|
|
|
|
|
Poslao: 20 Maj 2018 12:58
|
offline
- Drug pukovnik
- Legendarni građanin
- Pridružio: 31 Dec 2011
- Poruke: 5387
|
Dodatak o atomskim, grafički pregled osnovnih uništavajućih efekata aktivirane atomske glave jačine 8 kT.
Znači na visinama do 30km najveći radijus uništenja postiže udarni val, dok na visinama iznad 30km (rjeđi zrak) efekt toplinskog udara preuzima primat.
Ali u svakom slučaju, maksimalni radijus uništenja je posljedica valnog udara.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Maj 2018 05:39
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
- 11Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, Georgius, Drug pukovnik, ray ban11, bojank, Oluj2.1, voja64, Kubovac, aleksmajstor, Viceroy, stalker
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Napisano: 21 Maj 2018 7:49
Gledam ove tablice i dijagrame .. sve ručni rad .. tisuće .. milioni sati rada inženjera i tehnićarara konstrukcionim biroima , tisuće mladih cura koje su radile kao računači putanja ili termokemijskih procesa u motorima ..
Sjećam se negdje na početku karijere došlo je u "jednom danu" nas desetak novih mladih nabrijanih inženjera u poduzeće , i naravno da smo se zagledali u tu grupu računaćica  .. ali ne zadugo, pozvao nas je na sastanak šef te grupe, zvali smo ga Pukovnik , bio je mornar i imao neki čudan čin ono kapetan fregate ili slično, počastio nas je kafom , a onda prešao na stvar ..
Vrlo jednostavno nam je rekao da njegovo jato ne diramo , nema on ništa protiv da mi gledamo njegove cure i da ih pipkamo , i više od toga , ali ako neka od njih ode na trudnićko bolovanje , dotični i odgovorni tata seli na njeno radno mjesto i radi njen posao računaća  ..Naravno da smo ih obilazili u širokom luku.
Sve se radilo ručno za kulmanom i sa šiberom ili specijalnim logaritamskim tablicama na sedam decimala , a osma i deveta su se vadile iz partes proporcionales.
Ekipa koju je vodio Isajev je bila pionirska, oni su otkrivali "toplu vodu " bili su samouci. Nešto malo pomoći su dobili iz Gulaga u Kazanju gdi je robijao Gluško.
Naime do 1942 Isajev se kao rudarski inženjer bavio izgradnjom čeličane u Magnitogorsku , a onda je prešao u ekipu koja je razvijala reaktivni lovac. U to vrijeme se nekoliko OKB bavilo tom problematikom pa i sam Koroljev koji je tada ( 1942 ) bio u Gulagu u Omsku i u OKB Tupoljeva i bavio se strukturom ( zmajem) na bombarderu Tu2 , a u slobodno vrijeme od 20 do 6 ujutro razrađivao za svoju dušu reaktivni lovac . Na mjestu motora je bila rupa... prazno . Tupoljev je znao što ovaj radi u " fušu " i pomogao mu je da ga zatvorske vlasti prebace u Gulag u Kazanju , gdi je radio Gluško i imao je u razvoju motor na dušićnu kiselinu.
Dokumentaciju za taj motor je na početku svoje raketne karijere dobio Isajev i tako je počeo .. par mjeseci je skupljao mrvice po njemačkim tvornicama , čak nemam podataka da je u svom OKB u imao kojeg švabu , vjerojatno nije jer je sve motoraše i fizikalne kemičare pokupio Gluško.
Fascinantno je to kako jedan brilijantan um školovan za rudarenje na kraju rudari po mjesecu .
Dopuna: 22 Maj 2018 6:39
@ Pukovnik .. dobro si primjetio da su švabe i ruje u početnom periodu razvoja raketnih motora petljali sa hlađenjem motora , u nekim konstrukcijama se komora hladila oksidansom , a u drugima gorivom.
Sve te rakete koje su ruje baštinili od švaba su bile nedorečene , čak i V 2 koja je rađena u velikoj seriji je bila jedno iznuđeno rješenje , jer u tom trenutku znanstvenici nisu znali kako ohladiti motor. Von Braun je kao dijete sa " sela" znao da šnaps gori ako ima 40 % alkohola u vodi ... dalje je bila samo igra koliko razblažiti alkohol sa vodom i da ta voda onda hladi motor iznutra . Ali alkohol je loše gorivo , u svojoj molekuli ima atom kisika pa je zbog njega po kili dva puta slabiji kao gorivo od kerozina ili drugih ugljikovodika, zbog tog kisika je plamen prozračno plav i nema gareži i to je ok sa stanovišta ekologije ali sa stanovišta balistike to je katastrofa , od svih goriva jedino se alkohol može miješati sa vodom, tako da možemo reći da su se švabe provukli kroz iglene uši sa slabim gorivom koje su još razblažili sa vodom, ali bili su prvi i letili su.
Postavlja se pitanje zašto motor nisu hladili sa tekućim kisikom, kojeg je ionako bilo tri puta više i još je bio na minus 186 C , naravno da su to probali i stvar nije valjala , dolazilo je do pojave sitnih mikroskopskih mjehurića na površini metal -tekući kisik i ti su mjehurići bili izolator , i komore su uredno pregarale.
Ovaj motor sa početka razvoja sa 4 komore je bio u nasljeđu i on je bio hlađen 98 %dušićnom kiselinom, ali se takva dušićna kiselina zamrzava na cc -42 C pa to nije moglo proći kod ruja . Moram biti egzaktan i napomenuti da se 100% dušićna zamrzava na -63 i to je jako dobro , ali se ona vrlo brzo raspada na kisik i vodu i taj kisik stvara mjehuriće koji izoliraju tekućinu od metalne strukture i komora opet progori.
Slično se događalo i sa Melanžom , otopinom dušikovog tetraoksida u dušićnoj on je davao upotrebljivost do ispod -63 C , ali je stvarao mjehuriće i opet ništa .
Nakon tih prvih lutanja nekako se ustalila stvar na tome da se motori hlade sa gorivom , kerozinom ili nečim drugim samozapaljivim sa dušičnom.
E sad nije to baš išlo tako glatko ni sa kerozinom ili dimetilaminom, ima tu jedna kvaka ako se želi regulirati potisak. Smanjivanjem potiska sa 18 tona na 3 tone pala je i količina goriva koje hladi motor za 6 puta , a temperatura u motoru se nije smanjila za 6 puta i na tom malom rezimu komora progori.
Upravo tu leži problem sa relativno malim dometom S25 taj vertikalni start je tražio veliki potisak na startu i motor je najvjerojatnije bio dimenzioniran da tu bude optimalan , nakon starta nakon par sekundi se potisak smanjivao , a da motor ne bi progorio moralo se u njega ubacivati višak goriva i sa tim viškom hladiti komoru iznutra. Manji potisak je značio i manji tlak u komori a samim tim i niži stupanj djelovanja.
Vidimo da su Isajev i ekipa kroz desetak godina razvoja tih motora digli startni potisak na tridesetak tona , a povećali domet raketi .. kako ??? vrlo teško ali o tome u nastavku.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Maj 2018 14:21
|
offline
- Drug pukovnik
- Legendarni građanin
- Pridružio: 31 Dec 2011
- Poruke: 5387
|
Predzadnji pasus nisam baš dobro razumio, dio o višku goriva da budem preziniji.
Kako sam shvatio iz tekstova o motorima nešto novijeg datuma od ovih prvih sa S-25, komora se hladi izvana i iznutra i ja doživljavam da su oba protoka istovremena.
Znači gorivo prolazi kroz zazor između dva sloja komore (vanjsko hlađenje) i onda se u glavi dio goriva preusmjeri na dizne prstenasto raspoređene, pa se tako napravi zavjesa uz unutrašnju stijenku komore (unutrašnje hlađenje). Okvirne cifre temperature plinova su 3100 degC u centru komore i 1800 degC na periferiji. Podatke za tematske rakete nemam, ali motor S5.2 (raketa 8K14 Scud) je dosta blizak po karakteristikama pa su i podatci vjerovatno tu negdje, maksimalna temperatura unutrašnjeg sloja komore na strani plinova je 625 degC, a na strani goriva za hlađenje 370 degC.
Nekako najbistrije bi mi bilo da se gorivo drži stalno na istom tlaku (isti protok kroz zazor) i da se za potrebe nižeg potiska višak goriva vraća negdje nazad umjestu da preko dizni ulazi u komoru. Ali onaj dio za unutrašnje hlađenje bi trebao ostati konstantan.
Treba dodati još jedan sistem koji služi za hlađenje komore, perforacija (pregrade) između dva sloja komore. Pored naravno povećanja čvrstoće konstrukcije, te pregrade su izvedene tako da u ovisnosti o položaju propuštaju točno određenu količinu goriva, a najbitnije, i tu su pregrade u najkompleksnijem obliku, u zoni gdje je temperatura najveća (grlo) još su dodatno izvedene tako da gorivo ne prostruji čisto linearno nego se i recimo malo zavitla da pokupi što više topline.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 22 Maj 2018 22:00
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
moram pripremiti nekoliko skica za nastavak priče , ali iz do sada već rečenog je jasno da se dizanjem tlaka smanjuje komora izgaranja , što znači da se smanjuje i površina koju treba hladiti. To je onaj put koji daje najprije dobre rezultate , ali to dizanje tlaka je limitirano brzinom vrtnje turbine , kvalitetom lagera i maziva , te kvalitetom zaptivki .
Ubacivanjem viška goriva kroz brizgaljke uz plašt komore postiže se niža temperatura lima komore izgaranja , ali je to rješenje dosta ograničeno budući se najveći dio energije usijanih plinova iz centra komore izgaranja na plašt prenosi IC zralenjem , bitno je to IC zračenje smanjiti.
Problematika je vrlo složena ali načelno možemo govoriti o tome da kod malih volumena komore izgaranja, recimo promjera 30 do 40 cm efekat zračenja atoma vodika ne dolazi do izražaja , sloj je pretanak i tlak previše malen pa je kumulativno zračenja atoma vodika zanemarivo , možemo reći da je u tom volumenu pre malo atoma vodika da bi bili opasni.
Kod velikih volumena puput onog na F1 na raketi Saturn, parcijalni tlak , odnosno količina atoma vodika na kubni metar je bila iznad prihvatljivog i taj motor ne valja.
Gluško je težio tome da taj sloj vodikovih atoma smanji i zato je napravio 4 manje komore i njegovi motori još rade , a F1 je davno bačen u muzej.
Isajev i ekipa su sa malim motorima bili dosta imuni na to pogubno zračenje vodikovih atoma , motori su im bili pre mali da bi osjetili vodik, ali kod tih malih volumena je pogubno zračenje ugljika koji izgara do faze CO2 ..tu je kvaka dodavanjem viška ugljikovodika u motor sav vodik je pokupio kisik koji mu treba da nastane vodena para , a onaj preostali kisik se vezao sa ugljikom u monoksid. Monoksid ima manju molekulu , lakšu i bržu od dioksida, i manje zrači u IC području na komoru.
Ali ipak da bi ostvarili stupanj regulacije potiska od 30 tona na 5 tona morali su u komori na kritičnim mjestima izbušiti na tisuće malih rupica , te su rupice bile kao male mlaznice u limu komore počinjale su izvana sa promjerom 3 mm , a na samom ulazu u komoru su bile promjera ispod 0,5 mm , rupice su bile na svakih 5 mm u cik cak rasporedu. U praksi su se pokazale boljim pravokutne rupice od okruglih , ali se pravokutna rupica nije mogla napraviti borerom već se erodirala ili radila anodnim otapanjem metala .
Tehnologija više nego užasna , cijena kao da je komora od zlata .. i više od zlata, ali je to bio jedini put da se spriječi propast cijelog projekta i podigne domet Berkuta.
Sve druge rakete nisu rađene po švapskom receptu već su sovjetski konstruktori dobili slobodu u radu i postavili bustere na rakete i smanjili opseg regulacije potiska motora.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Maj 2018 00:20
|
offline
- Pridružio: 20 Maj 2017
- Poruke: 2474
|
Kako su potrebe protoka kroz rupice gledajući duž komore nekonstantne pa i nelinearne što se kako tako moralo ispratiti, a kako je još po istom prečnku moglo biti takođe nelinearnosti koja se morala minimizovati (što je mnogo lakše), sve ovo postaje švedski akcioni ...
No u odbranu stvarnosti kemijskih raketa, u svetlu kosmičkih raketa, ovakav princip hlađenja je vršni oblik i niti jedan ablativni sistem ne može da dosegne ono što on može u konačnici.
Čak i ako ako je motor pintlovan ...no to je druga tema.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 23 Maj 2018 05:29
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5241
|
Evo jedna dosta zgodna fotografija hlađenja komore na kritičnim mjestima , tankim koncentričnim filmom goriva
Svojevremeno je firma SAS iz Zadra isporučila u SSSR na stotine specijalnih strojeva za bušenje malih rupica, to je bio tako dobro ugovoren posao da su radnici u SAS imali najveće plače u Jugi , a direktor firme Ing Stanislav Antić je bio stalna meta političara- ortodoksnih komunjara , kojima se taj tržišni odnos nije sviđao, i valjda su očekivali da se radnici i Antić odreknu tih velikih plaća ????.
Osobno sam doživio to da mi nakon jedne inovacije u proizvodnji čahura za Konvertovani top 130 /155 mm direktor firme kaže " i pazi da to ne uzme maha " , a radilo se o " beznačajnoj" inovaciji odnosno o nagradi dvojici radnika u rangu jedne prosječne plače.
Malo off ali zaslužuje pažnju, Čahura se završno kovala na preši od 3600 tona , preša je bila mehanička sa ogromnim pneumatskim kuplungom teškim cca 13 tona. Da bi preša radila trebalo je biti 6 bara tlaka u instalaciji , a centralna kompresorska stanica nije mogla nabiti 6 bara u cijelu tvornicu , pa su pojedini pogoni bili isključivani na par sati da bi preša mogla raditi. Bila je ugovorena nova kompresorska stanica samo za tu prešu i čekala se isporuka i montaža opreme . Trajala je ta agonija pola godine, i više, sve dok jedan mladi mehaničar nije primjetio da kuplung preše radi i na manjem tlaku , da njemu nije bitno tih 6 bara , došao je kod mene i upoznao me sa svojim spoznajama , pogledao sam dokumentaciju i shvatio da je 6 bara potrebno jednom malom cilindru , multiplikatoru tlaka , koji je održavao potrebni tlak od 200 bara u hidrauličkom jastuku koji je primao taj udar od 3600 tona . Taj mali cilindrić je radio povremeno , samo da nadoknadi gubitke ulja , kojih zapravo i nije bilo , ali je on morao dobiti 6 bara da bi preša radila . Posudili smo mali kompresor neku hoby igračku , doveli tih 6 bara na cilindar i stvar je radila besprekorno.
Nisam tražio inovaciju za sebe , već za dvojicu mehaničara koji su kao tandem radili .. i popio sam kritiku .. a u biti spasio proizvodnju
|
|
|
|
|
|
