NOVJ i JVUO 1941-1944

54

NOVJ i JVUO 1941-1944

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 11426

padobranac75 ::Dobro si se ogradio kada si rekao "delimično odgovara".
Ipak mislim da uopšte ne odgovara.
Prvo, to je jedna bitka, a ne rat.
Drugo, to je sukob između dve grupacije koje se nisu slagale iako su bile na istoj strani.
Treće, sukob se dogodio u periodu rata kada su i četnici i ustaše pokušavali da se dokopaju Nemačke (ili bar Austrije), smatrajući da će na toj teritoriji biti bezbedni. A četnici su morali da pređu preko teritorije pod kontrolom ustaša. Naravno da ustašama nije bilo svejedno šta četnici mogu da naprave tokom tog prelaska.

Dakle, i dalje tragamo za ratom sa tri zaraćene strane.

Цео грађански рат у Југославији је био низ већих или мањих сукоба, пре него прави рат - изузев Сремског фронта и операција за ослобођење земље.

Ипак, у праву сте што се тиче специфичности ове ситуације.
Али засад ми се чини да је ово најближе наведеном примеру - иако не личи пуно...
Те с тога ваша теза са почетка дискусије добија на тежини.

Dopuna: 28 Jul 2010 16:04

Dejan84 ::Ja sam izneo svoje viđenje četnika i rekao da su komunisti se veoma potrudili da sakriju činjenice!!! Čemu onda ovo?
Дејане,
на тврдње да је неки заговорник четника (додуше, главни и одговорни), написао гомилу глупости, за које си поставио линк, одговараш са примером фалсификоване фотографије на књизи, за коју и не знамо садржај, коју је написао неки заговорник партизана (или противник четника).

Да ли ће то да направи да је први текст добар? Неће.
Да ли ће она слика због лошег текста да изгледа мање као фалсификат? Неће.
Обе ствари су глупости и није им место у дискусији - ни за ни против било које стране.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
rip
  • Pridružio: 15 Apr 2010
  • Poruke: 2085
  • Gde živiš: Beograd

@vathra

Pogrešno je imenovati terminom "građanski rat" period II sv. rata u Jugoslaviji.

Po pravilu, građanskim ratom se naziva unutrašnji sukob strana koje potiču iz iste države, ali samo onda kada nema spoljnih učesnika (u obliku okupatora).
Kada se jedna strana bori protiv okupatora i, istovremeno, protiv domaćih strana, koje sarađuju sa okupatorom - to je oslobodilački rat.



offline
  • Pridružio: 08 Sep 2005
  • Poruke: 5663

Da ne bih citirao svakog ponaosob.

1. Milosav Samardžić je čovek bez ikakvog kredibiliteta, ali stvarno.
Moram napomenuti da je čovek pre oko mesec dana napisao na Press-ovom blogu kako su Nemci u desantu na Drvar izgubili 5-6 ljudi, iako mu je jedan čovek na forumu POGLEDI na njegovoj temi pokazao sajt Austrijskom MO, sa tekstom nemačkog istoričara gde čovek kaže da se nemci masakrirani i da im je ceo bataljon SS padobranaca zbrisan.

Dakle Samardžić je čovek koji ignoriše očigledne stvari i na bazi nekih polu istina pokušava da iskonstruiše neke gluposti koj eće se kasnije gadno osvetiti baš onima za koje lobira.

Što se tiče ove sliek i knjige gore- prvi put je vidim u životu. Dakle da li je neko montirao sliku na nekoj knjizi je pitanje- i da li ta knjiga u opšte postoji. Dakle nemojte da pokušavate da tvrdite da su komunisti sve falsifikovali i to da potkrepljujete sa par sumnjivih fotografija.

2. Četnici su bili već 1942-43 otvoreno na strani okupatora- sa izuzettkom ljudi u Srbiji- ali iako nisu bili na strani okupatora, postali su pasivni u borbi protiv Nemaca a aktivni u borbi protiv partizana- što mu nekako isto dodje.
1943 godine četnici gube antifašistički karakter i bivaju gotovo isključivo antikomunisti.

3. Očit primer saradnje četnika s aokupatorom je sledeći:

Legende koje su četnici o sebi spevali su samo to- legende. Naime četnička Dinarska divizija - nikada nije postojala.
Postojao je recimo odred "Dinara" pod komandom Djujića, u sastavu italijanske MVAC- pod komadom 18 armijskog korpusa kraljevske vojske Italije.

dakle četnici Momčila Djujića su direktno bili formacija okupatorske vojske- a zaista niko ne može da u isto vreme bude jedna divizija JVUO i odred Italijanske vojske.
Stoga- nema sumnje - ne samo u saradnju četnika sa okupatorom već to da su četnici BILI okupatori.

4. To se ne može reći za SVE četnike i četničke jedinice. Ali nažalost za većinu - da

Dopuna: 28 Jul 2010 19:57

easy ::misaiv ::Mnogi ovde uzimaju samo jedan trenutak ili dogadjaj iz II rata i na osnovu njega izvode zakljucke. Rat je trajao 4 godine i mnoge su se stvari promenile za to vreme. Partizani su se od prvog dana borili protiv okupatora, a vremenom su formirali i svoje organe vlasti. Cetnici su poceli kao antifasisti, ali su tu ulogu zamenili antikomunizmom, da bi na kraju postali otvoreni saradnici okupatora.

Појасни нам.

Питања (смернице):
1. Када је тај "крај" ;
2. Који су то "окупатори" ;
3. На који начин су били "отворени сарадници"?


1. Interesantno pitanje. neki su saradjivali gotovo od početka, neki pri kraju- neki nikada.

2. Okupator je svaka strana zemlja koja je ratovala protiv Jugoslavije.

3. Otvoreni ugovori o saradnji, evidencija prisustva u okupatorskim jedinicama itd.

Naprimer izdajstva Momčila Djujića:

Teodoro Francesconi: "LE BANDE V.A.C. IN DALMAZIA 1942/43". Serie “Historia”. Milano. E.M.I. 1992

Citat:
- XVIII CORPO D'ARMATA

MVAC "Dinara", 5.000 uomini, reparto formato da greco-ortodossi schierati prevalentemente a protezione del loro distretto di origine di Tenìn.

MVAC "Zara", 1.500 uomini.
XX battaglione d'assalto "Cattolico", Bande n° 1-2-3-6-7-8;
XXII battaglione d'assalto "Greco-ortodosso", Bande n° 4 e 5.



18. Armijski korpus

- Odred MVAC "Dinara", 5000 ljudi sastavljen og grko-pravoslavaca sa ciljem zaštite svog rodnog kraja oko Knina (Tenin je Knin na Italijanskom)

- Odred MVAC "Zadar", 1500 ljudi
20. "Katolički" bataljon, odredi 1,2,3,6,7,8
21. "grčko-pravoslavni" oded odedi 4 i 5


Dakle vidimo da je celokupna "Dinarska divizija" u stvari bila deo orućansih snaga Italije- ne dakle saradnici okupatora, nego direktno- okupatori.

offline
  • Pridružio: 29 Jul 2010
  • Poruke: 44
  • Gde živiš: Srpska Sparta

Помаже Бог, браћо...

Ево и ја ћу се укључити мало у ову дискусију ако не замјерате. Из Црне и Горе сам , па ћу вам мало добацити неких свјежих података што се тиче четничког покрета из ове данашње окупиране нам отаџбине, некадашње како су је звали Српске Спарте. Имам при себи подоста оригиналних докумената и депеша овдашњих четничких команданта па ћу поступно понешто шкрабуцнути а ви ако имате воље читајте не би ли се ова помрачина која је притисла српски род задњих скоро седамдесет година бар мало разбила.

Волио бих ако има још неко из данашње Дукљнијаде да мало пише о на ову тему те би вам одмах слика била јаснија како је убијано српство у његошевој Црној Гори и како су комунисти од најјчистије српске државе дугим терором направили данашњу тамницу српског народа.

Имам кажем подоста оригиналних списа, из четничких извора па ћу их како будем имао воље помало прекуцавати овђе јер немам нажалост скенер нити неко друго помагало. Нешто од тих писанија неће се свиђети ни многима који воле само четнике али у већини случајева овђе имам подоста докумената који разоткривају прави карактер оружане борбе у Црној Гори и ко се за шта борио.

offline
  • Pridružio: 09 Jan 2009
  • Poruke: 676

Što se tiče suradnje Italije i Četnika u Dalmaciji se provodilo pa skoro etničko čišćenje domaćeg stanovništa zbog pretendije stvaranja dalmacije bez hrvata što je jednima i drugima itekako odgovaralo

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 11426

Jim Goose ::Što se tiče suradnje Italije i Četnika u Dalmaciji se provodilo pa skoro etničko čišćenje domaćeg stanovništa zbog pretendije stvaranja dalmacije bez hrvata što je jednima i drugima itekako odgovaralo
Да ли можеш ово мало објаснити, те поткрепити примерима и бројкама?

offline
  • Pridružio: 09 Jan 2009
  • Poruke: 676

Sigurno da je riječ etničko čišćenje malo preteška ali najbolje objašnjava situaciju naime ovo se odnosi samo na područje dalmatinske zagore jer je svi znamo konačni cilj italije bilo osvajanje cjelokupne dalmacije ovo se odnosi na moje prethodne postovi koji se bave tematikom pokolja u cetinskoj krajni te očitog koordiniranog napada na sela sa hrvatskim stanovništvom i podatci su većinom iz knjige osip Majski: Zločin koji traje. Istina o zločinima u selima Cetinske krajine 1944.,

Naime da rezimiramo 28.-29. ožujka 1944. u sedam sela istočnog dijela Cetinske krajine (Krivodol, Podina, Otok, Ruda, Ljut, Rožame, Voštane), ispod Kamešnice, pripadnici SS divizije "Prinz Eugen" (uglavnom folksdojčeri iz Banata) i ustaške 369. divizije ("vražja divizija") pobili su oko 1.800 žitelja.Također je 26. ožujka u mosorskom selu Dolac Donji (tadašnja općina Omiš) pobijeno 275 žena, djece i staraca, a u selu Human na otoku Braču pobijeni svi muškarci stariji od 14 godina.

O ovom događaju govori Izvještaj ravnateljstva promidžbe NDH za Dalmaciju, upućen 3. travnja 1944. godine glavnom ravnateljstvu za promidžbu u Zagrebu, o krvoprolićima u Cetinskoj Krajini. Objavljen u feljtonu Antuna Miletića u beogradskoj "Politici" 17. juna 1979.»Izvršili su pothvat istrebljenja najčišćeg i najpoštenijeg hrvatskog življa u Cetinskoj krajini.« »Ovom prigodom valja istaknuti, da su partizani za vrijeme svog trogodišnjeg boravka u ovim selima bili čitavo vrjeme uglavnom pasivni i da nisu ubili nikoga.«

Majski zaključuje: »U selima pod partizanskom kontrolom ljude je trebalo pobiti baš zato što su katolici.« On citira dopis dr. fra Ota Knezovića Anti Paveliću o problemu "dalmatinske rasice" (rasica = umanjenica od "rasa"), koji osvjetljava odnos prema tamošnjim ljudima, kojima se ne priznaje da su pravi Hrvati. »Trebat će odlučno riješiti pitanje dalmatinske rasice. Primorski gradovi dalmatinski grdna su mješavina starih Latina, Vlaha, Talijana, Slavena i Hrvata, pa je iz te smjese izašao posebni tip i soj ljudi koji nisu bili nikada Hrvati niti su osjećali za hrvatsku državu. Danas još manje. Što su kod Srba Cincari, to su kod nas dalmatisnki gradovi. Vlast, novac, egoizam nad sve.« O njihovom "egoizmu" svjedoči da nisu bili spremni ginuti u Rusiji za interese ustaških gospodara, njemačkih nacista. Kad je Pavelić 2. srpnja 1941. izdao poziv za javljanje dobrovoljaca u legije za rusko ratište, već nakon jednog tjedna javilo se 5.000 dobrovoljaca, a gotovo 95% bilo je iz BiH. Vrlo malo iz sjeverne Hrvatske i iz Dalmacije.

Istakao bih još spomenute pokolje u Gatima Literatura :Mate Kuvačić-Ižepa, Poljica - putovanje kroz povijest i krajolik, Naklada Bošković, Split, 2002.-
Pokolj u Gatima je naziv koji se koristi za masovna ubistva žitelja poljičkog sela Gata počinjena 1. i 2. oktobra 1942. od strane četničkih formacija Mane Rokvića, uz logističku podršku italijanske divizije Sassari. Pokolj je izveden u znak odmazde zbog podrške koje su žitelji Gata i obližnjih sela pružali dalmatinskim partizanima u njihovoj borbi protiv Italijana.

Rokvić, čije su snage bile dio Dinarske četničke divizije, odnosno paravojne formacije Milizia Volontaria AntiCommunista (Antikomunistička dobrovoljačka milicija, MVAC), u akciju je odveo oko 120 ljudi, a oni su u selo dovezeni italijanskim kamionima iz Omiša. Osim sela Gati, napadnuta su i sela Čisla, Zvečanje i Ostrvici.

Sela su u potpunosti opljačkana i spaljena, a gotovo svi od žitelja koji nisu uspjeli pobjeći su ubijeni. Prema različitim podacima, ubijeno je nekoliko stotina ljudi. Osim samih razmjera pokolja, događaj je obilježila i okrutnost prema žrtvama od kojih je veliki broj prije ubijanja bio sakaćen, mučen, a neki i živi spaljeni. Pokolj je, između ostalih, rekonstruiran ne samo na temelju svjedočenja preživjelih, nego i nekih Rokvićevih pretpostavljenih kojima je detaljno opisao napad na selo.

Poručnik Đorđe Nikolić, komandant puka "Kralj Aleksandar" Dinarske divizije o događaju je 11.12. 1942. poslao izvještaj Draži Mihailoviću, komandantu JVUO: „Krajem septembra meseca Mane Rokvić na zahtev Komande Talijanske Divizije "Sasari" čijoj se vlasti jedino i pokoravao, preduzme akciju protiv hrvatskih sela iznad Splita i Klisa ka Sinju. Kako je u izgledu bila dobra pljačka uspeo je da sakupi oko 120 boraca vičnih njemu — sve same aramije — i pođe u akciju. Kako je docnije sam pričao i otvoreno se hvalio, uspeo je da spali 19 hrvatskih sela i da pobije sav narod — govorio je da je samo u jednom selu zapalio školu zajedno sa svima đacima i učiteljima... Zbog prednjeg tražili smo da se Mane Rokvić isključi iz organizacije kao apsolutno štetan. Umesto toga dolazi dekret o njegovom unapređenju u čin četničkog vojvode, a unapređen je na predlog kapetana Ivaniševića...“

Pokolj u Lovreću san isto naveo u jednom od prethodnih postova,Naime pošto je jedan od glavnih koordinatora četnika u dalmaciji bio Momčilo Đujić koji je otvoreno zagovarao (pogotov kasnijih godina protjerivanje hrvata sa svetog srpskog tla) Ovi svi događaji upućuju samo na jedno na očito djelovanje fašističkih i četničkih snaga u cilju ostvarivanja viših ciljeva uz sudjelovanje i snaga NDH (što je i najveća sramota) i prikazivanje činjeničnog stanja i apsurda rata na najveću štetu civilnog stanovništva i boraca NOB-a,Navodim da mi nije namjera generaliziranje svih četnika ni njihovo prikazivanje kao ubojica

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 11426

Џим Гус,
да не мислиш да је мало далеко од наведених примера до етничког чишћења на територији Далмације?

И друго, у изјави си рекао да се ради о плану четника и италијана, а навео си примере из 1944, где су учествовали припадници СС јединице.

Сложио бих се да је постојао анимозитет према житељима из Далмације, којих је доста било у партизанима од почетка рата, те да је током казнених акција за њихове акције страдало доста становништва, али је то све мало далеко од тврдње о етничком чишћењу коју си дао.

Dopuna: 29 Jul 2010 11:35

padobranac75 ::@vathra

Pogrešno je imenovati terminom "građanski rat" period II sv. rata u Jugoslaviji.

Po pravilu, građanskim ratom se naziva unutrašnji sukob strana koje potiču iz iste države, ali samo onda kada nema spoljnih učesnika (u obliku okupatora).
Kada se jedna strana bori protiv okupatora i, istovremeno, protiv domaćih strana, koje sarađuju sa okupatorom - to je oslobodilački rat.

Да, тај термин је више одговарајући, хвала.

offline
  • Pridružio: 09 Jan 2009
  • Poruke: 676

Ma rekao san da je riječ etničko čišćenje malo preteška ,ali eto ciljano smicanje jedne određene skupine je izvršeno i to je neosporno no eto obavljeno je od SS divizije ali evo iznijet ću i neke činjenice o suradnji između četnika i talijana : Odnos dinarske četničke divizije i talijanskog okupatora
Objavio: Domagoj Zovak, prof.
U izvješću američkih obavještajnih službi, Office of Strategic Service (OSS-a) i Central Inteligence Department (C.I.D.-a) od 11. ožujka 1943., dana je ocjena o profašističkom karakteru četnika na području Jugoslavije. Iz dijela toga izvješća može se iščitati i karakter talijansko-četničkih odnosa na području Hrvatske. Tako se u njemu navodi kako su Srbi nakon ustaškog terora u lipnju i srpnju 1941. pobjegli u Dalmaciju, kada ih je «nekolicina srpskih izdajnika» odmah počela organizirati u četničke jedinice koje su pridodane Talijanima kao pomoćni odredi. Ti su odredi bili «pripremani, opremljeni i indoktrinirani» da se bore protiv partizanskih snaga, a ne protiv hrvatske vojske i ustaša, već da s njima treba surađivati jednako kao sa Talijanima. Za glavnog organizatora četnika u Hrvatskoj navode Iliju Trifunovića-Birčanina, za kojeg kažu da je prijatelj generala Draže Mihailovića. Nadalje se navodi:

«Za nekoliko mjeseci, Talijani su, uz pomoć svojih srpskih marioneta, podijelili njihovu četničku organizaciju na tri operativne armije. Prvu, koju je vodio Đujić, i koja izvodi operacije u hrvatskom priobalju; drugu koju vodi Drenović i koja operiše u sjevernoj Dalmaciji; i treću, koju vodi Trifunović (sada navodno mrtav) i koji operiše u južnim i centralnim dijelovima Dalmacije. Svi ovi dalmatinski četnici aktivno sudjeluju u novoj ofanzivi sila osovine protiv partizanskih snaga. Dok Đujić udara po partizanskim uporištima u Lici, Drenovićevi odredi bore se s partizanima u dolini Neretve».(1)

O tome kako su Talijani koristili četnike dr. Vjekoslav Vrančić nakon kapitulacije Italije 1943. piše u zagrebačkom dnevniku Hrvatskom narodu. On smatra da je cilj Talijana 1941. bio da pomoću svoje Druge Armije uspostave nadzor nad sve tri zone u svrhu konsolidiranja njena položaja na obali i pripreme terena za buduće aneksije. Vrančić ističe kako je zato bila izabrana akcija u tri linije: Hrvati moraju biti likvidirani; svi tragovi hrvatske povijesti izbrisani; srpsko-pravoslavni i hrvatsko-katolički elementi izigrani u borbi jedan protiv drugoga u svrhu njihovog međusobnog uništenja. Srpski kvislinzi koji su pomagali Talijanima bili su pod vodstvom dr. Nike Novakovića, Dobroslava Jevđevića, vojvode Ilije Trifunovića-Birčanina, pukovnika Blaže Đukanovića i drugih. Tim je Srbima za uzvrat njihovoj kolaboraciji, prema Vrančiću, obećana teritorijalna koncesija u Crnoj Gori i Hercegovini.(2)

Talijani su u skladu sa svojom politikom prema četnicima radili i na osnivanju posebnih jedinica koje bi se borile protiv partizanskih snaga, pa je tako i nastala antikomunistička milicija, koja je imala karakter paravojne formacije. Četnici će samo na anketiranom dijelu Dalmacije nositi ime Dobrovoljačke antikomunističke milicije (Milizia Volontaria Anticomunista - M.V.A.C.), a u Dinarskoj diviziji zadržati će svoje četničko ime, iako su i njih Talijani smatrali jedinicama MVAC-a. Prva takva postrojba je bila osnovana 18. srpnja 1941. u Vrani kod Zadra, a u kolovozu još 4 postrojbe (Novigrad, Lišani, Kistanje, Benkovac). Broj ljudi u tim postrojbama iznosio je u srpnju 365, a 900 u studenom 1941.(3)

U lipnju 1942. je izašao iz ureda talijanskog guvernera Dalmacije Bastianinija dokument na kojem će se temeljiti ustroj nove postrojbe pod nazivom «Dobrovoljački korpus talijanske Dalmacije za borbu protiv komunista». U dokumentu se precizira kako će izgledati ta formacija (kako naoružana, a kako nenaoružana), kojim će se kadrovima popuniti (zapovjednik pukovnik Eugenio Morra), kako će izgledati oznake (metalni amblem i mrtvačka glava s kamom među zubima za naoružane jedinice), kakvo će naoružanje imati (osobno i automatsko) i kakvu će naknadu dobivati za svoj angažman u postrojbi (služba je dobrovoljna i besplatna, za sve će biti osigurana hrana). Da bi što efikasnije popunili Korpus, Talijani su izdavali i letke kojima su pozivali pučanstvo na priključivanje borbi protiv komunista, ali je odziv bio gotovo nikakav.(4) Zato će se Talijani orijentirati posebice na četnike na području NDH tj. izvan njihove I. anektirane zone.

Velika župa Bribir i Sidraga često je izvješćivala Zagreb i poglavnika o tijeku suradnje četnika i Talijana. Tako se npr. u jednom od tih izvješća izvješćuje Zagreb kako su Talijani omogućili i dozvolili organiziranje četnika na području talijanske Dalmacije (primjerice oko Benkovca, Kistanja i Skradina). Organiziranje se smatra uspjehom dr. Nikole (Nike) Novakovića Longa i Boška Desnice. U izvješću se spominje i putovanje Đujića iz Zadra u Split, gdje se sastao s Longom i zapovjednikom talijanskog XVIII. armijskog korpusa od kojeg je tražio oružje za četnike. Navodi se da je Đujić dobio od Talijana 500 pušaka i obećanje za još veću količinu oružja.(5) S obzirom da je talijanska vojska bila iscrpljena u borbi sa snagama NOP-a, vrhovno zapovjedništvo je odlučilo da postupno povlači svoje trupe s područja Druge i Treće zone, odnosno da ih vrati na anketirani teritorij. Povlačenje talijanskih trupa je utanačeno sporazumom vlade NDH i Višeg zapovjedništva oružanih snaga «Slovenija-Dalmacija» (Supersloda) 19. lipnja 1942. u Zagrebu («Zagrebački sporazum»), Sporazum je stupio na snagu 11. srpnja.

Tim sporazumom je dogovoreno i da talijanska vojska u obalnom pojasu može u sporazumu sa hrvatskim vlastima upotrebljavati i organizirati antikomunističke bande koje se pokoravaju hrvatskim vlastima. U izvješću velike župe Bribir i Sidraga se tvrdi da Talijani suprotno dogovorima iz zagrebačkog sporazuma, koriste četničke organizacije koje po vanjskim (kokarde, zastave, odore) i unutrašnjim obilježjima (pozdravi, sastav jedinica, zapovijedi, polaganje prisege kralju Petru…) izgledaju kao srpska vojska koja si postavlja za sadašnji cilj napad i borbu protiv Hrvatske, a sutra borbu protiv Osovine. Također se navodi da su četnicima sa Tromeđe u pomoć došli četnici iz Hercegovine i Crne Gore, njih oko 2.300, a koji za cilj imaju istjerivanje partizana i preuzimanje vlasti na području zapadne Bosne i Knina.(6)

Jedan od načina suradnje između Talijana i četnika, ili bolje rečeno savezništva, vidljiv je i iz dokumenta koji je izašao iz štaba četničkog puka Vožd Karađorđe 12. kolovoza 1942. U tom dokumentu zapovjednik puka Teodor Stanisavljević (Cicvara) dostavlja, prema zapovjedi zapovjednika divizije «Sassari», zapovjedniku 151. talijanskog puka izvještaj o pregledu brojnog stanja četnika i njihovog naoružanja kako bi Talijani mogli prema tom spisku dostaviti četnicima potrebnu količinu hrane pa Stanisavljević između ostalog kaže:«Izdavanje hleba molim da se osigura kao i do sada sa primanjem iz pekarnica koje peku hleb i za vojsku italijansku, pošto ova komanda ne raspolaže sa nikakvim pećima niti ima stručnog ljudstva da bi moglo taj posao da obavlja».(7)

Prema talijanskom izvješću, brojno stanje antikomunističke milicije u kolovozu 1942., na području XVIII. armijskog korpusa, je takvo da je na teritoriju djelovanja divizije «Bergamo» bila samo jedna četa u Otišiću (70 ljudi), dok su na području divizije «Sassari» postojale četničke postrojbe koje su navedene u tablici 3. Talijani su ove postrojbe svrstali među antikomunističku miliciju, iako su one djelovale većinom u sastavu Dinarske četničke divizije, ali su ih vjerojatno svojatali zbog pomoći koju su im davali u hrani i naoružanju. U izvješću se ne spominju talijanski zapovjednici koji bi trebali zapovijedati milicijom, već se kaže kako je zapovjednik svih postrojbi, osim one u Gračacu, pop Momčilo Đujić za kojeg kažu da uživa veliki ugled kod četnika, i da je ujedno nepomirljiv prema Hrvatima s kojima neće da razgovara ni pod koju cijenu. Što se tiče odnosa prema Talijanima, Đujić je izjavio kako nikada ne bi napao talijanske jedinice, pa u skladu s tim stalno traži oružje i streljivo.

U izvješću se navodi kako je duhovni vođa četnika bio vojvoda Ilija Trifunović - Birčanin, koji ima sjedište u Splitu (za kojega se kaže da je imao nedavno važan razgovor sa Dražom Mihailovićem). Autor izvješća se dotiče i pitanja borbenosti, pa kaže da borbeni duh nije na velikoj visini («ponekad se nisu pridržavali dogovora, zbog čega su planirane i konkretizirane akcije morale biti odložene»), a kada idu u akciju četnici «uporno zahtijevaju jaku artiljerijsku i minobacačku vatru». (Cool

Suradnja između četnika i Talijana je razvijana kroz česte razgovore i dogovore, što se može iščitati i iz sažetka razgovora(9) koji je vođen u rujnu 1942. između generala M. Roatte, zapovjednika talijanske Druge armije, i četničkih vođa Ilije Trifunovića-Birčanina i Dobroslava Jevđevića. Zaključci razgovora su bili slijedeći:

* četničke formacije će surađivati s talijanskim oružanim snagama jedino s ciljem da se suzbije komunizam; četničkim manifestacijama treba oduzeti svaki politički karakter;
* potrebno je Roatti predočiti točne podatke o organiziranim i neorganiziranim četničkim snagama koje se nalaze pod zapovjedništvom Trifunovića (moralni vođa i na području VI. i XVIII. armijskog korpusa, ali neposredno zapovijeda četnicima na teritoriju XVIII. korpusa) i Jevđevića (zapovijeda četnicima na području djelovanja VI. korpusa, nekim snagama na Sandžaku, i istočnoj Bosni) kao i o onim snagama koje se ne nalaze pod njihovom kontrolom, a može se s njima surađivati (aluzija na Baćevića);
* na pitanje da li su prethodno navedene četničke formacije pod zapovjedništvom i nadležnošću Draže Mihailovića, Trifunović i Jevđević su odgovorili da je on efektivni vođa samo stare Srbije i Makedonije i tamo djeluje u sporazumu sa generalom Nedićem, dok je za ostala područja on samo moralni vođa s kojim surađuju ukoliko njegova naređenja vode računa o stvarnim interesima Srba;
* što se tiče upotrebe četničkih jedinica za obranu drugih mjesta naseljenih pretežno Srbima, Trifunović i Jevđević su istaknuli kako je potrebno vršiti psihološku pripremu masa kako bi se jedinice borile van svojih sela;
* zapovijedanje nad svim jedinicama bi vršio Trihunović, ako se upotrebljavaju van svojih područja onda bi njima trebali zapovijedati četnički oficiri, a za lokalnu upotrebu zapovijedi će izdavati odgovarajuća zapovjedništva armijskih korpusa.

Zahvaljujući dogovorenoj suradnji, Talijani su četnicima dali 2.000 pušaka za Dinaru, 1.000 za Liku, dok će u listopadu 1942. biti isporučeno još 6.000 pušaka za Dinaru i 3.000 za Liku.(10)

Kako bi imali što bolji uvid u akcije Dinarske četničke divizije, Talijani su iz štaba divizije «Sassari» delegirali 11 nižih i dva viša časnika, koji su u četničkim redovima imali ulogu savjetnika i časnika za vezu, kao i u ostalim savezničkim jedinicama. Talijani su na nagovor Birčanina pustili iz zarobljeničkih logora jugoslavenske oficire, koji će dolaziti u Diviziju sve do kraja 1942., a među njima i potpukovnika Iliju Mihića (Birčanin mu je predao zapovijedanje ličkim četnicima), generalštabnog majora Miloša Radojlovića i generalštabnog majora Slavka Bjelajca.(11)

General Roatta je imao dobar uvid u situaciju na Tromeđi jer je dobivao izvješća i od samih četnika. Tako je u studenom 1942. dobio izvješće od Komande četničkih formacija Bosne, Hercegovine, Like i Dalmacije. Govori se o teškom stanju u kojem se našla Dinarska divizija (čija snaga iznosi oko 6.000 naoružanih ljudi), koja je primorana da se suprotstavlja napadima 16.000 partizana koji dolaze iz Lapca, Bos. Petrovca, Drvara i Glamoča. Naoružanje jedinica je oskudno, vojnici su naoružani samo puškama, dok partizani raspolažu i brdskim topovima. Iz toga razloga, smatra se u izvješću, potrebno je da se prebaci 3.000 četnika iz Crne Gore u dinarsku zonu, te da se krene u raščišćavanje planine Dinare i teritorija na sjeveru od linije Bruvno-Srb-Drvar, i da se izvede pregrupiranje četničkih bataljuna tako da jedan bataljun ostane držati garnizone u Gračacu, Krupi, Mračaju, Otriću, Pribudiću, Pađanima, Plavnom, Golubiću, Topolju, Strmici, Bos. Grahovu, Jelinom Polju, Kosovu, Polači, Riđanima, Žitniću i Vrlici. Dalje se ističe kako je potrebno četničkim postrojbama dodijeliti i naoružanje i to 60 merzera, 50 teških mitraljeza, 100 puškomitraljeza, 6.000 pušaka i po 100 metaka za svaku, 22.000 bombi, 6.000 pari cipela, 6.000 komada kompletne opreme za odjeću, 6.000 šatorskih krila, 6.000 deka.

Roatta je 15. listopada 1942. stigao u Zagreb na razgovor s Pavelićem, Lorkovićem, Vrančićem, Francetićem i dr. Glavna tema razgovora je bio odnos prema četnicima, pogotovo na području Hercegovine, gdje od četnika stradava hrvatsko pučanstvo. Pavelić nije tražio potpuno razoružanje četnika, jer je smatrao da bi onda mnogi prešli u partizane, već je htio da četnici budu istočno od linije Ulog-Nevesinje-Stolac-Ravno. Pavelić je pristao na postupno razoružavanje četnika i zatražio je od Talijana da uskrate novac i namirnice četnicima koji čine incidente, da udalje vođe koje su podrijetlom iz Srbije i Crne Gore i da obustave nove isporuke oružja i streljiva. To se prvenstveno odnosilo na Birčanina, Jevđevića, dr. Ismeta Pupovca, Milana Šantića, ali i na Đujića i druge zapovjednike Dinarske četničke divizije. Roatta je načelno pristao obustaviti daljnje naoružavanje četnika i obećao da će energično utjecati na četničke vođe da svoje bande drže u strogoj disciplini i da priznaju hrvatski suverenitet.(12)

Unatoč obećanjima iz listopada 1942., Roatta je taktizirao oko razoružanja četnika, pa je tako poslao crnogorske (u biti većinom istočno-hercegovačke) četnike s vojvodom Petrom Baćovićem na čelu u okolicu Knina. Zbog toga je i bio pozvan u Zagreb 10. siječnja 1943. na razgovor sa Pavelićem i Lorkovićem. Roatta je rekao da su mu bili potrebni Crnogorci jer je morao povući vlastite snage, dok je oko Knina samo nekoliko stotina crnogorskih četnika. Na primjedbu Lorkovića da su došli novi, Roatta je izjavio da su oni u talijanskim zarobljeničkim logorima pitali tko je iz Hrvatske, pa ako su ih Srbijanci i Crnogorci prevarili, to nije njegova krivnja. Pavelić je prekinuo Roattu i rekao:
«Ovi četnici su pod Mihailovićem i oni stvaraju srpsku državu i srpsku vojsku u Hrvatskoj, te su jednaka opasnost za Italiju kao i za Hrvatsku. Ima samo jedno rješenje, da se i na njih gleda kao na neprijatelja. Kakvi jesu, i tako se postupa»

Roatta izlaže poteškoće takvog postupka jer kaže da četnika ima oko 19.000. Od toga oko 3.000 između Plaškog i Otočca, oko 5.000 u trokutu Knin-Grahovo-Gračac, kojima je sada došlo još 3.000 iz Hercegovine, dok ih je u Hercegovini ostalo još 8.000. Oružja, kaže Roatta, nije dao četnicima puno, «samo» 7.000 pušaka.

Lorković je rekao Roatti, da mu je u kolovozu 1942. u Dubrovniku kazao da četnika ima 10.000 i da ih više neće biti, a sad ih ima 19.000. Na to se Roatta zbunio i rekao da je to bilo samo za Hercegovinu, a ne za cijelu zonu.(13)
Lorković je smatrao da je daljnja suradnja s Roattom nemoguća i zato je odlučio pred strane diplomatske predstavnike i novinare iznijeti teška otkrića o četničkim zločinima nad Hrvatima. U Zagrebu je 16. siječnja 1943. promovirao publikaciju pod nazivom «Odmetnička zvjerstva i pustošenje u NDH», poznatu kao «Siva knjiga». Talijansko je ministarstvo vanjskih poslova obezvrijedilo hrvatsku dokumentaciju tako što su zabranili novinarima da u talijanskom tisku prikažu «Sivu knjigu». Talijani su nakon toga prijetili da će pokazati dokaze o hrvatskim zločinima nad Srbima koje je skupila Druga armija.(14)

Zbog pritiska hrvatskih vlasti, nemogućnosti da suzbiju partizanski pokret i reakcija Nijemaca na talijansko organiziranje četnika, Roatta je opozvan sa mjesta zapovjednika Druge armije krajem siječnja 1943. i povučen u Italiju, a na njegovo mjesto je imenovan general Mario Robotti. U svibnju 1943. Zapovjedništvo Druge armije počinje otvoreno govoriti o svojim pogreškama u politici prema četnicima, pa Talijani sada priznaju da su četnici oružjem koje su im dali terorizirali, ubijali i pljačkali hrvatsko i muslimansko stanovništvo, a zbog čega je hrvatska vlada, uz njemačku podršku, kritizirala Superslodu.(15) O suradnji četnika i Talijana u Hrvatskoj bila je obaviještena i jugoslavenska izbjeglička vlada u Londonu. Preko svoga predsjednika dr. Slobodana Jovanovića, vlada je imala podatke o ponašanju četnika i o njihovoj suradnji sa Talijanima. To se vidi iz izvješća M. Milovanovića od 15. siječnja 1943. predsjedniku vlade Jovanoviću u kojem se iznosi kako u užoj Hrvatskoj nema četnika već je njihovo sjedište u Lici, Hercegovini i Dalmaciji i ima ih oko 15.000. U izvješću se dalje kaže:

«Oni su zvanično priznati od Italije koja im daje oružje i novac (mislim 100 lira dnevno svakom). U Kninu se nalazi njihov logor od oko tri do pet hiljada ljudi, a na čelu im je pop Đujić. U Nevesinju također postoji logor, i tamo je komandant Jevđević. Birčanin se nalazi u Splitu, a Niko Novaković-Longo u Zadru. Italijani upotrebljavaju četnike za borbu protiv partizana…. Četnici se pravdaju govoreći da žele da brane srpstvo i da žele da imaju gotovu organizaciju, da bi, u slućaju komunističkog prevrata posle rata, odmah mogli da se bore protiv komunista. Hrvati, jugoslavenski opredjeljeni osuđuju četnike, a čak i neki Srbi. Međutim, većina Srba smatra da će četnici izigrati Italijane jer im je glavno da imaju oružje».(16)

Vojvoda Đujić je pisao 4. rujna 1943. pismo talijanskom generalu u Kninu o svojoj vjernosti i talijanskom okupatoru pa tako navodi: «Od 1. srpnja 1941. rame uz rame sa talijanskom vojskom borim se protiv zajedničkog neprijatelja (komunista) u oblasti Dinare. Za sve ovo vreme objektivna i pravedna ocena mojeg ličnog držanja, mojeg vojničkog i političkog rada ne može mi prebaciti da sam i najmanjim svojim gestom pokazao akt neprijateljstva ili sumnje prema talijanskoj vojsci i talijanskom narodu»..(17)

offline
  • gloyer  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 23 Feb 2007
  • Poruke: 3870
  • Gde živiš: Banat

Значи, СС је радио са Усташама, Италијани са Четницима (интересантна синергија), а Партизани су то мирно гледали. И чекали ко ће да победи, па да га докрајче у финалу.
Хајде да резимирамо:
У другом пасусу си навео да су СС и У побиле 1800 житеља, а после и 275, а касније и на Брачу (непознат број). Жртве, логично, нису били Хрвати, а ни Немци.
У четвртом пасусу: »Izvršili su pothvat istrebljenja najčišćeg i najpoštenijeg hrvatskog življa u Cetinskoj krajini.«. Хм, фра даје себи за право да етикетира ко је чист, поштен, а ко није (штавише, врши и градацију). Овакви наводи не би требало да се наводе, већ да се закопају негде да се никада више не појаве. Управо тај исти фра предлаже решење Раса (Срба), баш као што су неки предлагали "коначно решење".

Да не анализирам остале делове поста, и да нехотице нарушим правила форума, могао бих да предложим: Не цитирати из једног извора, већ се информисати из више извора, направити компаративну анализу, па окачити пост.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 352 korisnika na forumu :: 2 registrovanih, 1 sakriven i 349 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 2918 - dana 22 Nov 2019 07:48

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: bojank, Dilinger