|
Hektor ::Ajmo polako, koncentrisano, kratko i jasno.
1. Da li hoćeš da kažeš da je potrebno samo zahvatatiti metu u nišanskom režimu a nakon toga se raketa može navodoti osmatračkim režimom? Ovako nešto ne proizilazi iz izvora koje si naveo... Ako je tako, a ja tvrdim da nije, zašto uoošte vršiti zahvat ako sve podatke o cilju radar može da prikupi u osžatračkom režimu? Prosto, za dovoljno precizno navođenje na metu mora ista biti zahvaćena i praćena u nišanskom režimu, i to ne treba mešati sa mogućnošću modernih radara da istovremeno rade u više režima.
Ray ban 11, daj kratak, jasan i relevantan izvor gde piše da se raketa može voditi do cilja osmazračkim režimom i bez konstantnog zahvata.(a ako meta izadje iz zahvata, mora se što pre ponovo zahvatiti) Ps:Pišemo o R-27 E/ER i o Mig-29
Slažem se sa tobom.
Ako hoćeš imati manje od 10% pogodaka kao AIM7 ili pogoditi jednom od 24 ispaljene R-27 u Eritreji, onda možeš vršiti gađanje ovako kako naš Ray navodi.
Naravno ako ne govorimo o AESA radarima, ali tada radar kvalitetno obavlja i osmatrački i nišanski režim, opet ne radi samo u osmatračkom.
Gađati cilj koji se prati samo u osmatračkom režimu radara znači promašaj ako taj cilj ima ikakve elektronske protumjere i izbaci chaff. Kako će radar u osmatračkom režimu u takvim uvjetima poslati korekciju raketi?
Pa čak i aktivno navođene rakete traže nišanski mod i lock on na metu sve dok njihova "glava" ne ostvari svoj lock na tu metu. Istina mogu se ispaliti i na slijepo ali to je potez očajnika ne planera.
I za polu aktivne nekakva polu metoda je da cilj mora biti zaključan sve dok ga raketa ne uhvati svojom RGS, pa onda preći na osmatrački. Možda bi je onda bilo teže zavarati.
Jedino ispravno je držati cilj zaključanim u nišanskom modu do pogodka.
Kod radara sa TWS može se kombinirati osmatrački i nišanski mod, ali je snaga manja, a brzina skeniranja niti blizu STT.
Jedino AESA može kvalitetno osmatrati i držati cilj zaključanim.
Ali da se raketa na cilj navodi isključivo u osmatračkom modu - piši propalo.
Nekoliko citata:
A missile with semi-active radar homing does not have it's own radar transmitter but can detect radar signals. For it to "see" a target the launch vehicle must continuously illuminate the target with it's own radar. If radar lock is broken in any way the missile will be unable to continue tracking.
Any target with a radar warning receiver can detect the powerful radar beam used to illuminate it for the SARH missile; telling the target a radar missile has been launched against it.
The need for the launch vehicle to continuous lock the target while attacking with a SARH missile can leave it vulnerable as it is continuously advertising its position with it's own radar. Radars that lack track while scan function cannot be used to search for targets while using a SARH missile, reducing situational awareness.
This type of homing is used in most older AAMs such as the R-27r and AIM-7 sparrow
---------------
A semi-active radar guided missile has its own radar. During the initial phase after launch, the launching aircraft downlinks the location of the target to the missile, and the missile flies to that location using inertial guidance. As the launching aircraft’s radar detects the target maneuvering, the launching aircraft can also transmit course corrections mid-flight to the missile, to give it a more optimal intercept course.
Once the missile is close enough to the target, it turns on its own radar, and acquires its own radar lock on the target. The launching aircraft is free to break lock at this point.
-------------
SARH missiles require the tracking radar to lock on to the target and then illuminate it for the entire duration of the missile's flight. This could leave the launch aircraft vulnerable to counterattack, as well giving the target's electronic warning systems time to detect the attack and engage countermeasures.
-------------------
|
