S-25 Berkut / SA-1 Guild; S-50; S-100; V-400 Dalj

• 6Ovo se svidja korisnicima: _commandos_, Kubovac, voja64, ray ban11, sevenino, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Obećao sam nešto pa da počnem sa temom, očekujem podršku i pomoć od iskusnih raketaša koji su znanje i iskustvo sticali u trupi , a ja ču pokušati na nekoliko općih primjera objasniti osnove navođenja raketa na cilj.

Počnimo sa radarom , kako on radi i što radi možemo naći na netu .. u konkretnom slučaju ranih pedesetih godina prošlog stoljeća Raspletin puno toga nije imao , ali pođimo redom .. oni čudni diskovi koje se kontra rotiraju dosta brzo, su zapravo tri antene postavljene u jedan disk tako da se njihove glavne osi nalaze pod kutem od 180 stupnjeva . Negdje sam iskopao da je vidno polje radara 60 stupnjeva i to sam približno označio sa plavom i crvenom linijom na skici. Namjerno sam podigao plavu liniju iznad nivoa horizonta da bih otklonio smetnje od brda koja mogu biti u tom prostoru , Zamislimo još da se nalazimo na obali mora i da je zemlja ravna ploča.

Kretanje , rotaciju antene pratimo preko nekog senzora ( o tome budem malo kasnije ) i zamislimo da područje između plave i crvene linije dijelimo na 1000 dijelova i da se antena rotira , podiže elevaciju korak po korak . Nulti korak je na plavoj liniji i to je minimalna elevacija , a maksimalni tisućiti korak je na crvenoj liniji. antena rotira i dalje preko tisučitog koraka ali to više nije bitno

Na svakoj toj poziciji antena "stoji" neko kratko vrijeme i pošalje radio val u prostor , taj val je usmjeren , to je parallelni snop zraka , kao da smo sa dobro fokusiranom baterijom osvijetlili udaljenu zgradu ili zid, sa otvorenim prozorima. Ako nema zida snop svjetla odlazi u prostor , ili ako smo snopom pogodili u prozor, u rupu na zidu snop svjetla prolazi dalje i mi ne vidimo zid. Ali ako snop svjetla pogodi na dio gdi je zid svjetlo se reflektira od zida i mi ga vidimo .. upravo se to događa i sa radarskim snopom , ako nema aviona snop odlazi u svemir , ako se pojavi avion snop se vrača ka anteni.

Budući znamo na kojoj elevaciji se pojavio odraz aviona znamo "visinu cija" a mjereći zakašnjenje povratnog eho signala možemo znati dužinu puta kojeg je zelena zraka prošla od antene do aviona i natrag .
.

• 3Ovo se svidja korisnicima: _commandos_, ray ban11, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ne znam koliko ćemo detaljno ići u tom pravcu, ali ja ću dati svoj doprinos koliko budem znao. Već sam nešto pisao o radaru B-200 i ukratko i sistemu rada, sad ću ponoviti samo kratke crtice i malo produbiti temu.
Antensko radarski sistem B-200 se sastoji od antene A-11 za određivanje azimuta i antene A-12 za određivanje ugla elevacija cilja. Obe antene određuju i treći nedostajući parametar - daljinu cilja.
Antene A-11/12 su u obliku dvostrukog skraćenog jednakostraničnog trougla koji se okreće na istoj osi u suprotnim pravcima jedan od drugoga. Faktički možemo to nazvati pežorativno "dvostruki rotirajući trouglasti disk"...
Broj okretaja antena je 40-50 u minuti. Visina antena je oko 8 metara od nulte tačke nosača. Antena za merenje ugla elevacije je prilikom rada rotirana pod uglom od 45 stepeni.
Opis Antena 11/12 bi bio da su to u stvari 3 velika parabolična radara (reflektora), povezana na istu obrtnu osu, u jednu celinu.
Antena 11/12 emituje 3 VF signala uskog snopa x 2 antenska diska = 6 VF signala uskog snopa koji se emituju u visinu i daljinu i pretražuju, skeniraju i pronalaze ciljeve u vazdušnom prostoru. Sektor skeniranja je 60 stepeni, a širina snopa oko 1 stepen. S obzirom da ovih 6 signala obuhvata veliki deo vazdušnog prostora, nije potrebno prekinuti pretraživanje kada se krene u praćenje konkretnih ciljeva i navođenje raketa na njih. Dakle, antene 11/12 emituju signale širokog snopa i imaju mogućnost istovremenog praćenja i pretraživanja "track while scan", tako da se situacija u VaP-u u svakom trenutku zna.
Da ponovim još jednom, antena A-11 određuje azimut i daljinu, a antena A-12 visinu i daljinu ciljeva tako da se 6 VF signala emituje i sa antene A-11 i sa antene A-12 po gornjem opisu.
Naveo sam da je sektor skeniranja 60 stepeni x 1 stepen, ali zbog rotiranosti dve od tri parabolične antene (reflektora) u odnosu na ravan antenskog diska antena A-11 i A-12, tačna širina emitovanog snopa koji se formira je 54 stepena x 1 stepen.
To se odnosi na obe antene, dakle i antenu daljine A-11 i antenu mesnog ugla A-12.
Emitovana elektromagnetna energija se reflektuje od objekta u vazdušnom prostoru i vraća, a tu vraćenu elektromagnetnu energiju primaju antene A-11 i A-12 i to na svojim krajevima antenskog diska.
Daljina objekta u vazdušnom prostoru određuje se merenjem vremenskog perioda između slanja elektromagnetne energije i prijema vraćene odnosno reflektovane energije. Pravac iz koga dolazi refleksija određuje položaj cilja u vazdušnom prostoru odnosno njegov azimut (položaj) u odnosu na prijemnu antenu radara i poziciju geografskog severa. Visina cilja određuje se kao visina leta od izmerenog ugla elevacije i udaljenosti antene do cilja.
Primljeni signali se registruju u uređaju za prijem podataka o cilju po sva 3 parametra (daljina, azimut i mesni ugao). Uređaj za prijem podataka o cilju podatke šalje u komandni računar sistema, koji preračunavaju položaj objekta, cilja u prostoru i određuju koja grupa raketa (3 kom) na raketnim postoljima ima najbolje uslove da gađa cilj.
Kada se to odredi, vrši se lansiranje raketa iz Komandne stanice (Centra) za upravljanje vatrom, koji signal šalje u uređaje za lansiranje koji se nalaze između pisti i to 6 sa svake strane, ukupno 12, i kontrolišu po 5 raketa. Odatle se signal prosleđuje na lansirna postolja i rakete i kreće lansiranje.
Kada se raketa lansira, ona se prati antenama A-11 i A-12 po daljini, azimutu i mesnom uglu i ti podaci se šalju u komandni računar isto kao i za cilj koji se gađa. Računar preračunava uglovne razlike u koordinatama cilja i rakete i šalje podatke o korekciji leta rakete koji se emituju sa 4 predajnika koja se nalaze ispred antena A-11 i A-12.
Što se tiče metode vođenja, o tome je pisao Oluj, navodeći kombinovani metod, do prestanka rada UVP trotačka prema emiteru komandi, ali od prestanka rada UVP čisto paralelno u verziji sa zemlje sve prema koordinatama -dvotačkasto- i to sa matematičkim metodom koji je uprošćen prema opremi maksimalno.

Slika 1: Formiranje radarskog snopa kod antene A-11 za određivanje daljine i azimuta cilja:


Slika2: Formiranje radarskog snopa kod antene A-12 za određivanje visine cilja

• 3Ovo se svidja korisnicima: stug, Gargantua, ray ban11
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Kubovac , mislim da moramo ući malo dublje u problematiku .. u fizikalnost onog što se događa i to povezati sa nekim elementarnim znanjima iz matematike , interes za temu je velik , a prethodna znanja su recimo srednjoškolska.

Ja bih prvo pokušao razjasniti što se događa sa kanalom visine i daljine.

Pokušajmo sa onim što je osnov .. podjela kruga , odnosno vidnog polja radara, rekosmo da je to 60 stupnjeva , a budući imamo dva diska sa po tri antene evo nam puni krug , rekoh da se tih cca 60 stupnjeva dijeli na cca 1000 koraka .. znači došli smo do vojne podjele kruga na 6000 ( 6400 ) dijelova odnosno do hiljaditih poznatih iz artiljerije.

Da ponovimo gradivo jedan hiljaditi je kut , elevacija , pod kojim vidimo štap visok metar na daljini 1000 metara. Antena radara skenira prostor tako da se podiže elevacija po hiljaditi i kod svake te elavacije se pošalje impuls u prostor , ako u prostoru ispred antene nema ničega , nikom ništa .. sve dok se na nekoj elevaciji ne dobije odraz , refleksija.

Taj odraz , refleksija se najlakše i najbolje vidi na daljinomjeru , treba sad naći sliku toga , ali za početak je to obična katodna cijev onaj starinski ekran od televizora , katodna zraka stalno putuje s lijeva u desno i kad se pošalje impuls u prostor tu zraka malo poskoči , ako nema ništa u zraku impuls ode u svemir, a ako se impuls vrati kao eho sa aviona katodna zraka opet poskoči ... daljina do cilja je razmak između ta dva impulsa.

U doba kad je nastao sustav Berkut nije bilo ničega nije bilo računala ni digitalnih sustava obrade podataka , sve se svodilo na to da operater gledajući u ekran izbroji koliko je reckica između ta dva impulsa koje je vidio na ekranu., i da preko mikrofona taj podatak o daljini prenese nekom dalje.




Dok ne nađemo originalnu sliku , može poslužiti i ova improvizacija, da sad ne bi pomislili da je to kod Berkuta bilo tako lijepo i ušminkano , ne bilo je očajno ružno sa nekim prekidacima kao na trafostanici ali je bilo funkcionalno. Na ekranu veličine pola sa pola metra i očekivanog dometa radara od 50 km je ta daljina bila prikazana kao razmak dva impulsa od 50 cm , znači moglo se odokativnno izmjeriti daljina sa točnošću od nekih 250 m ,možda i u 100 m sa dobro uvježbanom posadom.

U doba kad je nastao Berkut , a i danas , se za mjerenje kuteva odnosno elevacije antene koriste induktivni senzori , resolveri , selsini, sinhroi indukosini , razni nazivi za diferencijalni transformator , pogledajmo kako radi https://en.wikipedia.org/wiki/Resolver_(electrical)




ovo sam izvadio iz nekog teksta o sinhronizaciji topovskih cijevi http://www.rfcafe.com/references/electrical/NEETS-.....1-1-40.htm
ali može poslužiti sve je to isti princip. Vidimo trofazni namot u statoru generatora i motora i elektromagnet u rotoru , zakretanjem tog elektromagneta u generatoru izaziva identično zakretanje rotora motora ,

Trebamo sada uhvatiti analogiju sa onim Raspletinovim antenama koje se sumanuto vrte... tri statorska namota na motoru i generatoru sinhroa , tri stabilne točke kad su magneti rotora točno u osi magneta na statorima , tri antene pod kutem od 180 stupnjeva ....

Dakle Raspletin je antene zavrtio sa nekim elektromotorom snage stotinjak kilowata i one su se okretale konstantnom brzinom , a preko trofaznog sinhro generatora i motora je položaj , odnosno elevaciju antene prenosio u " računski centar " odnosno opet na katodnu cijev , s time da je ovaj put katodna zraka kretala odozdol prema gore , početna linija je bila elevacija 0 hiljaditih , i tako redom 1000 linija , na elevaciji na kojoj je došlo do odbijanja zrake od aviona pojavila bi se linija , impuls . Operator bi taj podatak o visini javljao preko mikrofona dalje .

Pogledajmo malo tu moć razdvajanja 1000 linija elevacije u jednom vidnom polju , jedan metar na na kilometar ...50 metara na 50 kilometara .. u biti i nije loše ako je u pitanju neka mrcina sa rasponom krila od 50 metara i površinom odraza kao pola nogometnog igrališta.

Ako pogledamo malo što se danas nudi iz tog područja http://www.moog.com/content/dam/moog/literature/MCG/MilitAerResolverAppGuide.pdf

Onda vidimo da je Raspletin to sve jako lijepo raspetljao sa tih 6 antena koje se vrte , naime MOOG koji je svjetski lider u tom području u svom vojnom i svemiskom programu barata sa +-3 minute +- 6 minuta , jest da spominje i +-30 sekundi greške, odnosno preciznosti, ja bih rekao da mu je maksimalna moć razdvajanja 1 kutna minuta pa ako pogledamo da puni krug ima 21600 minuta onda Raspletinovih cca 6000 podjela kruga i nije tako loše za rane pedesete godine prošlog stoljeća.

Tih 1000 podjela sam uzeo okvirno, bilo bi logično da je 1024 podjele što odgovara 10 bitnoj aritmetici .

Ta nemogućnost boljeg razdvajanja , veće rezolucije u podijeli kruga , je dovela do velike bojeve glave odnosno najmanje nuklearke koja se mogla tada napraviti.

• 3Ovo se svidja korisnicima: voja64, Gargantua, ray ban11
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Gargantua je pokačio dosta slika, ovo bi mogao biti ekran tog “televizora”



Inače nisam bio u školi taj dan kad smo učili valove, ni slijedeći isto pa mi je sve što se ne mjeri u kilama i što se ne da zavariti poteško za čitati.
A tek pisati o tome...ali imam pitanja, da se tema malo približi svima i da bude zanimljivija i razumljivija.
A i zgodno je uvijek nekako povezivati sa drugim primjerima, tako se dobije slika razvoja znanja i tehnologije.

Ovo je za sada dovoljno jasno, 60x60 gradusa sektor skeniranja. A onda sa novim sistemima se zona smanjuje, 20x20 (S-75), 14x14 (S-125) pa 0,7x0,7 kod S-200. Kakva je to zona ispod jednog stupnja !? A onda opet kod S-300 naraste na 80x90. Niš mi to nije jasno.

Drugo pitanje i zadnje za sada, kad upoređuju radare i sisteme, pored naravno kanalnosti po ciljevima i raketama i ovog sektora skeniranja ili obzora, navode podatke i o potencijalu vala. Recimo 33 mJ/m2 za S-25 sve do 5000 kod S-300.
Šta bi to bilo, onako za široke narodne mase, što bi rekli koliko je to kila teško?

• 3Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, ray ban11, _commandos_
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pokušavam odgonetnuti kako je u tim skromnim mogućnostima Raspletin dobio višekanalnost , možda je na početku nije ni imao .. sustav je razvijan i usavršavan desetak godina . Na početku priče oni nisu bili u stanju dobiti realne kordinate cilja na bazi izmjerene daljine i kuta elevacije , jednostavno nisu mogli pomnožiti hipotenuzu ( daljinu u kilometrima ) sa sinusom elevacije da bi znali stvarnu visinu cilja ili hipotenuzu sa cosinusom elevacije da bi znali koliko je cilj stvarno daleko u Kartezijevom sustavu koordinata.

U susjednoj sobi je netko na velikom šiberu , dužine par metara postavio hipotenuzu i na skali cosinusa elevacije očitao stvarnu daljinu cilja po horizontali .

Zbog tih problema sa matematikom je tako velika raketa imala tako mali domet , u tom trenutku oni jednostavno nisu mogli maknuti od metode tri točke , a to je značilo veliki utrošak energije jer su stalno poklapali sliku na sliku ( eho aviona sa ehom rakete ) . Ta metoda u tri točke je ok kad se sa Fagotom gađa tenk koji jedva da mili sa par metara u sekundi po terenu u dvije ravnine , a na njega leti raketa sa stotinjak metara u sekundi .

Na početku priče dok je bio cilj B 29 to je i hodalo kako tako , kasnije pojavom B 52 je bilo lakše jer je bio veći odraz , ali je B 52 već imao neki primitivni ometać radara, i zanimljivo da taj ometać nije radio kako treba na metodi tri točke.

Ameri su razvijali ometaće radara koji su bili rađeni po njihovim shvatanjima rada radara , a ne po Raspletinovim , zato su ih Dvine rušile po Vijetnamu.

Mislim da je jasno kako radi daljinac , obrni okreni avion se ne može sakriti na nebu , može biti premazan nekom bojom punom kristala koji upijaju energiju radara pa je avion " nevidljiv " neko vrijeme .. daleko je bolje ako ta boja upije energiju , ali prijemna antena primi impuls sa radara , i malo ga uspori i pojačano vrati . Operator na ekranu vidi tri recke .. početni jaku .. visoku koja pripada impulsu kojeg salje u prostor , zatim vidi neku malu mrljicu, recku koja je stvarni odraz aviona , i onda vidi pojačanu i" usporenu " recku prividnog položaja aviona , neiskusni operater čak može povjerovati da se avion udaljava..ali to vidi neki neiskusni operater , a "macan" koji je to vježbao svaki dan sa Nevom sruši nevidljivog.

Svi ti sovjetski sustavi su tražili izuzetno nadarene ljude na takvim položajima .. nadarene i utrenirane, dok su ameri to rješavali sustavima ispali i zaboravi.. i stvarno su mogli zaboraviti raketu uz malo bolji trening sovjetskih pilota.

Energija impulsa koji se šalje u prostor je definirana tim mega đulima po metru , i protiv njih nema borbe sa nekim farbama koje traju par sati , idaju nevidljivost , pojavom tih farbi raste i energija koju emitiraju radari .. to košta , ali očito da ima smisla.

Naša priča još nije gotova jer još ne znamo gdi je raketa, ona je relativno mala prema avionu , njen odraz je jak ispočetka na prvih par kilometara putanje ali kasnije se ona gubi sa ekrana .. e sad dolazi ono nesretno strobirovanie . U istom trenutku kad se pošalje impuls u prostor se šalje impuls strobirovanija , prijemnik u raketi to pojača i vrati natrag , i sad operater na televizoru vidi recku koja se vratila od rakete kanalom strobirovanija i vidi recku eho od aviona .

Kubovac navodi da se disk vrti sa 50 okretaja u minuti i kako je to zapravo 6 antena to u minuti dobijamo 300 odraza odnosno 5 u sekundi , sasvim dovoljno da na ekranu televizora operater navođenja po visini vidi nekoliko zadnjih skeniranja , moguće je da je u konačnici slika na ekranu bila poput ove



Donja zelena linija je linija horizonta elevacija 0 hiljaditih , gornja svijetla linija su dva uzastopna eho signala sa aviona , a donja svijetla linija su eho signali strobirovanija sa rakete. po ovome vidimo da je raketa ispod aviona .

Operater navodenja po visini treba spojiti ta dva signala različitih visina u jedan što zapravo znači dovesti raketu na pravac antena -avion.

Do sada nismo ništa rekli o kutu azimuta , ima tu dosta nedoumica , morali su na neki način koordinirati rada tog drugog radara , Kubovac navodi da je antena bila pod kutem 45 stupnjeva , morao se taj kut mijenjati ovisno od elevacije visinskog radara

• 3Ovo se svidja korisnicima: ray ban11, raketaš, 13892
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dok čekamo nastavak, našao sam kako izgleda ekran tog televizora i ne izgleda to tako loše. Biće da je ipak bilo moguće imati realne prikaze cilja u prostoru i bez kulmana.



Što se tiče kanalnosti, kako ja to čitam, 20-kanalnost je u slučaju automatiziranog navođenja, a to znači gađanje 20 glinenih golubova za koje znamo gdje im je početna točka i gdje će im biti završna točka odnosno vstreč. Golub koji leti svoju konstantu, i po brzini i po visini i po smjeru.
Ručno navođenje je moguće samo po 4 cilja, četri operatera-četri cilja i to je bilo predviđeno za gađanje grupnih ciljeva i u slučaju prisustva radio smetnji.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Stvarno bih volio upoznati Tatjanu , ako ne nju bar njenu mamu ..

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da se i to srediti
Ostaje pitanje kako aparatura čita crtice na ekranu, kako zna da li se crtica cilja poklopila kako treba sa očekivanim položajem. I ako nije i ima otklon kako čita taj otklon.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uh, čini se da je bilo više operatera a ne samo jedan po cilju, bar dva.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Oluj i ja tako mislim.. dvojica sigurno , a i treći nije višak , naime ovo što ja tupim je neka prethistorijska varijanta to je naslijeđe od švaba , to je mogla biti neka prototipska varijanta navođenja po tri točke.

Ove slike što su objavili gargantua i pukovnik je super , to je taj pult upravljanja sa ta dva televizorića, i to bi trebala biti neka srednja varijanta , a možda čak i konačna varijanta ručnog navođenja , nema tu još nikakvog računala čisti analogni sustavi .