Borbeni avioni kolekcija (časopis i model)

1857

Borbeni avioni kolekcija (časopis i model)

offline
  • Pridružio: 29 Mar 2015
  • Poruke: 0

Jedan od noviteta u mojoj kolekciji borbenih aviona je i model britanskog bombardera iz Drugog svetskog rata Avro Manchester Mk.I
Poznat je kao predhodnik mnogo poznatijeg četvoromotornog Avro Lancastera napravljenog u 7377 kom.
Avro 679 Manchester je nastao po nalogu ministarstva vazduhoplovstva za izradu dvomotornog teškog bombardera sa novim 24-cilindričnim Rols-Royce motorima. Prvi let prototipa je obavljen 25. jula 1939. a avion je ušao u upotrebu u novembru 1940. Dužina aviona je bila 21,34 m; raspon krila 27,46 m; visina 5,94 m; masa praznog aviona 14.152 kg, maksimalna poletna 22.680 kg. Motori Rols-Royce Vulture od 1760 KS svaki su davali maksimalnu brzinu od 426 km/h. Radijus dejstva je bio 1930 km sa maksimalnim teretom bombi od 4695 kg; maksimalna visina leta 5850 m. Naoružan je bio sa 8 mitraljeza 7,7mm Browning (2 u nosnoj, 2 u leđnoj i 4 u repnoj kupoli). Imao je 7 članova posade. Avioni je napravljen u 209 primeraka (neki navode 202), od kojih su 64 izgubljena u borbenim misijama, a 12 na trenažnim letovima. Poslednja borbena misija je bila napad na Bremen u noći 25-26. juna 1942. Glavni problemi zbog kojih se odustalo od dalje izrade ovog aviona (bilo je naručeno 1200 kom) su veliki problemi sa motorima koji su se često pregrejavali i nisu proizvodili predviđenu snagu. Drugi problem je bila nedovoljna stabilnost pravca. Zato su kasnije dodali i jedan centralni vertikalni stabilizator, a kada ni to nije pomoglo vratili su se na 2 ali povećana bočna kormila pravca. Glavni dizajner u firmi Avro, Roy Chadwick, tvorac Manchestera je shvatio da je rešenje problema u izbacivanju dva slaba i nepouzdana Vulture i uvođenju 4 pouzdana motora Rols-Royce Merlin koji su se odlično pokazali u spitfajerima i harikenima. Tako je nastao projekat Manchester III. Modifikovano je i krilo sa povećanim rasponom i vertikalni stabilizatori. Iako je upotrebljeno 75% delova Manchestera, novi avion je nazvan Lancaster i tako je iz neuspelog dvomotornog nastao najbolji britanski četvoromotorni avion.
Model Altaya IXO je urađen u srazmeri 1:144 i težak je 92 gr.





































































offline
  • vulkan 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 29 Jan 2017
  • Poruke: 0

Представљам модел британског авиона Авро Јорк произвођача Корги у размери 1:144. Развијен под ознаком Тип 685, Авро Јорк је четворомоторни транспортни авион великог долета развијен у току другог светског рата на основу чувеног бомбардера Ланкастер , тако да су неки делови оба авиона били идентични (крила, мотори, реп). Авро Јорк је коришћен од 1943. до 1964 године и у војној а нарочито после завршетка рата у цивилној варијанти, а постао је познат за време блокаде Берлина 1948 и 1949 године. Тада је велики број ових авиона коришћен за достављање помоћи, тако да је овим моделом пребачено преко 1 милион тона терета, што је било близу половине укупне британске помоћи која је тада достављена ваздушним путем. Модел који је приказан је трећи прототип са ознаком ЛВ633 Аскалон (по копљу којим је Свети Ђорђе убио аждају) који је у мају 1943. године испоручен 24. ескадрили Краљевског ваздухопловства ради превоза важних личности као што су краљ Џорџ VI и председник владе Черчил, тако да је познат и као његов лични авион. Због тога је авион имао путничку кабину под притиском са телефоном и посебном просторијом са цигарама, пепељаром, новинама и књигама, па га је Черчил користио и као летећу салу за конференције. Друге примерке овог авиона су користили француски генерал Де Гол, гувернер Индије лорд Маунтбатен и јужноафрички председник владе Јан Смит. У цивилној варијанти је направљено преко 250 примерака.

























offline
  • Pridružio: 29 Mar 2015
  • Poruke: 0

Sledeći novitet u mojoj kolekciji je model sovjetskog lakog bombardera Tupoljev SB-2M-100.
Projektovan je u projektnom birou Andreja Nikolajeviča Tupoleva (OKB 156) pa je zato poznat i pod oznakom ANT-40 (SB). ANT su inicijali Tupoljeva, a SB je od “Скоростной бомбардировщик“ (brzi bombarder). Neki su ga zvali i „Katiuska“, a sovjetske posade i „Pterodaktil“ zbog dugih krila.
Prvi let je obavljen 7. oktobra 1934. a u upotrebu je uveden 1936. godine. Do 1941. je napravljeno blizu 7000 kom svih varijanti ovog aviona. U SSSR-u se proizvodio u dve fabrike – No 22 iz Moskve u kojoj je proizvedeno 5.695 kom i No 125 iz Irkutska u kojoj je proizvedeno 1.136 kom. U Čehoslovačkoj se ovaj avion proizvodio po licenci pod oznakom Avia B-71, a napravljeno je 161 kom.
Ovaj avion je tokom Španskog građanskog rata bio među najboljim bombarderima, posebna prednost mu je bila velika brzina, a u Drugom svetskom ratu je već bio zastareo.
Posada je bila tročlana – pilot, navigator koji je istovremeno bio i nišandžija i radio-operater koji je bio i zadnji strelac. Avion je bio dug 12,57 m, raspon krila 20,33 m, visina 3,48 m. Težina praznog aviona je bila 4.768 kg, punog 7.880 kg. Prva serijska verzija SB-2M-100 imala je dva 12-cilindrična linijska motora Klimov M-100 (Hispano-Suiza 12Y pravljeni po licenci) snage po 830 KS koji su pokretali dvokrake elise. Maksimalna brzina je bila 420 km/h, plafon leta 6.600 m, radijus 1.600 km. Sledeće verzije su imale jače motore i bolje performanse. Tako je SB 2M-103 ili SB bis sa novim motorima Klimov M-103 od po 960 KS imao max. brzinu 450 km/h, radijus 2300 km, plafon leta 9.300 km.
Avion je bio naoružan sa 4-6 mitraljeza 7,62 mm ŠKAS i mogao je u zavisnosti od verzije da ponese od 500 do 1600 kg bombi.
Prilikom napada Nemačke na SSSR 1941. u sastavu Sovjetskog vojnog vazduhoplovstva 94% svih bombardera su bili tipa SB (ANT-40). Na zapadnim granicama Sovjetskog Saveza je bilo oko 1500-2000 ovih bombardera od kojih je veći deo uništen dejstvom Luftwaffe-a na 66 aerodroma. Preostali su bili inferiorni u odnosu na nemačke lovce i osetljivi na laku protivavionsku artiljeriju (Flak) nemačkih motomehanizovanih jedinica. Zbog toga su korišćeni kao noćni bombarderi oko opkoljenih Moskve i Lenjingrada kao i za obuku pilota, snabdevanje, vuču jedrilica i sl. Na frontu ih zamenjuju moderniji avioni poput Petljakova Pe-2 ili Iljušina Il-2 šturmovika.
Sem SSSR-a ove avione su koristili i republikanska Španija (93 kom, od kojih je 19 zarobila i koristila Frankova vojska), Kina (222 kom), Mongolija, Čehoslovačka, Bugarska, Poljska, Slovačka… Finska je koristila 24 kom SB bombardera od kojih su 8 zarobili za vreme Zimskog rata sa SSSR-om a druge su dobili od Luftwaffe-a koji su zarobili sovjetske SB i čehoslovačke Avia B-71.
Što se tiče sačuvanih primeraka, jedan se nalazi u Centralnom muzeju vazduhoplovstva na aerodromu Monino kraj Moskve, a drugi u gradu Verkhnyaya Pyshma (Ве́рхняя Пышма́) u Sverdlovskoj oblasti.
Model Altaya IXO je u srazmeri 1:144 i težak je 68 gr.












































































offline
  • vulkan 
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 29 Jan 2017
  • Poruke: 0

Да и ја мало додам, СБ-2 Каћуша са ознакама ваздухопловства шпанске републике из колекције Military Giants of The Skу произвођача Atlas Editions. Модел је металан (наравно изузев точкова и кабине) у размери 1:144, али са не превише прецизно урађеним детаљима. Такође ни боје нису у потпуности погођене, нарочито браон која је нека полуметализа.




















offline
  • Pridružio: 29 Mar 2015
  • Poruke: 0

Sledeći model iz moje kolekcije borbenih aviona je italijanski lovac Fiat CR.42 Falco („Soko“).
Ovo je bio jedan od poslednjih lovačkih aviona dvokrilaca sa fiksnim stajnim trapom u Drugom svetskom ratu (uz Gloster Gladiator) tako da je nakon njih svima postalo jasno da je neminovan prelazak na savremeniji dizajn monokrilaca sa uvlačećim stajnim trapom.
Dizajnirao ga je Celestino Rosatelli na osnovu njegovog predhodnika Fiata CR.32 koji se odlično pokazao u Španskom građanskom ratu. Prvi let je obavljen 23. maja 1938. a serijski je proizvođen između 1939. i 1943. godine. Proizvedeno je 1819 komada (neki navode 1781 kom). Isporučivan je i Mađarskoj, Belgijii, Švedskoj, Španiji a koristila ga je i Luftwaffe i NDH. U prvim godinama rata iako već zastareo bio je glavna snaga italijanskog lovačkog vazduhoplovstva i najbrojniji italijanski avion u Drugom svetskom ratu. italijanska Regia Aeronautica ga je koristila u napadu na Francusku leta 1940. u Africi , Malti, Grčkoj, Iraku kao i u napadima na Veliku Britaniju gde su bili lak plen Spitfajera i Harikena. U kasnijem periodu rata su uvedeni noviji tipovi lovaca, najpre Fiat G.50 Freccia, Macchi 200 Saetta, Reggiane 2000, a za njima još bolji sve do Fiat G.55 Centauro, Macchi 202 Folgore, Macchi 205 Veltro i Reggiane 2005 od kojih su ovi zadnji imali najbolje linijske motore po Daimler-Benzovoj licenci i moćno naoružanje sa topovima.
Mađarska je prva strana zemlja koja je naručila ove avione (52 kom), a tokom napada na Jugoslaviju su oborena dva. CR.42 se dobro pokazao u službi mađarske kraljevske avijacije na istočnom frontu protiv sovjeta gde su oborili 25 aviona uz gubitak dva svoja. Švedska je kupila 72 kom CR.42 opremljena skijama i radiom. Ovi avioni su dobili oznaku J 11, a preostali su korišćeni i posle rata u civilne svrhe do 1949.
CR.42 je bio dugačak 8,25 m, raspon krila: gornje krilo 9,70 m, donje krilo 6,50 m, visina 3,385 m. Težina praznog je bila 1782 kg, maksimalna 2.295 kg. Pokretao ga je radijalni 14 –cilindrični motor FIAT A.74 R1C.38 snage 840 KS koji je davao maksimalnu brzinu od 441 km/h. Dolet mu je bio 780 km, plafon leta 10.210 m. Poređenja radi CR.32 je imao linijski motor Fiat A30 RA-bis V12, snage 600 KS i max. brzinu 360 km/h. Dolet mu je bio 781 km, plafon leta 8.800 m.
Prvi CR.42 imali su od naoružanja 1 mitraljez 7,7 mm i 1 od 12,7 mm Breda-SAFAT. U verziji CR.42 bis ima 2 x 12,7 mm Breda-SAFAT, a CR.42ter ima uz 2 x 12,7 mm još 2 x 12,7 mm ispod krila. Postojala je i verzija CR.42AS za afričko ratište sa filterima za zaštitu motora od peska. Oni su imali nosače za 2 bombe od po 50 kg ispod krila i mogućnost dodavanja još 2 mitraljeza. Zatim verzija CR.42CN – noćni lovac sa reflektorima u gondolama ispod krila i produženim izduvnim cevima iz motora radi manje uočljivosti.
Posle kapitulacije Italije 1943, Nemci preuzimaju i proizvodnju aviona CR.42 pa nastaje i verzija CR.42LW namenjen za noćne napade na partizane sa prigušivačima plamena i nosačima bombi. Urađeno je 150 kom ovog tipa od kojih je 112 koristio Luftwaffe. Postojala je i verzija dvosed. Zanimljiva je i poslednja verzija CR.42DB gde je ugrađen Daimler-Benz linijski motor DB 601 E snage 1160 KS koji je davao brzinu od 525 km/h. Ipak, nije serijski proizvođen jer nije imao da ponudi nešto bolje od novih monokrilaca.
Jedan CR.42 se spustio 11. novembra 1940. u Engleskoj. Kap. Eric Brown, glavni mornarički test pilot je kasnije testirao zarobljeni avion i ocenio da je veoma brz za dvokrilca (434 km/h na 3.810 m), da je stabilan u letu, da je briljantan u manevrisanju i akrobacijama, ali da je slabo naoružan i veoma ranjiv na protivničku vatru.
Danas postoji nekoliko sačuvanih primerka: jedan u muzeju vazduhoplovstva u mestu Vigna di Valle blizu Rima, jedan u Royal Air Force muzeju u Hendonu i jedan izložen u muzeju vazduhoplovstva u Švedskoj (Linköping).
Model proizvodi firma Leo Models u srazmeri 1:72 i težak je 42 gr.

































































offline
  • Pridružio: 15 Jan 2015
  • Poruke: 51






Belom labudu se pridruzio i medved Tu-95.

offline
  • Pridružio: 29 Mar 2015
  • Poruke: 0

Sledeći novitet u mojoj kolekciji je model sovjetskog lovačkog aviona MIG-3 proizvođača IXO.
IXO u svojoj kolekciji ima 2 modela MIG-3. Jedan je u beloj maskirnoj boji i crvenim natpisom „Za partiju boljševika“ i predstavlja jedan od aviona koji je 23. februara 1942. predstavljen radnicima fabrike No. 1 u Moskvi. Pilot ovog aviona je bio V. V. Ribalko. Ovakav model ima i Amercom, s tim da njegov model ima nekakvu žućkasto belu boju, a na mom primerku nije bilo na levoj strani plastičnog dela koji predstavlja 3 izduvne cevi iz motora. Kod IXO modela boja je snežno bela. Drugi IXO model predstavlja zarobljeni MIG-3 i on je zelene maskirne boje sa rumunskim oznakama.
Već na prvi pogled vidljivo je da je reč o lovcu nove generacije, aerodinamičnog oblika poput ajkule, za razliku od I-16 koji je ličio na leteće bure. Bio je zamišljen kao visinski lovac, ali su okršaji sa nemačkim lovcima uglavnom vođeni na malim visinama gde se MIG-3 nije tako dobro snalazio.
Koncepciju ovog aviona je osmislio Nikolaj N. Polikarpov, ali dok je bio na službenom putu u Nemačkoj, njegov konstruktorski biro je zatvoren, a formiran je novi sa Artjomom Mikojanom i Mihailom Gurevičem – MiG. Razvojem prototipa I-200 nastaje najpre MiG-1, napravljen u 100 kom a njegovim usavršavanjem i MiG-3. Prvi let je obavljen 29. oktobra 1940. a u upotrebu je uveden iste godine. Do decembra 1941. je napravljeno 3172 kom svih varijanti ovog aviona. U SSSR-u se proizvodio u dve fabrike – No. 1 iz Moskve u kojoj je proizvedeno 3142 kom i 30 kom u privremenoj fabrici u Kujbiševu.
Avion je bio dug 8,25 m, raspon krila 10,20 m, visina 3,30 m. Težina praznog aviona je bila 2.699 kg, punog 3.350 kg. Pokretao ga je 12-cilindrični linijski motor Mikulin AM-35A snage 1350 KS. Maksimalna brzina je bila 505 km/h na nivou mora, a 640 km/h na visini od 7.800 m, plafon leta 12.000 m, radijus 820 km. Avion je bio naoružan sa 1 mitraljezom 12,7 mm Berezin UB, 2 mitraljeza 7,62 mm ŠKAS i mogao je da ponese 2x 100 kg bombi ili 6 raketa RS-82. Mnogima su dodavani ispod krila mitraljezi 12,7 mm BK, a nekim čak i topovi 20 mm ŠVAK.
Prilikom napada Nemačke na SSSR 1941. u sastavu Sovjetskog lovačkog vazduhoplovstva najbrojniji su bili zastareli lovci I-15, I-153, I -16, a od savremenih je najviše bilo MIG-3, a malo Jak-1 i LaGG-3. Na zapadnim granicama Sovjetskog Saveza je bilo oko 1000-1200 ovih lovaca od kojih je veći deo uništen dejstvom Luftwaffe-a. Preostali su korišćeni kao noćni lovci oko opkoljenih Moskve i Lenjingrada. Na frontu ih zamenjuju moderniji lovci poput Jakovljeva JAK-3, Lavočkina La-3. Pošto su motori Mikulin AM-35A, odnosno novi AM-38 od 1700 KS bili neophodni za proizvodnju lovca-bombardera Iljušin Il-2 šturmovik, Staljin je presudio da ovaj drugi ima prioritet i MIG-3 je prestao da se proizvodi.
Mikojan je pokušao da napravi MiG-3 sa zvezdastim motorom , ali on se pokazalo kao neuspešan, pa se nije išlo u njegovu proizvodnju.
Mig-3 je bio veoma brz avion ali i veoma težak za upravljanje. Ipak u rukama veštih pilota je bio ozbiljan protivnik.Tako je sovjetski as Aleksandar Pokriškin tokom 1941. na MIG-3 oborio 14 aviona (kasnije je najveće uspehe postigao na Airacobri).
Sem SSSR-a, 1 avion ovog tipa je koristila Rumunija. Avionom je do aerodroma Melitopol 3.12.1941. upravljao ukrajinski dezerter i predao ga rumunskoj vojsci. Avion je prefarban rumunskim oznakama i njime je u Brašovu upravljao njihov najpoznatiji as Konstantin Kantakuzino – Bazu . On ga je uglavnom koristio za obuku kao “agresor”, ali sovjetski izvori tvrde da je leteći na njemu oborio 7 aviona.
Pripadnici nemačke vojske su zarobili određen broj MIG-3 koji su ofarbani u oznake Luftwaffe-a i koji su testirani u vazdušnoj bazi Rechlin krajem 1941.
Što se tiče sačuvanih primeraka, jedan se nalazi u Centralnom muzeju vazduhoplovstva na aerodromu Monino kraj Moskve, a drugi u SAD u muzeju vojne avijacije u mestu Pungo, Virdžinija.
Modeli IXO su u srazmeri 1:72 i beli je težak 139 gr a zeleni 137 gr. Amercomov model je težak 89 grama.




















































































































































online
  • Nebojša Jeremić
  • prodavac magle u penziji
  • Pridružio: 23 Maj 2012
  • Poruke: 2843
  • Gde živiš: Niš bre

dragane svaka cast na upornosti. Nastavi dalje.

offline
  • Pridružio: 29 Mar 2015
  • Poruke: 0

Hvala. Pozdrav Doktoru i Cvrletu. Uskoro o novim modelima...


offline
  • Pridružio: 15 Jan 2015
  • Poruke: 51

dragan obradovic ::Hvala. Pozdrav Doktoru i Cvrletu. Uskoro o novim modelima...




Samo nastavi dalje i zelim ti sto vise modela.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1089 korisnika na forumu :: 32 registrovanih, 5 sakrivenih i 1052 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., BORUTUS, darkangel, doktor1964, FileFinder, Georgius, ILGromovnik, jackreacher011011, Još malo pa deda, kolle.the.kid, ladro, Lošmi, Mi lao shu, milutin134, miodrag, Mixelotti, mocnijogurt, nebkv, Parker, Pikac-47, procesor, raptorsi, skvara, Srle993, taz1cl, tmanda323, Toper, Tvrtko I, vathra, Vlada1389, yrraf, zlaya011