Prilozi za biografiju JBT

24

Prilozi za biografiju JBT

offline
  • Nebojša Đokić
  • vojni istoričar
  • Pridružio: 03 Jun 2010
  • Poruke: 4066
  • Gde živiš: Novi Beograd

Samo još nešto i to po stoti put isto. Kada se rade operacije kao što je hvatanje Draže Mihajlovića i slično po pravilu ostaje malo pisanih podataka upravo da bi se zaštitili učesnici I NAROČITO NJIHOVI POTOMCI. To bi ti lažni đoko kao vojno lice (po svemu sudeći) morao da znaš. O hvatanju Draže ne postoji, koliko ja znam, ni jedna zvanična profesionalno orađena istorijska verzija jer ne znam istoričara profesionalca koji bi se prihvatio ozbiljno te teme kad (verovatno) nema pisanih izvora. Što se tiče Samardžića ovde je kao i u drugim slučajevima problem u njegovom pristupu. Da sad ne bi suočavali pro partizanska i pro četnička shvatanja uzmi tekst Koste Nikolića o učešću četnika u borbama oko Kraljeva (postavio sam zbornik radova Kraljevo 1941) i tekstova na tu temu Samardžića. I naučni savtenik dr Kosta Nikolić je pročetnički istoričar pa pogledaj njegovu metodologiju pa pogledaj Samardžićevu.
I da završim. Ne znam stvarno šta je to toliko bitno da li je ili nije Kalabić izdao Dražu Mihajlovića. Čak i ako nije Samardžićevi dokazi to ne dokazuju jer nisu nikakvi dokazi. U stvari oni su upravo glavni argument da osnaje na snazi verzija da Kalabić jeste izdao Dražu.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 19 Jan 2012
  • Poruke: 1994

Čovek je cinkario sopstvenu ženu a sada dobismo romane o svemu i svačemu samo da bi ta činjenica bila bolje zamagljena i zamućena !!! Shocked



offline
  • Pridružio: 14 Okt 2012
  • Poruke: 2296

[quote="Voja1978"]S obzirom da smo se dogovorili da je Ustav bio extra da predjemo malo na /quote]


Izvini Vojo, ali mislim da se nismo dogovorili da je Ustav bio ekstra - tim pre što on u ovoj temi zauzima vrlo bitno mesto. Naime, Ustav iz 1974. godine vrlo bitno mesto u biografiji Josipa Broza, naravno uz njegove ratni i poratni period. Nemoj me pogrešno shvatiti ali, mislim da moralna struktura Josipa Broza kao istorijske ličnosti nije presudna u određivanju prema njegovoj biografiji. To da li je izdao ženu, brata, najboljeg prijatelja zarad svoje karijere ili jednostavno, zarad prostog nagona preživljavanja svakako predstavlja izvesni kuriozitet ali ipak nije ono na šta bih ja stavio akcenat polemišući na temu njegove biografije. Svaki sud, a verujem donekle i sud istorije, ne tretira čoveka po njegovim moralnim karakteristikama (nedostacima ili vrlinama) već po činjeničnom stanju stvari. Stoga, ja bih na trenutak preskočio godine njegovog ratovanja u Prvom ratu, boravka u SSSR-u, (ne)učešća u Španskom ratu, već se fokusirao na period koji ga je usitinu odredio kao istorijsku lilčnost. Period Drugog rata i posleratni period. U tu svrhu bih se vratio na Ustav iz 1974. kao nešto što je, možemo reći, kruna njegove političke i istorijske delatnosti a to ću uraditi tako što ću ponovo pomenuti profesora Mihaila Đurića koji je 1971. godine, svojim izlaganjem na Pravnom fakultetu (kasnije objavljenim pod nazivom ,,Smišljene smutnje,, u APF) povodom amandmana iz 1971. godine uzburkao tadašnju javnost i izazvao reakciju vlasti.

Zbog ovog izlaganja povodom rasprave o ustavnim amandmanima iz 1971. godine je profesor Đurić odstranjen sa fakulteta i osuđen na dve godine zatvora:


Citat:

Smišljene smutnje (kasnije objavljen po ovim nazivom)

Hteo bih odmah da jasno i otvoreno kažem da neću govoriti o slovu predloženih ustavnih promena, jer smatram da o tome uopšte nije vredno govoriti. Neću se izjašnjavati ni za ni protiv onog što je napisano, kao što verujem da se ni mnogi od vas neće zadovoljiti da samo ispravljaju i dopunjavaju pojedine formulacije u tekstu koji nam je tako velikodušno ponuđen na uvid. Govoriću o polaznim pretpostavkama i krajnjim konsekvencijama sadašnje ustavne krize, dakle, o nečemu mnogo važnijem, osnovnijem, bitnijem; o nečemu što zakonski tekst ne saadrži, što je u njemu prećutano, što se njime zabašuruje, prikriva, čak i mistifikuje.
Sve što bih imao da kažem o samom tekstu svodilo bi se na to da je on nedovoljan i neprikladan za stvarni razgovor o onome što je u ovom trenutku jedino nužno, makar kako srećno prošlo njegovo predviđeno pretresanje u javnosti. Naravno, ovo odbacivanje ima smisla samo ukoliko postoje bilo kakvi izgledi da se suprotstavimo politici svršenog čina, samo ukoliko još možemo da verujemo da su davno prošla vremena kad su se čitavom jednom narodu mogli nametati tuđi zahtevi kao da predstavljaju njegovo vlastito htenje i potrebu.
Svako ko ume da politički gleda i misli, lako može otkriti da promena ustava koja se sada hoće da sprovede nema nikakav dublji društveni smisao, da nema ničeg zajedničkog s nekakvim tobože nagomilanim društvenim teškoćama u koje se ova zemlja zaplela na svom mučnom putu prevladavanja nasleđenih zaostalosti najrazličitijih vrsta i boja, da nema za cilj razrešavanje nekih prirodnih, neizbežnih, nezaobilaznih teškoća čitavog dosadašnjeg društvenog kretanja. U stvari, potrebu za tim promenama, kao i njihov pravac i obim, izaziva i određuje samo i jedino jedna nacionalistička zaslepljenost koja je poslednjih godina kod nas uzela zastrašujuće razmere, samo i jedino jedan nasrtljiv nacionalizam koji sve više uživa ne samo pravo građanstva već i privilegovan položaj, a koji olako uzima da su isključivost, mržnja i krivotvorenje pravi i najbolji način nacionalnog potvrđivanja.
Nema potrebe da se ovde nagađamo da li nestrpljenje i netrpeljivost kod onih koji ove promene danas zahtevaju dolaze otud što oni dobro znaju šta time dobijaju, odnosno da li zbunjenost, nelagoda i oklevanje kod onih kojima se te promene naturaju dolaze otud što oni tačno znaju šta time gube. Sasvim je mogućno da je znanje onih prvih mnogo temeljnije nego znanje ovih drugih, mada to ne mora da znači da je i utemeljenije. Ali na stranu sva ta nagađanja.
U sadašnjoj situaciji, izgleda da je najbolje nikog ne sumnjičiti i nikome ništa ne podmetati, već samo trezveno i razložno pokazati o čemu se ovde, zapravo, radi.
Treba odmah reći da predložena ustavna promena iz osnova menja karakter dosadašnje državne zajednice jugoslovenskih naroda. Ili tačnije: tom promenom se, u stvari, odbacuje sama ideja jedne takve državne zajednice.
Ukoliko nešto još i ostaje od nje, to je samo zato da bi smo u sledećoj, takozvanoj drugoj fazi promene imali još šta da privedemo kraju. Treba biti načisto sa tim da je Jugoslavija već danas gotovo samo geografski pojam, budući da se na njenom tlu ili, tačnije, na njenim razvalinama, i to pod maskom doslednog razvijanja ravnopravnosti između naroda koji u njoj žive, uspostavlja nekoliko samostalnih, nezavisnih, čak međusobno suprotstavljenih nacionalnih država. To je činjenica kojoj treba smelo pogledati u oči.
Što se mene lično tiče, moram da priznam da žalim što je do toga došlo.
Ali ne pada mi ni na kraj pameti da se zalažem za spasavanje po svaku cenu nečega što se ne može spasti i što, kako ispada, u ovakvom vidu ili prividu nije ni vredelo stvarati. Pogotovo žalim zbog toga što nas ovaj proces vraća daleko unatrag, u prošlost, na pitanja naših očeva i dedova, na pitanja koja istorijski više nisu i ne mogu biti naša. Odbijam da prihvatim nacionalno i državno opredeljenje kao osnovno, najvažnije, najsušastvenije ljudsko opredeljenje. Ni nacionalno pitanje ni pitanje osnivanja države nemaju više epohalnu važnost. To nisu bitna pitanja našeg vremena, uprkos tome što ih jedno zlosrećno nastojanje tako uporno povampiruje u našem prostoru.
Ima nečeg uvredljivog i nedoličnog u tome što smo danas svi uhvaćeni u mreže nacionalizma, što danas svi moramo da se bavimo onim što nije i ne može biti naša glavna, a kamoli jedina preokupacija. U vremenu u kome živimo ima težih, ozbiljnijih, dalekosežnijih pitanja od ovih koja su najednom postala toliko važna. Pod pritiskom onoga u šta nas drugi guraju, nemamo više moguć nosti ni da slobodno dišemo, i nismo više u stanju da se suočimo s onim što je bitno. Žalosno je da je baš u Jugoslaviji nacionalno pitanje ponovo postalo tako akutno, budući da je najveća nesreća u našoj nedavnoj prošlosti bila posledica upravo besomučnog nacionalističkog divljanja. Kao što je ne manje žalosno i to da danas svi moramo da učestvujemo u obnavljanju i učvršćivanju države, pošto smo prethodno dozvolili da nas tako dugo zavaravaju time kako je na dnevnom redu istorije upravo njeno odumiranje.
Ali ako ne možemo da se otresemo od onoga što su nam drugi natovarili na pleća, ako već moramo da mislimo i govorimo o nacionalnim i državnim stvarima, ako već moramo da se nacionalno i državno određujemo i razgraničavamo, onda moramo biti svesni svoje istorijske odgovornosti pred narodom kome pripadamo, onda moramo znati da je za srpski narod u ovom času od najveće važnosti pitanje njegovog identiteta i integriteta, dakle pitanje njegovog politič kog, njegovog državno-pravnog objedinjavanja.
Daleko od toga da možemo biti zadovoljni time kako danas stvari stoje u zemlji koja se nalazi na svojoj poslednjoj raskrsnici. Ni sadašnji položaj srpskog naroda nije nikako dobar, a ne samo onaj u kojem bi se on našao u slučaju predloženih promena. I to ne samo zbog toga što je srpski narod danas tako nemilosrdno i nepravdeno optužen za centralizam i unitarizam prethodnog perioda. Kao da je centralizam u bilo kom pogledu pogodovao srpskom narodu, kao da taj centralizam nije bio zaveden, između ostalog, i zato da bi se sprečilo postavljanje pitanja nacionalne odgovornosti za genocid koji je za vreme drugog svetskog rata izvršen nad srpskim narodom! Mnogo je važnije ukazati ovde da se srpski narod već sada nalazi u neravnopravnom položaju prema drugim narodima u Jugoslaviji, tako da je predložena ustavna promena, u krajnjoj liniji, uperena protiv njegovih najdubljih životnih interesa. Krajnja konsekvencija te promene bila bi njegovo potpuno dezintegrisanje.
Očigledno je da granice današnje SR Srbije nisu nikakve, ni nacionalne ni istorijske, granice srpskog naroda. Uopšte uzev, granice svih sadašnjih republika u Jugoslaviji imaju uslovno značenje, one su više administrativnog nego političkog karaktera. Neprikladnost, proizvoljnost i neodrživost tih granica postaje očigledna onda kad se one shvate kao granice nacionalnih država. Ni za jednu republiku u Jugoslaviji, izuzev, možda, Sloveniju, postojeće granice nisu adekvatne, a pogotovo ne za Srbiju. Treba li uopšte da vas podsećam na to da izvan uže Srbije živi oko 40% Srba, ili gotovo koliko i Hrvata u SR Hrvatskoj, odnosno koliko ima Slovenaca, Makedonaca i Muslimana zajedno? U trenutku kada je silom prilika doveden do toga da treba da ponovo uspostavlja svoju nacionalnu državu, može li srpski narod da bude ravnodušan prema svojim mnogobrojnim delovima izvan sadašnjih granica SR Srbije? Nije nimalo teško uvideti da se već i u sadašnjim uslovima srpski narod nalazi u neravnopravnom položaju prema drugim narodima u Jugoslaviji. Kao što je dobro poznato, izvan granica Srbije srpski narod živi u još četiri od pet preostalih republika. Ali ni u jednoj od tih republika on ne može da živi svojski.
U SR Hrvatskoj i SR Makedoniji srpski narod nema nikakvih posebnih Ustavom zagarantovanih prava na nacionalni život. Ta prava mu nisu data s na izgled umesnim i bezazlenim obrazloženjem da mu nisu ni potrebna, budući da su Srbi u Jugoslaviji narod, a ne nacionalna manjina, odnosno narodnost u smislu sadašnje terminologije. U SR Bosni i Hercegovini, iako čini većinu stanovništva, srpski narod faktički nema mogućnost ni da se služi svojim ćiriličkim pismom, što je samo jedan od spoljnih znakova njegove izdvojenosti iz celine nacionalne kulture kojoj pripada. A u SR Crnoj Gori srpski narod nema pravo ni na vlastito ime, ili se bar to pravo osporava onima, nikako malobrojnim, Crnogorcima koji se osećaju Srbima.
Ustavne promene koje nam se danas stavljaju u izgled mogu samo još da pogoršaju ovaj ionako nezavidan položaj srpskog naroda. U granicama sadašnjih republika, ukoliko se one pretvore u državne, Srbi bi imali samo dve mogućnosti: da pomažu u ostvarivanju tuđe nacionalne državnosti (hrvatske ili makedonske), ili da iživljuju neku svoju regionalnu državnost (crnogorsku ili bosansko-hercegovač ku). Možemo li mirne duše preći preko toga, možemo li smatrati da nas se to uopšte ne tiče, možemo li se zavaravati time da će se to već nekako rešiti samo od sebe? Ovo pitanje se postavlja utoliko pre što je nepobitna činjenica da je SR Srbija učinila najviše da na svojoj teritoriji omogući nesmetan nacionalni život pripadnicima svih narodnosti kojima je do takvog života stalo. U SR Srbiji živi procentualno manje Albanaca nego u SR Makedoniji, pa ipak su Albanci samo u Srbiji dobili autonomnu pokrajinu u kojoj su se Srbi našli u podređenom položaju prema njima.
Očigledno je da je stvaranje nacionalnih država u zemlji u kojoj nijedna od postojećih republika, izuzev jedne, SR Slovenije, nije nacionalno homogena, krajnje ozbiljan i složen poduhvat. Mnogonacionalnost Jugoslavije ne znači prosto to da u ovoj zemlji živi više naroda, već da su ti narodi međusobno izmešani, isprepletani, sudbinski povezani. Baš zbog toga što su mnogi njegovi delovi raštrkani po svim jugoslovenskim krajevima, srpski narod je oduvek bio mnogo više zainteresovan za Jugoslaviju nego bilo koji drugi narod u njoj.
Nažalost, najčešće na svoju štetu. To danas treba glasno reći. Još za vreme Prvog svetskog rata srpski narod je nedvosmisleno pokazao da mu je pre svega stalo do zajedničkog života s drugim južnoslovenskim narodima na koje je istorijski upućen. Velikodušno je odbacio Londonski pakt, koji mu je nudio mogućnost stvaranja Velike Srbije, baš kao što je posle Drugog svetskog rata dostojanstveno prešao preko strahovitog zločina koji je nad njim počinjen.
Više nego bilo šta drugo, danas je neophodno otrežnjenje srpskog naroda od zabluda prošlosti. Da bi mogao da preživi sva današnja iskušenja, da bi mogao da se održi usred bujice u koju je gurnut, srpski narod mora da se okrene sebi, mora početi da se bori za svoj opasno ugroženi nacionalni identitet i integritet.
To je osnovni preduslov njegovog daljeg istorijskog samopotvrđivanja.
Prema tome, ne treba raspravljati o podnetom tekstu ustavne promene, niti se baviti njegovim jezičkim ispravljanjima i doterivanjima, već treba tražiti, treba zahtevati, treba se zalagati za donošenje nekih drugih, ozbiljnijih, odgovornijih, istorijski zasnovanijih rešenja.


Dakle, profesor Đurić u svom izlaganju navodi da je ovim potezom Jugoslavija kao država obesmišljena i da već sada predstavlja samo geografski pojam te da ovim obesmišljavanjem Jugoslavije i jugoslovenske ideje nije ponuđena prava alternativa koja bi popunila prazninu. Time Đurić gotovo proročki najavljuje dešavanja iz 90ih kada se kao jedina moguća alternativa nametnuo upravo nacionalizam. Jer, tamo gde nacionalno pitanje nije rešeno, kao rešenje se pojavljuje nacionalizam. Tako je bilo u Nemačkoj 1933, tako i u Jugoslaviji nakon 1974. godine. Granice republika su do tada suštinski imale administrativni karakter i kao takve bile su održive (i imale smisla) samo u okviru Jugoslavije, odnosno, imale smisla samo dokle su predstavljale unutrašnju administrativnu podelu. Onog momenta kada počinju da se posmatraju kao nacionalne njihova neprikladnost i neodrživost je izašla na videlo. Primer za to je da je van Srbije živelo 40 procenata od ukupnog broja Srba, gotovo koliko i ukupan broj Hrvata u Hrvatskoj ili pak koliko je ukupno bilo Slovenaca, muslimana i Makedonaca u SFRJ. Pomenuti Hrvati u velikom broju naseljavaju zapadnu Hervegovinu u sastavu SR BiH. Ni granice SR Srbije nisu, kako Đurić navodi utemeljene na osnovu istorijskih nacionalnih ili bilo kojih drugih aspekata. Objašnjenje za postojanje SAP Kosova ležalo je u tvrdnji da je ovde uzeta u obzir etnička karta ne stoji, jer su albanci činili daleko veći procenat stanovništva u Makedonij pa opet, tamo nije bilo autonomne pokrajine.
Ono što je sigurno, a sa čime se moramo složiti sa Đurićem jeste to da se srpski narod našao u najnepovoljnijem položaju. Osim u Srbiji, živeo je u još četiri republike (koje sada postaju nosioci suvereniteta). Protivnici ove teze reći će kako je srpski narod imao svoje mesto u Ustavu u obliku konstitutivnog naroda. Ali, zar Ustav nije akt koji se, kao i svaki drugi, može promeniti, što se uostalom i desilo dvadesetak godina kasnije. Najveća greška leži u tome što ni jedna od republika, do tada administrativnih jedinica a sada ,,nosioca suvereniteta,, (što je ključna razlika) nije bila nacionalno homogena. Ovo je ujedno predstavljalo i najveću logićnu prepreku za donošenje ustavnih promena, a koja je pregažena.

Elem, da privedem moje pisanije kraju. Naime zbog ovog izlaganja, presudom Okružnog suda u Beogradu Mihailo Đurić je osuđen zbog krivičnog dela neprijateljske propagande iz člana 118 KZ. Reč je o čuvenom članu 118, kasnije 133 KZ, koji je inkriminisao delikt mišljenja, po kome su za svoja uverenja, stavove, opredeljenja i druge tvorevine duha, pred sudovima SFR Jugoslavije, odgovarali mnogi naučnici, filozofi, pisci, novinari, političari, glumci, intelektualci, sveštenici svih konfesija, kao i obični ljudi.
Neposredno posle izricanja presude, sedmoro predavača Pravnog fakulteta (prof. dr Andrija Gams, prof. dr Ružica Guzina, prof. dr Stevan Vračar, doc. dr Branislava Jojić, dr Aleksandar Stojanović asistenti Danilo Basta i Vojislav Koštunica) potpisalo je krajem januara 1973.
godine molbu za pomilovanje profesora Đurića. Akcijom partijske organizacije Pravnog fakulteta, na čelu sa sekretarom dr Momčilom Kurdulijom, potpisnici ove molbe su disciplinski kažnjeni i odstranjeni sa fakulteta. Trebalo bi napomenuti da je nešto ranije, zbog podrške profesoru Đuriću na sličan način sankcionisan i profesor Kosta Čavoški. Andrija Gams je prevremeno penzionisan, a Vojislav Koštunica je morao da napusti Fakultet i pređe u Institut društvenih nauka. Ubrzo posle toga, na konkursu za ponovni izbor Kosta Čavoški nije izabran zbog moralnopolitič ke nepodobnosti, a Aleksandar Stojanović nije izabran zbog navodne ,,stručne nepodobnosti‘‘.

Mislim da je ovo način na koji biografiju Josipa Broza Tita moramo tretirati i o njoj plemisati.

offline
  • Pridružio: 14 Okt 2012
  • Poruke: 2296

Da Potpukovniče, da ne zaboravim, razlika između Aleksandrovih banovina i Brozovih republika iz 1974. godine, ako već upoređujemo to dvoje, jeste u tome što su prve bile administrativne jedinice a druge ,,nosioci suvereniteta,,.

offline
  • Pridružio: 14 Okt 2012
  • Poruke: 2296

Još malo o profesoru Đuriću i ne tako dalekom periodu Brozove vladavine.
Bilo je to vreme kada kritičko preispitivanje teorijskih shvatanja i njihovo korigovanje nije ostvarivano u akademskoj sredini u krugu stručnjaka, pred sudom nauke, već pred krivično-sudskim većem, u sudskoj dvorani i na partijskim konferencijma. Prebačene na teren diskusija u Savezu komunista i podvrgnute staljinističkom principu demokrtskog centralizma — naučne rasprave su neretko završavane političkom osudom, koju su pratile dobro poznate forme udaljavanja iz nastave i sa fakulteta. To je bilo vreme kada je beogradski Pravni fakultet etiketiran i diskreditovan, vreme nepojmljivih pritisaka kojima se atakovalo na autonomiju i integritet fakulteta, što je stvorilo nepovoljnu konstelaciju odnosa na samom fakultetu, atmosferu straha i progona.

U nastavku, optužnica protiv profesora Đurića:

Jovan Nenad ::

OPTUŽNICA
OKRUŽNO JAVNO TUŽILAŠTVO U BEOGRADU Kt. br. 768/72.
7. VI 1972. god.

OKRUŽNOM SUDU U BEOGRADU
Beograd

Na osnovu člana 44 stav 2 tačka 2 ZKP, podižem OPTUŽNICU protiv: MIHAJLA ĐURIĆA, redovnog profesora Pravnog fakulteta u Beogradu, sa stanom u Beogradu u ul. Banijskoj br. 1, rođenog 22. VIII 1925. godine u Šapcu, od oca Stevana i majke Milice rođ. Despotović, Srbina, drž. SFRJ, oženjenog — oca dvoje dece, završio Pravni fakultet, vojsku odslužio u JNA -vodi se u vojnoj evidenciji kod SO Vračar, bez nepokretne imovine, neosuđivan, nalazi se na slobodi, -ŠTO JE: tokom 1971. u više mahova govorom na javnom skupu i objavljivanjem članaka u listovima i časopisima, u cilju neprijateljskog delovanja protiv našeg društvenog i državnog uređenja, podsticao i pozivao na razbijanje bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije, prikazujući pritom zlonamerno i neistinito društvenopolitič ke prilike u zemlji, pa je tako: a) Koristeći diskusiju o Amandmanima na Ustav SFRJ koju je organizovala Sekcija univerzitetskih nastavnika Pravnog fakulteta u Beogradu u dane 18., 19. i 22. marta 1971. godine na sastanku Sekcije u prostorijama Pravnog fakulteta u Beogradu, na dan 18. marta pred većim skupom nastavnika, studenata i pozvanih gostiju uzeo učešće u diskusiji, pa umesto da svojim izlaganjem o nacrtu Ustavnih amandmana kao stručnjak doprinese što boljem regulisanju ponuđenih rešenja izjavio ,,da on neće da govori o slovu predlož enih Ustavnih promena, jer o tome uopšte nije vredno govoriti‘‘, a onda je između ostalog rekao i to: ,,svako ko ume da politički gleda i misli lako može otkriti da promena Ustava koja se sada hoće da sprovede nema nikakav dublji društveni smisao, da nema ničeg zajedničkog s nekakvim tobože nagomilanim društvenim teškoćama u koje se ova zemlja zaplela na svom mučnom putu prevladavanja nasleđenih zaostalosti najrazličitijih vrsta i boja, da nema za cilj razrešavanje nekakvih prirodnih, neizbežnih, nezaobilaznih teškoća čitavog dosadašnjeg društvenog kretanja‘‘.
– ,,treba biti načisto da je Jugoslavija već danas gotovo samo geografski pojam, budući da se na njenom tlu ili tačnije na njenim razvalinama i to pod maskom doslednog razvijanja ravnopravnosti između naroda koji u njoj žive, uspostavlja nekoliko samostalnih, nezavisnih, čak i međusobno suprostavljenih nacionalnih država. To je činjenica kojoj treba smelo pogledati u oči…‘‘ — ,,daleko od toga da možemo biti zadovoljni time kako stvari danas stoje u zemlji, koja se nalazi na svojoj poslednjoj raskrsnici. Ni sadašnji položaj Srpskog naroda u Jugoslaviji nije nikako dobar, a ne samo onaj u kome bi se on našao u slučaju sprovođenja predloženih promena. I to ne samo zbog toga što je Srpski narod danas tako nemilosrdno i nepravdeno optužen za centralizam i unitarizam prethodnog perioda. Kao da je centralizam u bilo kom pogledu pogodovao Srpskom narodu, kao da taj centralizam nije bio zaveden između ostalog i zato da bi se sprečilo postavljanje pitanja nacionalne odgovornosti za genocid, koji je za vreme Drugog svetskog rata izvršen nad Srpskim narodom. Mnogo je važnije ukazati ovde na to da se Srpski narod već sada nalazi u neravnopravnom položaju prema drugim narodima u Jugoslaviji, tako da je predložena Ustavna promena, u krajnjoj liniji, uperena protiv njegovih najdubljih životnih interesa. Krajnja kosekvencija te promene bila bi njegovo potpuno dezintegrisanje…‘‘ — ,,nije ni malo teško uvideti da se već sada u sadašnjim uslovima Srpski narod nalazi u neravnopravnom položaju prema drugim narodima u Jugoslaviji…‘‘, — ,,u SR Bosni i Hercegovini, iako čini većinu stanovništva Srpski narod faktički nema mogućnosti ni da se služi svojim ćiriličkim pismom, što je samo jedan od spoljnih znakova njegove izdvojenosti iz celine nacionalne kulture kojoj pripada. A u SR Crnoj Gori Srpski narod nema pravo ni na vlastito nacionalno ime ili se bar to pravo osporava onim, nikako malobrojnim Crnogorcima koji se osećaju Srbima.‘‘, — ,,Ustavne promene pogoršavaju i onako neravnopravan položaj Srpskog naroda. Srbi u vlastitoj republici našli su se u podređenom položaju prema Albancima…‘‘, — ,,više nego bilo šta drugo danas je neophodno otrežnjenje Srpskog naroda od zabluda u prošlosti. Da bi mogao da preživi sva današnja iskušenja, da bi mogao da se održi usred bujice u koju je gurnut Srpski narod mora da se okrene k sebi, mora početi da se bori za svoj opasno ugroženi nacionalni identitet i integritet. To je osnovni preduslov njegovog daljeg istorijskog samopotvrđivanja.‘‘ b) Potom ovaj svoj govor dao da se pod nazivom ,,Smišljene smutnje‘‘ objavi u listu ,,Student‘‘ br. 10 od 6. aprila 1971. godine i u časopisu ,,Anali Pravnog fakulteta‘‘ u Beogradu u dvobroju za mesece maj i juni 1971. godine.
c) Povodom oduke nadležnih organa SR Crne Gore da se spomenik Petru Petroviću Njegošu, koji je izgradio vajar Ivan Meštrović, postavi na Lovćenu, u časopisu ,,Umetnost‘‘ za mesec juli — decembar 1971. godine objavio članak pod naslovom ,,Kamen razdora‘‘ u kome se zlonamerno i neistinito prikazuju društveno-političke prilike u zemlji, a u kome je naveo i to: — ,,Tako je zbog nemoći javne reči, koja je toliko karakteristična za vreme u kome živimo sve prošlo bez posledica. Niti se odustalo od namere da se mauzolej podigne baš na ruševinama Njegoševe kapele, niti je odluka o tom rušenju i građenju podvrgnuta naknadnom ispitivanju. Samo što je u međuvremenu znatno ojačao birokratski pritisak, pa mnogo šta od onoga što je bilo namenjeno javnosti nije došlo do nje. Široki slojevi stanovništva i danas još ne znaju koliko dugo traje mrtva trka prvih imena kulture ovih naroda s bezimenim i bezličnim, ali poslušnim i prilježnim pomoćnicima i punomoćnicima najviše državne vlasti u ovoj zemlji.‘‘ — ,,treba se dobro zamisliti nad stvarnim motivima današnjeg spora oko novog spomenika Njegošu. Nije to nikakav spor između pristalica i protivnika ovog velikog pesnika, između njegovih pravih i lažnih protivnika, mada se može osnovano posumnjati u istinsku privrženost Njegošu onih koji su hteli da ga zazidaju Meštrovićevim kamenim oklopom.‘‘ — ,,teško je razumeti i opravdati bezprimernu upornost pomenutih političkih činilaca u nametanju u svakom pogledu sumnjivog rešenja‘‘, pa je napred navedenim radnjama počinio krivično delo neprijateljske propagande predviđeno i kažnjivo po čl. 118 st. 1. KZ.
PREDLAŽEM da se pred većem toga suda zakaže i održi glavni pretres, na koji da se pozovu: 1) Okružni javni tužilac u Beogradu, 2) Okr. Mihailo Đurić, Beograd, Banijska br. 1, da se na pretresu izvede dokaz čitanjem članka ,,Smišljene smutnje‘‘ objavljenog u listu ,,Student‘‘ br. 10. od 6. aprila 1971. godine i ,,Analima Pravnog fakulteta u Beogradu‘‘ u dvobroju maj — juni 1971. godine, članka ,,Kamen razdora‘‘ objavljenog u časopisu ,,Umetnost‘‘ za mesec juli — decembar 1971. godine i zapisnika o veštačenju IV br. 435/72 Biroa za krim. tehniku Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove u Beogradu.
OBRAZLOŽENJE Navodima okr. Đurića, a posebno uvidom u list ,,Student‘‘, br. 10. od 6.
aprila 1971. godine i u dvobroju časopisa ,,Anali Pravnog fakulteta‘‘ za maj i juni 1971. godine, utvrđeno je sledeće činjenično stanje: Sekcija univerzitetskih nastavnika Pravnog fakulteta u Beogradu organizovala je diskusiju o nacrtima Amandmana na Ustav SFRJ na dan 18. III 1971.
godine u prostorijama Pravnog fakulteta. Zakazanom sastanku prisustvovali su članovi Sekcije i jedan broj studenata i gostiju. U diskusiji je učestvovao i okr.
Đurić koji je još odmah u početku svog izlaganja izneo ,,da neće govoriti o slovu predloženih Ustavnih promena jer smatra da o tome uopšte nije vredno govoriti, da će govoriti o polaznim pretpostavkama i krajnjim konsekvencijama Ustavne krize i o nečem što zakonski tekst ne sadrži, što je u njemu prećutano, što se njime zabašuruje, prikriva, čak ,,mistifikuje‘‘, a zatim održao govor koji je delimično citiran u dispozitivu optužnice.
Okr. Đurić u svom govoru, kako je navedeno, pored ostalog iznosi da promena Ustava koja se sprovodi nema nikakav dublji društveni smisao, da ta promena nema za cilj razrešavanje nekakvih prirodnih neizbežnih, nezaobilaznih teškoća čitavog dosadašnjeg društvenog kretanja, da je Jugoslavija samo geografski pojam, budući da se na njenom tlu — odnosno na njenim razvalinama pod maskom doslednog razvijanja ravnopravnosti između naroda koji u njoj žive, uspostavlja nekoliko samostalnih, nezavisnih i čak međusobno suprostavljenih nacionalnih država, da se zemlja nalazi na svojoj poslednjoj raskrsnici, a zatim sav ostali deo svog izlaganja posvetio ,,teškom‘‘ položaju Srpskog naroda tvrdeći da je sadašnji položaj Srpskog naroda loš, da će se sprovođenjem Ustavnih promena njegov položaj još pogoršati, da se Srpski narod optužuje za centralizam, a da je centralizam zaveden i da bi se sprečilo postavljanje pitanja nacionalne odgovornosti za genocid koji je izvršen za vreme Drugog svetskog rata nad njim i nadalje u istom smislu naveo je ono što je pod navodima citirano u dispozitivu optužnice.
Na kraju svog izlaganja okr. Đurić zbog takvog ,,teškog‘‘ položaja Srpskog naroda ukazuje na potrebu njegovog otrežnjenja od zabluda prošlosti, ukazuje da se Srpski narod mora da okrene sam k sebi, da mora da misli na svoj opstanak, da mora početi da se bori za svoj opasno ugroženi nacionalni identitet i integritet. Nadalje okr. Đurić navodi da ne treba raspravljati o podnetom tekstu Ustavne promene, niti se baviti njegovim jezičkim ispravljanjem i doterivanjem, već da treba tražiti, da treba zahtevati, da se treba zalagati za donošenje nekih drugih ozbiljnijih, odgovornijih, istorijski zasnovanih rešenja.
Početkom aprila iste godine okr. Đurić je dao svoj govor redakciji lista ,,Student‘‘ radi objavljivanja, što je i učinjeno u broju 10 od 6. aprila 1972.
godine, a nešto kasnije isti govor je objavljen po njegovom odobrenju u ,,Analima Pravnog fakulteta‘‘ u dvobroju za maj i juni, a pod naslovom ,,Smišljene smutnje‘‘.
Iz ovakvog činjeničnog stanja proizlazi zaključak da okr. Đurić nije imao nameru da svojom diskusijom doprinese boljem regulisanju ponuđenih rešenja u predloženim nacrtima Ustavnih amandmana, već na protiv njegova namera je bila, koristeći ovu diskusiju, da svojim izlaganjem zlonamerno i neistinito prikaže društveno-političke prilike u zemlji, da svojim izlaganjem učini poziv na razbijanje bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije i da doprinese razbuktavanju šovinistič kih strasti.
U prilog ovom zaključku ide i činjenica da je okr. Đurić svoj govor objavio u listu ,,Student‘‘ i ,,Analima Pravnog fakulteta‘‘ pod naslovom ,,Smišljene smutnje‘‘, kao i da je okr. Đurić godinama kontinuirano, kad god se radilo o većim zaokretima u našem društvenom razvitku, uvek bio protiv ostvarenja tih zaokreta.
Okr. Đurić se brani da je njegovo izlaganje u navedenoj diskusiji imalo za cilj da sa stanovišta znanja u vezi pitanja koja su pokrenuta, iznese svoje naučno i stručno gledište, da je išao za tim da pomogne društvu prilikom razmatranja postavljenih pitanja na sastanku Sekcije, da je ono što je izneo saznao preko radia, televizije, a i u kontaktu sa licima sa kojima je dolazio u dodir, da je svoje mišljenje u govoru izneo na osnovu stručnog i naučnog obrazovanja i dalje navodi da je naslov ,,Smišljene smutnje‘‘ za svoj članak dao namerno zbog toga što je data situacija i njegovo izlaganje odgovaralo ovakvom naslovu.
Ovakvu odbranu okr. Đurića treba odbaciti kao neosnovanu, jer kako je navedeno on ne pruža nikakvu pomoć društvu pri razmatranju postavljenih pitanja, a najmanje sa naučnog i stručnog gledišta. On naprotiv ne govori i ne želi da govori o tim pitanjima pa čak i poziva i druge da ne raspravljaju o podnetom tekstu Ustavne promene. Celokupno njegovo izlaganje u suštini sadrži neistinite tvrdnje u odnosu na društveno-političke prilike u zemlji, a govoreći o ,,teškom položaju Srpskog naroda‘‘, očigledno ide na razbijanje bratstva i jedinstva koje je tako teško ostvareno.
Okr. Đurić je u istoj nameri objavio i članak ,,Kamen razdora‘‘ u časopisu ,,Umetnost‘‘. Ovaj članak je po svojoj sadržini na liniji razbijanja bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije. U ovom članku okrivljeni takođe zlonamerno i neistinito prikazuje društveno-političke prilike u zemlji, jer kako drugojačije i shvatiti navode okr. Đurića ,,da je nemoć javne reči toliko karakteristična za vreme u kome živimo‘‘.
Sa svega izloženog ova optužnica je opravdana i na zakonu zasnovana.

ZAMENIK JAVNOG TUŽIOCA Božidar Đ. Marković

offline
  • Pridružio: 18 Jan 2012
  • Poruke: 600

lažni đoko ::Napisano: 20 Feb 2014 22:46

Gorski car ::Voja1978 ::Do tada ja ostajem pri tvrdnji da je u krajnjem efektu po Srbe imao negativne posledice i da je Tito znao ili morao znati da ce takav akt voditi ka daljem jacanju partikularnih interesa republickih vrhuski.


Da li je Tito bio dovoljno pravno obrazovan da razume konsekvence ustava iz 1974?Sad svi ovako pricamo jer ZNAMO istoriju posle desavanja.
Тито је био доживотни шеф државе и партије која је имала монопол власти!
Када се прихватио тих дужности, прихватио је и одговорност!!! GUZ - Glavom U Zid


Umesto sto udaras glavom u zid stavi prst na celo i pocni da mislis.

Jedno je stvar politicka odgovornost, a drugo je podmetanje zle namere, pokusaj da se ceo Titov zivot svede na patolosku mrznju prema Srbima i Srbiji.

Antitoisti su u stvari nesvesni titoisti.

Oni banalizuju lik Tita, mistifikuju njegove ljudske sposobnosti do neslucenih visina.

On je agent, doktor nauka, kompozitor, zenskaros, vojskovodja, politikolog, istoricar, sociolog, ekonomista, mason, mondijalista, nacionalista, prorok, sve, on je sve znao, sve kontrolisao, namestao tokove istorije,prozirao buduce vekove.. i sve te svoje cudotvorne osobine, koje svakako nuzno ukazuju na njegovo grofovsko-burzujsko poreklo, jer, zaboga, taman posla da je sveznajuci covekobog Tito mogao da se rodi u kumrovackim prljavim jaslama, dakle sve te nadljudske osobine on je samo upotrebio protiv Srba..



Dopuna: 20 Feb 2014 22:51

CheefCoach ::Moj pradeda je bio obican svercercic u zapadnoj Bosni i tokom Drugog Svetskog rata cetnici su ga zaklali iz cistog mira. И ја сам из западне Босне. И у моме крају прву дјецу убише партизани. Зато што њихов отац, иначе командир неке сеоске устаничке јединице, није хтио петокраку. Пошто њему нису могли ништа, јер је био окружен својим борцима, јуначки му убише жену и дјецу!
ЈУНАЧИНЕ, нема шта![/quote]
Ma ko je to rekao da su prva deca ubijena od partizana??Daj ne mlati sa tim budalastinama.

offline
  • Pridružio: 27 Dec 2013
  • Poruke: 774

Gorski car ::lažni đoko ::
Када се прихватио тих дужности, прихватио је и одговорност!!! GUZ - Glavom U Zid


Umesto sto udaras glavom u zid stavi prst na celo i pocni da mislis.

Jedno je stvar politicka odgovornost, a drugo je podmetanje zle namere, pokusaj da se ceo Titov zivot svede na patolosku mrznju prema Srbima i Srbiji.

Ја нигдје нисам поменуо патолошку мржњу ЈБТ према србима!

Gorski car ::lažni đoko :: CheefCoach ::Moj pradeda je bio obican svercercic u zapadnoj Bosni i tokom Drugog Svetskog rata cetnici su ga zaklali iz cistog mira. И ја сам из западне Босне. И у моме крају прву дјецу убише партизани. Зато што њихов отац, иначе командир неке сеоске устаничке јединице, није хтио петокраку. Пошто њему нису могли ништа, јер је био окружен својим борцима, јуначки му убише жену и дјецу!
ЈУНАЧИНЕ, нема шта!

Ma ko je to rekao da su prva deca ubijena od partizana??Daj ne mlati sa tim budalastinama.[/quote]
Причам о своме крају и сусједном селу. Каква злодјела се не дешавају често, па да би људи нешто помијешали!

offline
  • Pridružio: 18 Jan 2012
  • Poruke: 600

Napisano: 22 Feb 2014 14:49

neverovatno je da ja koji sam privatno kritican prema Ustavu iz 1974 moram zbog ovakvih tipova da izigravam advokata Ustava iy 1974 i Tita

Jovan Nenad ::
Dakle, profesor Đurić u svom izlaganju navodi da je ovim potezom Jugoslavija kao država obesmišljena i da već sada predstavlja samo geografski pojam te da ovim obesmišljavanjem Jugoslavije i jugoslovenske ideje nije ponuđena prava alternativa koja bi popunila prazninu.

Da bi se razumele ustavne reforme iz 1974. godine mora se razumeti ideoloska osnova koja se stajala iza toga. Ukratko da ne bih isao u detalje. Samoupravni socijalizam je isao ka ukidanju drzave u njenom klasicnom obliku. To je ona stara prica o odumiranju drzave u socijalizmu suprotno Staljinovom principu: drzavu cemo ukinuti tako sto cemo je jacati.

Koncept Jugoslavije po Ustavu iz 1974. trebalo je da omoguci jedan idealizovan put smanjenja uloge centralne vlasti, a da radnici odozdo preko tzv. drustveno politickih zajednica kroz republike i pokrajine po principu dogovora,odnosno nekog kvazi drustvenog ugovora i sporazuma uskladjuju svoje interese.

Taj koncept je bio idealististicki i nacionalno neutralan.

Medjunacionionalni odnosi zavisili su od realnih politickih odnosa.Ustav iz 1974. godine nije bavio nacionalnim pitanjem.

Dakle Jugoslavija je trebala da nestane kao klasicna drzava i da postane sarolika samoupravna zajednica naroda i narodnosti, malo bajkovito, ali tako je bilo..


Jovan Nenad ::
Time Đurić gotovo proročki najavljuje dešavanja iz 90ih kada se kao jedina moguća alternativa nametnuo upravo nacionalizam. Jer, tamo gde nacionalno pitanje nije rešeno, kao rešenje se pojavljuje nacionalizam. Tako je bilo u Nemačkoj 1933, tako i u Jugoslaviji nakon 1974. godine. Granice republika su do tada suštinski imale administrativni karakter i kao takve bile su održive (i imale smisla) samo u okviru Jugoslavije, odnosno, imale smisla samo dokle su predstavljale unutrašnju administrativnu podelu. Onog momenta kada počinju da se posmatraju kao nacionalne njihova neprikladnost i neodrživost je izašla na videlo.


Nista on nije prorekao. Nacionalizam je bujao i izbijao u javnost te 1971 i godinama pre toga.

Hrvatski maspok, 1971
Demonstracija Albanaca, 1968
Cestna afera Slovenija, 1969
"Progresivne snage" Crkvenkovskog u Makedonij itd..1971 itd.


Nezadovoljstvo je postojalo i nacionalizam je provaljivao u komunisticke redove.

Djuric je kritikovao Ustav sa nacionalistickih pozicija. Nije sporno da je ta ocena o razvoju nacionalizma bila pravilna jer polazio od realnih stvari u zivotu, ali je propustio da predvidi i razvoj srpskog nacionalizma i njegov uticaj na desavanja u Jugoslaviji.

Djuric je u sustini video da ustavna resenja iz 1974. godina u slucaju republickih separatizama moze da blokira funkcionisanje Jugoslavije, vitalnog interesa srpskog naroda.Znaci ustavna resenja su mogla da realno da dovedu do takvog scenarija jer nacionalizam te 1971. bio politicka tema Jugoslavije.
Ali daleko od toga da je to bila zadnja namera Ustava iz 1974 i da je spremio neku sledecu etapu za razbijanje Jugoslavije..to prosto nije tacno kako intonira Djuric

Upotreba ustavnih resenje iz 1974 iskljucivo je zavisila od SKJ i desavanja u njoj.Mozda dodati i JNA
Prema tome davanje tolikog znacaja Ustavu kao nekom razbijacu zemlje i nekom Trojanskom konju nema istorijsko utemeljenje.Jer znamo koje drustvene snage su krojile politicki zivot Jugolslavije

I tu je prof. Djuric omanuo.

Prevlast u Partiji i njen polozaj bila je kljuc za buducnosti Jugoslavije.

Zato se pravilno kaze da je raspad SKJ 1990 zapravo znacio kraj Jugoslavije.

Splet istorijskih okolnosti doveo je do toga slom tzv. socijalizma u Evropi pad Berlinskog zida, prodor Amerika na Balkan itd. zadese ustavni poredak iz 1974 koji je bio neutralan u bilo kom nacionalistickom smislu i da na njegovim razvalinama neke nove svetske sile oblikujuex JU prostor po svojim zamislima...

Dakle Ustav iz 1974 bio je idealisticki i ideoloski pokusaj da se savladaju nacionalizmi, kapitalizam i sve druge alternative. Prazna norma otudjena od stvarnosti

Kao sto se verovalo da ce ustavna reseenja sa samoupravnom socijalistickom ekonomijom resiti ekonomske probleme tako se verovalo da ce se resiti i nacionalizmi.

Jovan Nenad ::
Primer za to je da je van Srbije živelo 40 procenata od ukupnog broja Srba, gotovo koliko i ukupan broj Hrvata u Hrvatskoj ili pak koliko je ukupno bilo Slovenaca, muslimana i Makedonaca u SFRJ.


To uopste nije tacno. 26 posto Srba zivelo je van SR Srbije, a 22 posto Hrvata van Hrvatske po popisu 1971.

Jovan Nenad ::
Pomenuti Hrvati u velikom broju naseljavaju zapadnu Hervegovinu u sastavu SR BiH.

ni to nije tacno.Broj Hrvata se od 1971 poceo smanjivati u SR BIH.

Ukupan procenat Srba i Hrvata apsolutno se smanjio u SFRJ za 5% od 1948 do 1991.
Srbi sa 41% na 36%
Hrvati sa 24% na 19%
Mislim, dajte da razgovaramo argumentima..
Jovan Nenad ::
Ni granice SR Srbije nisu, kako Đurić navodi utemeljene na osnovu istorijskih nacionalnih ili bilo kojih drugih aspekata.

Pa nije bas sasvim tacno. Celokupna moderna politicka teritorija i najveca etnicka kocentracija Srba je obuhvacena, istorijski delovi Stare Raske, istorijski i kultruni prostor Kosovo i Metohija + dodata vojvodina kao duhovni i kulturni centar posle pada pod tursko ropstvo.. koja je etnicki ociscena od nemaca u korist Srba

Jovan Nenad ::
Objašnjenje za postojanje SAP Kosova ležalo je u tvrdnji da je ovde uzeta u obzir etnička karta ne stoji, jer su albanci činili daleko veći procenat stanovništva u Makedonij pa opet, tamo nije bilo autonomne pokrajine.
Ono što je sigurno, a sa čime se moramo složiti sa Đurićem jeste to da se srpski narod našao u najnepovoljnijem položaju. Osim u Srbiji, živeo je u još četiri republike (koje sada postaju nosioci suvereniteta).

Ni to uopste nije tacno.

u cemu su Albanci koji su bili imali bolji polozaj a bili su brojiniji od Slovenaca Makedonaca i Crnogoraca?Da li su imali republiku? ne
Da li su ziveli u maticnoj drzavi? ne
Da li su bili integrisani? ne, trecina nacionalnog korpua bila je van maticne rzave podeljena izmedju dve federalne jedinice
Bosnjaci? nisu imali nikada pravo na nacionalno ime
Nisu imali nacionalnu republiku.
Hrvati?U cemu su oni bili u boljem polozaju?

Jovan Nenad ::
Protivnici ove teze reći će kako je srpski narod imao svoje mesto u Ustavu u obliku konstitutivnog naroda. Ali, zar Ustav nije akt koji se, kao i svaki drugi, može promeniti, što se uostalom i desilo dvadesetak godina kasnije. Najveća greška leži u tome što ni jedna od republika, do tada administrativnih jedinica a sada ,,nosioca suvereniteta,, (što je ključna razlika) nije bila nacionalno homogena. Ovo je ujedno predstavljalo i najveću logićnu prepreku za donošenje ustavnih promena, a koja je pregažena.


Prvo je Ustav iz 1974 godine razbijac Jugoslavije, Trojanski konj, perfidna podmetacina, a sad odjednom prazan papir koji se moze promeniti kao i svaki drugi.

O tome se i radi.. Very Happy Ustav iz 1974 bio je idealizovan pokusaj da postane alternativa svim drugim politickim opcijama u ekonomskom drzavnom socijalnom i nacionalnom pogledu..
Sui generis.
To je imalo i spoljnopoliticku dimenziju. Jugoslavija je bila kao jedna od vodja pokreta nesvrstanih, politicki samostalna zemlja koja zelela da se nametne zemljama treceg sveta kao uzorna drzava koja je pronasla treci put i gaji skladne medjunacionalne i ekonomske odnosa.

Zaista mi je zao sto je Djuric bio zatvaran zbog politickih stavova, ali njegova kritika je bila nacionalisticki usmerena i kao takva jednodimenzionalna, nije sagledana u sirem kontekstu, njegov poziv da se srpski narod okrene sebi znacilo je jasnu politicku poruku stvaranje Velike Srbije i otvaranje pandorine kutije medjunacionalnog konflikta, jer Velika Srbija kao i Velika Albanije Hrvatska ili unitarna Bosna znaci potcinjavanje drugih jednoj naciji, kraj Jugoslavije,ekspoloziju nacionalne histerije i mrznje, cega smo svega bili svedoci..

Jovan Nenad ::
Mislim da je ovo način na koji biografiju Josipa Broza Tita moramo tretirati i o njoj plemisati.

E konacno dodjo smo do Tita, gde je tu njegova uloga kod pisanja Ustava, i kakav je on imao odnos prema njemu?

Mozemo da krenemo od bapskih prica kako desnih da je zeleo da slomi krila Srbiji, nalozio Kardelju da se Hrvatima da drzava, do onih levih da se pokajao za Ustav 1974. da je plakao itd..

Ja sam za to da uloga Tita stavi u istorijsku ravan i najsiri kontekst i da se njegova licnost ne banalizuje i ne pravi od njega nekakav nacionalisticki primitivac i bolesno ostracsen antisrbin. Njegova biografija jasno ukazuje da je covek koji je bio internacionalista, kosmoplita, ziveo decenijama u razlicitim zemljama i imao potpuno drugaciju percepciju sveta.

Dopuna: 22 Feb 2014 15:00

lažni đoko ::Gorski car ::lažni đoko ::
Када се прихватио тих дужности, прихватио је и одговорност!!! GUZ - Glavom U Zid


Umesto sto udaras glavom u zid stavi prst na celo i pocni da mislis.

Jedno je stvar politicka odgovornost, a drugo je podmetanje zle namere, pokusaj da se ceo Titov zivot svede na patolosku mrznju prema Srbima i Srbiji.

Ја нигдје нисам поменуо патолошку мржњу ЈБТ према србима!


Ja sam malo banalizovao stvar, ali pripadas toj grupi povika na Tita kao nekog hronicnog antisrbina

Gorski car ::lažni đoko :: CheefCoach ::Moj pradeda je bio obican svercercic u zapadnoj Bosni i tokom Drugog Svetskog rata cetnici su ga zaklali iz cistog mira. И ја сам из западне Босне. И у моме крају прву дјецу убише партизани. Зато што њихов отац, иначе командир неке сеоске устаничке јединице, није хтио петокраку. Пошто њему нису могли ништа, јер је био окружен својим борцима, јуначки му убише жену и дјецу!
ЈУНАЧИНЕ, нема шта!

Ma ko je to rekao da su prva deca ubijena od partizana??Daj ne mlati sa tim budalastinama.

Причам о своме крају и сусједном селу. Каква злодјела се не дешавају често, па да би људи нешто помијешали![/quote]

A koji je tvoj kraj cela Zapadna Bosna?
Drzis mrezu svih sela i njihovih prica?

Citat: Пошто њему нису могли ништа, јер је био окружен својим борцима, јуначки му убише жену и дјецу!
Pazi samo kako si ovo napisao, jos ti fale samo gusle.

offline
  • Pridružio: 22 Feb 2014
  • Poruke: 4

Аустроугарски фелдвебел Јосип Броз на српском ратишту, фотографија објављена у хрватском часопису "Илустровани лист" у броју од 03. октобра 1914. године.

offline
  • Pridružio: 19 Jan 2012
  • Poruke: 1994

gorski car
Citat: . . .Koncept Jugoslavije po Ustavu iz 1974. trebalo je da omoguci jedan idealizovan put smanjenja uloge centralne vlasti, a da radnici odozdo preko tzv. drustveno politickih zajednica kroz republike i pokrajine po principu dogovora,odnosno nekog kvazi drustvenog ugovora i sporazuma uskladjuju svoje interese.

Taj koncept je bio idealististicki i nacionalno neutralan.

Medjunacionionalni odnosi zavisili su od realnih politickih odnosa.Ustav iz 1974. godine nije bavio nacionalnim pitanjem.

Dakle Jugoslavija je trebala da nestane kao klasicna drzava i da postane sarolika samoupravna zajednica naroda i narodnosti, malo bajkovito, ali tako je bilo..

. . .

Kako znaš šta je trebalo da Ustav iz 1974-e omogući ?Videli smo šta je omogućio.Ako je nacionalno neutralan,otkud pokrajine samo u Srbiji a od 1974-e postadoše konstitutivni elementi Federacije ?
Kako samo Jugoslavija da nestane kao "klasična država",šta bi postojalo na karti Evrope umesto nje,bela mrlja ?
Gorski . . . . hmmmmmmm Shocked

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 945 korisnika na forumu :: 50 registrovanih, 8 sakrivenih i 887 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, 357magnum, 8u47, _Rade, babaroga, Battlehammer, Bobrock1, Boris Bosiljčić, Brana01, bufanje, cemix, Centauro, DENIRO, Dimitrise93, Djokislav, Duh sa sekirom, dzoni19, Georgius, h8propaganda, ILGromovnik, jackreacher011011, Kubovac, kybonacci, ladro, Lieutenant, ljuba, Magistar78, maiden6657, mercedesamg, mile23, Milometer, MiroslavD, misa1xx, mkukoleca, mnn2, muaddib, Nemanja.M, opt1, Panter, Posmatrac77OKB, prle122, RJ, SlaKoj, stegonosa, VJ, Vladko, vladulns, wolverined4, zziko, Čivi