • Poruke: 19033
  • Gde živiš: na istoj lokaciji ali promenih četiri države

Jugoslovenski Detašman teških bombardera u WWII je imao dejstva u Kosovskoj Mitrovici, Nišu, Novom Sadu, Slavonskom Brodu i Sisku.

offline
  • Pridružio: 08 Sep 2005
  • Poruke: 5674

SailorCG ::Citat:Ali imamo podatke da su Draža Mihajlović i Momčilo Đujić tražili bombardovanja izmedjuostalog i Savskog mosta u beogradu i podgorice.

Nešto mi ne zvuči logično da je Draža tražio bombardovanje svojih ljudi u Podgorici. Odakle ti taj podatak za Podgoricu?


Broj 163 od 9 maja:

Pretsedniku jugoslovenske Vlade. — Lako bismo s Nemcima da nemamo ogromne smetnje Ljotića, Nedića i Pećanca. Narod ih sve prezire. Novac se štampa nemilice. Nemci uzimaju koliko hoće a Nedić, Ljotić i Pećanac dobijaju ogromne sume. Nemci nas se mnogo plaše, više nego komunista. Imam izveštaj iz Slovenačke da Gestapo preko Bečke komunističke centrale potstiče komuniste u borbi protiv nas. Potrebno hitno bombardovati vojne ciljeve ovamo. U prvom redu Savski most kod Beograda, Borski rudnik, Trepču sem električne centrale, pristanište Metković i električnu centralu Omiš. U mnogome bi diglo moral naših ljudi u narodu. Narod očekuje to. Treba izvršiti narodnu želju.

Đeneral Mihailović.

http://www.znaci.net/00001/4_14_1_105.htm

73 Momčilo Đujić. Imao je i pseudonim Dal-Dal.

74 Đujić je, u drugoj polovini novembra 1943, poslao Mihailoviću niz depeša u kojima iznosi podatke o koncentraciji nemačkih snaga u Dalmaciji i predlaže objekte koje bi savezničke vazduhoplovne snage trebalo da bombarduju (AVII, Ca, k. 276, reg. br. 7/1, depeša 11025—11027).
http://www.znaci.net/00001/4_14_3_42.htm

Br. 126 — 3-XI-43 god.

Izgleda Nemci napuštaju celu Crnu Goru i Hercegovinu. Ako je ovo tačno naši saveznici će se brzo iskrcati. Stalno bombarduju naši avijoni Podgoricu i okolinu.29 U Podgorici bilo je naših žrtava oko 200. Ja se nalazim na Vjetarniku. Biću opkoljen potpuno od strane komunista. Jake snage grupišu da me napadaju. Izgleda da im je glavni cilj zauzeće obale i moje uništenje. Evo tri dana nisam imao borbu. Ponovo predočavam da bi vi trebali uputiti ovamo izvesnu snagu. Ako ovo ne može, molim grupišite snage da se komunisti tuku i da se oslobodi ovaj kraj, ako ne radi drugih razloga, bar radi toga da mi sačekamo naše saveznike.

Molim da se ovo ozbiljno shvati. Lašić
Br. 126 — 3-XI-43 god.
http://www.znaci.net/00001/4_14_3_47.htm
(Major Đorđe Lašić, JVUO)

Interesantno kao savezničke avione nazivaju "Našim avionima" i misle da će bopmbardovanja gradova podići moral stanovništvu.

ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1

offline
  • Pridružio: 22 Okt 2009
  • Poruke: 452
  • Gde živiš: Boka kotorska

U jesen i zimu 1943.

12 italijanskih lovaca Mc 205 je izvelo napad na aerodrom Podgorica radi neutralisanja 3 Me-109, 2 Ju 87 i 1 He 111 uprkos snažne zemaljske protivavionske vatre.

Sličan napad na aerodrom Podgoricu ponovljen je 19. novembra sa 22 italijanska lovca Mc 205 i Mc 202 koji su mitraljirali u tri naleta 5 Me-109 i 4 Ju 52 na zemlji. Snažna zemaljska protivavionska vatra pogodila je 2 italijanska lovca, od kojih je jedan pilot poginuo u zapaljenom avionu.

Dejstva italijanske avijacije se nijesu završila na tome.

Na dan 31. decembra italijanska lovačka avijacija jačine 24 aviona Mc 205 i Mc 202 izvršila je napade na njemačke aerodrome u Skadru i Podgorici u cilju neutralisanja njemačke avijacije, dok je 12 italijanskih transportnih aviona S-82 u pratnji 14 američkih lovaca Curtiš 40 poletjelo za Kolašin noseći cipele, municiju i odijela za italijanske vojnike, kao i padobrance Engleze i materijal za jugoslovenske partizane.

Formacija je stigla u rejon Kolašina, ali tamo nije mogla pronaći aerodrom, pa se 11 transportnih aviona vratilo u Italiju neizvršenog zadatka, dok je samo jedan S-82, koji je bio zaostao od formacije, uočio na snijegu crveni krst i izbacio 5 engleskih padobranaca i materijal za jugoslovenske partizane.

Na kraju 1943. godine, poslije dva i po mjeseca, konstatovano je da je italijanska avijacija u cilju vazdušnog snabdijevanja italijanskih trupa u Crnoj Gori izvršila nešto manje od 190 letova, od kojih 140 lovačkih aviona koji su vršili meteorološko izviđanje ili pratnju transportnih aviona, dok je samo 45 letova izvršeno radi vazdušnog snabdijevanja bilo sa slijetanjem ili bacanjem tereta padobranima, od kojih je samo 5 misija završeno uspješno u dane 16. oktobra, 1, 28. i 29. novembra i 31. decembra.

Dopuna: 30 Mar 2010 22:47

Gradonačelnik Nikšića u Crnogorskom vjesniku kaže o Englezima i njihovoj "pomoći" i ovo...

"...I pored sve tragedije koju preživljuje srpski narod, blagodareći jedino ranijim njegovim simpatijama prema Englezima, zbog kojih su žrtvovali svoju samostalnost i dali mnogo žrtava, i pored sve nesreće, koju nam u znak zahvalnosti, pružaju Englezi, preko razbojnika Tita, ipak mi vjerujemo u vitalnu snagu našeg srpskog naroda, vjerujemo da moral čovječanstva, ako ne plamti, a ono tinja, i da će se savjest ljudska razbuktati jednoga dana i plamen pravde i čovječnosti na štetu i sramotu Engleza, koji vrše razbojničke napade na nezaštićeno stanovništvo, koje sa njom ne samo nije u ratu, već je zbog nje i samo zbog nje izgubio toliko, koliko Englezi ne bi htjeli izgubiti pa da rat traje makar još deset godina."

J. Šaulić, pretsjed. Nikšićke opštine
„Crnogorski vjesnik”, 20. aprila 1944, broj 37.

offline
  • Pridružio: 20 Apr 2009
  • Poruke: 73

web.vecer.com/portali/vecer/v1/default.asp?kaj=3&id=2010040705528901

U nekim gradivima još se danas nalaze bobmbe!

rip
  • Pridružio: 15 Apr 2010
  • Poruke: 2085
  • Gde živiš: Beograd

Vidim da je tema "Vazdušna bombardovanja gradova Jugoslavije u WWII" na ovom forumu još u začetku (tek 6 strana za nešto više od godinu dana).
Malo sam se bavio ovom temom, pa da se uključim.
Da podsetim, sutra je 16. april.
Po mišljenju većine istoričara, navršiće se 66 godina od prvog SAVEZNIČKOG bombardovanja Beograda. Nadam se da će neko napisati nešto tim povodom.
Međutim, na sajtu http://www.2ndbombgroup.org/ postoji baza podataka po kojoj je prvo savezničko bombardovanje Beograda izvršeno 20.12.1943. Čak su navedeni serijski brojevi aviona i imena pilota. Istovremeno, drugi američki izvor navodi da je 15. američka vazduhoplovna armija toga dana bombardovala Sofiju.
Da li je još nekome poznata ova okolnost?. Za sada nisam uspeo ni da potvrdim ni da osporim tačnost podatka.
Inače, kada pričamo o ovoj temi, posebno o žrtvama, šteti i ukupnom broju bombardovanja pojedinih gradova, treba da jasno razdvajamo ono što je bilo u okviru operacija grupacije za strategijska bombardovanja (Mediterranean Allied Strategic Air Forces - MASAF) i operacija grupacije za taktička dejstva (Mediterranean Allied Tactical Air Forces - MATAF).
Ali, o tim podacima nekom drugom prilikom.

offline
  • zidam zgrade i fasade ........... i armiram-betoniram, utovaram-istovaram i nikad se ne odmaram
  • Pridružio: 14 Dec 2005
  • Poruke: 19033
  • Gde živiš: na istoj lokaciji ali promenih četiri države

Podatak vezan za Jugoslovenski Detašman teških bombardera
Knjiga Nebeska odiseja, 102. stranica :
Citat:Za 21.novembar je bio planiran napad na železnički čvor i stanicu u Sofiji. Za slučaj nepovoljnih vremenskih prilika nad ciljem određeni su alternativni objekti napada - železnički čvorovi u Skoplju ili Solunu. Pojava Skoplja na listi meta izazvalo je pomešana osećanja među Jugoslovenima. Kapetan Skakić je čak intervenisao kod komandanta grupe. Američki oficir je pokazao potpuno razumevanje za njegove nedoumice, pa se složio sa njim da ne baci bombe, ako proceni da će stradati nevino stanovništvo. Šta god bilo, letenje za taj dan je otkazano zbog lošeg vremena.
ps.
prvo američko bombardovanje Sofije je izvedeno 24. novembra 1943. godine. Za ovu misiju iz jugoslovenskog Detašmana određeni su Liberatori broj 22 i 23.

rip
  • Pridružio: 15 Apr 2010
  • Poruke: 2085
  • Gde živiš: Beograd

@easy

Hvala na dobrodošlici.

Nije bitno ko je iz kojih udžbenika učio istoriju. Danas su nam na raspolaganju ovakva sredstva komunikacije i izvori podataka koja to mogu da prevaziđu (ako hoćemo).

Ja sam bio redovan na časovima istorije, pa američka bombardovanja za mene nisu iznanađenje. Samo, danas pokušavam da saznam nešto više od onoga što mi je rečeno u 45 minuta školskog časa.

Usput, kada kažete "mi stariji" - ono "75" u korisničkom imenu nije mi godina rođenja, već godina kada sam izveo prvi skok padobranom (na aerodromu Lisičiji Jarak, kao student Fakulteta narodne odbrane, član Aero kluba Beograd).

Dakle, vojna istorija mi je bila jedan od predmeta tokom školovanja. Pa, ako mi radne obaveze dozvole, sutra ću da napišem osnovne podatke o strategijskim dejstvima savezničke avijacije 16.04.1944. na prostoru tadašnje Jugoslavije. O taktičkim dejstvima nisam pronašao dovoljno izvora da bi i o tome pisao.

Pretražujući podatke, u protekle dve godine pronašao sam mnogo izvora.
Nažalost, zbog nedostatka vremena i okolnosti da sam u školi učio ruski, a ne engleski, nisam stigao i uspeo da sve izvore detaljno analiziram.

Zato, radi nastavka diskusije na ovu temu i ispravljanja netačnih podataka, koji su već objavljeni na ovom forumu, ako neko ima dovoljno vremena i dobro govori engleski, rado ću da objavim internet adrese značajnih izvora podataka o ovoj temi.

Moj jedini uslov je da prikupljeni podaci budu objavljeni na ovom forumu. Najbolje, kao izvorni podatak, bez ličnih komentara, jer jedan izvor nije dovoljan za tačno i potpuno pouzdano zaključivanje. Onda možemo da ih analiziramo i komentarišemo.

Dopuna: 15 Apr 2010 19:58

Za sad jedan američki izvor potvrđuje podatak da su saveznički avioni prvi put bombardovali Sofiju 24.11.943.

Međutim, tema nije Sofija i moje pitanje nije bilo kad je PRVI put bombardovana Sofija.
Pitanje je bilo ŠTA su bombardovali 20.12.1943. - Beograd ili Sofiju.
Pomenuti izvor kaže da je to bila Sofija, a drugi izvor (vidi link jedinice koja je na taj dan dejstvovala na ovim prostorima) kaže da su bombardovali Beograd.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 792 korisnika na forumu :: 38 registrovanih, 6 sakrivenih i 748 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 2918 - dana 22 Nov 2019 07:48

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Sale, Bane san, Belac91, blue, Cigi, dedalus, Drug pukovnik, Filip Marinković, glisha2glisha, havoc995, ivica976, Kubovac, KUZMAR, lacko, madza, MarKhan, Markoni29, marsovac 2, Mercury, milijarder, Milos ZA, Mirage 2000N, pedjolino76, Regrut Boskica, Rote Baron, royst33, S-lash, sekretar, SlaKoj, Snorks, sombrero, srbi, stegonosa, Toni, trajkoni018, vasa.93, voja64, VP3987